Hladni vjetar udarao je po prozorima nase spavaonice. Bijele pahulje snijega i dalje su se skupljale ispod prozora. Vrijeme je bilo oblacano i tesko.
Barem mi se tako cinilo.
Zbog tih velikih naleta vjetra probudila sam se vec u 7 sati ujutro, potpuno zaboravivsi koji je dan.
Zatvorila sam prozor i sjela na krevet. Nije mi dugo trebalo da se sjetim da je ovo bila moja zadnja noc u ovome krevetu, spavaonici, ma cijelom Lunderwalu...
I prije nego sto sam i sama shvatila mala suza proklizila je kroz moje biserno bijelo lice.
,, Oh, pa ljudi se sele svaki dan, nije to nista posebno!''-rekla sam sama sebi i razvukla lice u neki mlohavi, lazni osmijeh.
Pokupila sam sve stvari koje su mi ostale u nocnom ormaricu. Hrpu slika, pera, knjiga bacila sam na svu odjecu i zatvorila svoju putnu torbu.
7:13.
Okrenula sam se. Catherine je spavala cvrstim snom na ljevoj strani svoga kreveta. Nisam ju zeljela buditi, a jucer nisam imala hrabrosti razgovarati sa njome. Mi smo jos bile u svadi, ali stvarno nisam zeljela da sazna da joj se najbolja prijateljica odselila od nekog profeora, a ne od nje same.
Odlucila sam joj napisati pismo, u kojoj joj sve objasnjavam. Uzela sam stari pregmenati i istrosenu plavu tintu kaja je stajala na stolu te pocela pisati. Stvarno sam se potrudila da pisem sti iskrenije i urednije. Na zavrsetku moga pisma, umijesto potpisa, jedna suza pala je tocno na pregmenat.
* * *
U 9:45 krenula sam prema izlazu iz spavaonice. Okrenula sam se i pogledala prizor iza mene. Prvi krevet do prozora bio je uredno slozen. Ormaric je bio cist. Plocica sa mojim imenom bila je okrenuta. Nista nije moglo otkriti da je ovdje prije netko boravio.
Zadnji put sam izasla iz spavaonice i brzim korakom dosla vani.
Pahulje snijega padale su na moj crni skolski kaput. I otopile su se...
Dosla sam do postaje za docek vlaka ispred Lundera. Lunderwal je, prekriven snijegom, ostao iza mene. Njegove visoke kule sada su mi postale nepoznate i daleke.
Okrenula sam se da cu nastaviti, ali... Nesto je stizalo prema meni. Nakon sto mi se visoka prilika priblizila, uvidjela sam jasno njegovo lice. Bio je to Corvus. Ali on nije bio tuzan. Corvus nikad nije bio tuzan. Bio je ili potpuno hladan ili nasmijesen. Zasada je bio ovo prvo.
Dao mi je maleni crveni poklon i otrcao nazad. Dok se vracao blago mi se nasmijesio. Uzvratila sam mu osijeh i usla u vlak koji je vec bio dosao.
Veliki crni vlak sa otisnutim ,,Hogwarts Express'' stajao je ravno pred mnome.
Pomalo razocarana, brzo sam usla i pustila svoje stvari u prvom praznom odjeljku. Sjela sam se i gledala vani kroz prozor. Poslijednji tragovi Lundera ubrzo su mi isceznuli s vida.
Nakon nekoliko sekundi sjetila sam se Corvusovog dara kojeg jos nisam otvorila. Izvadila sam paketic iz torbe i pazljivo ga razmotala.
Bio je to veliki stakleni okvir. Prazan.
Nasmijala sam se.
,,Bas u njegovu stilu.''-pomislila sam kada se slika pojavila u okviru. Na slici smo bile ja i Catherine kada smo jos bile u bezjackom vrticu. Bile smo zagrljene i veselo se smijesile.
Skoro sam ponovo zaplakala kada sam primjetila natpis iza slike.
Corvusovim predivnim rukopisom pisalo je:
Prvi snijeg pao je na sredini sjecnja. Velike bijele pahulje docekale su me te subote cim sam otvorila oci. Veliki nanosi bjeline dosegli su prozor nase spavaonice. Bio je tako predivan, bijel i cist.
Odlucila sam da cu popodne izaci van i uzivati.
Usla sam u kupaonicu i sredila se. Izasla sam sa crnom kosom. Obukla sam se i izasla do glavne prostorije Lungestana. Pogledala sam ispod sebe. Pod vise nije bio proziran, sada su tamo stajale velike grude snijega. Obozavala sam kada bih nam ravnatelj, jedan tjedan u godini, zacarao pod da bude snijezni. Drugim domovima uredio bi nekako drugacije, ali to je bila tajna.
Prostorija je bila potpuno prazna, pa sam shvatila da je vrijeme da i ja podem na dorucak.
Sjela sam na prazno mjesto na kojem sjedim od kada sam u ovoj skoli.
Pocela sam tociti neki cudni sok boje visanja u moju casu kada se gromoglasan pljesak zaorio dvoranom. Okrenula sam se prema ulazu. Tamo je, nasmijesena, ali sa stakama, stajala Catherine.Izgledala je puno bolje. Polako je dosla do mene, pustila stake sa strane i sjela na svoje mjesto.
Otvorila je usta da nesto kaze, ali ja sam zaustavila prije negoli je pokusala. Zagrlila sam ju toliko snazno da je ostala bez daha.
,,Tako mi je drago sto te vidim!''-rekla sam joj veselo.
,,Meni jos vise!''-odgovorila je zadovoljno i popila onaj sok.-,, Ovo je nesto najodvratnije sto sam ikad okusila! Sviđa mi se!''-rekla je vragolasto. I dok je ona pila svoj sok, ja sam primjetila nesto neobicno.
,,Cath?''
Pogledala me i napokon prestala piti onaj sok.
,,Gdje su ti stake?''-upitala sam ju.
,,Ah, to...Zacarane su.Nestaju kada mi ne trebaju i idu smo u nasu spavaonicu, ovu dvoranu i ucionice. ''-odgovorila mi je zlovoljno.-,,Ideja gospode Sunline. Kaze da tako necu 'skitati' okolo i vise se odmarati.''
,,Znaci nista od naseg provoda?''
,,Ne mora znaciti!''-odgovorila mi je sa pokvarenim smijeskom.
* * *
Catherine je ostatak dana provela u krevetu, tako da sam se i dalje osjecala onako usamljeno. Odlucila sam prihvatiti Amelin jutrasnji poziv i otici sa njom na grudanje. Obukla sam se i stavila rukavice i krenula prema izlazu.
,,Ja idem na grudanje sa jednom djevojkom iz Tringlaya.''-rekla sam Catherine i krenula prema izlazu.
,,Umm...da...rekao mi je Corvus da se sad najednom druzis sa tom malom Austen...''-rekla je podrugljivo-,,Zasto se druzis sa njom? Iskoristavas ju dok mene nema?''-upitala me zlovoljno.
,,Nekad si stvarno bezobrazna!''-odgovorila sam joj ljutito.-,,Ona nije mala Austen, nego Amelie! I ponekad mislim da je puno bolja osoba od tebe!''-rekla sam razocarano i izjurila iz spavaonice.
Sva bjesna istrcala sam vani. Nasmijesena prilika moje visine mahala mi je sa jedne klupice. Prisla sam joj i sjela bez rijeci.
,, Bok i tebi!''-rekla je nasmijeseno.-,,Nesto smo ljuti danas?''-upitala me pomalo zabrinuto.
,,Ma posvadala sam se sa Catherine Jones. Nista bitno...''-rekla sam joj sa laznim osmjehom.
,,Ja sam u potpunosti sigurna da cete se uskoro pomiriti.''-odgovorila mi je-,,Onako usput... Od kada imas crnu kosu?''
,,Uhh..to!''-objasnila sam joj kako. Pricale smo i grudale se oko 30 minuta i onda se premorene uputile prema Lunderu. Usle smo u prvu gostionicu i narucile dva pivoslavca. Gostionica je bila skoro prazna. Izgledala je vrlo staro. Po zidovima su bile naljepljene slike metlobojskih ekipa.
Konobarica je dosla vrlo brzo sa dva slasna pivoslavca.
,,Usput, jel neka od vas dve Vanessa Marie Malfoy?''-pricala je vrlo brzo i tesko razumljivo.
,,Ovaj, ja sam...''-odgovorila sam.
,, Nisam znala da se zoves Vanessa Marie...''-rekla je Amelie dok je konobarica vadila nesto iz svoje jakne.
,, Malo tko zna''-odgovorila sam joj i uzela malu srebrnu lopticu koju mi je upravo dala konobarica.
,, Sto je to?''-upitala me Amelie.
,,Postanska zvrcka''-odgovorila sam joj.
U ruci sam drzala malu srebrnu lopticu, nalik na metlobojsku zvrcku, ali vecu. Takoder je imala krila, ali je sluzila za prijenos poruka. Cetiri puta prstima sam dodirnula malo izrezbareno srce sa strane. Zvrcka se otvorila i dobila oblik malog papirica na kojem je bila nacrtana moja majka. Njezin glas prosirio se kroz odjeljak u kojemu smo sjedila je i Amelie.
Sa puno neke topline rekla mi je:
,, Draga Marie, nadam se da ti je dobro i da uzivas u Lunderwalu. Jucer je tatin sef odlucio unaprijediti ga u Londonsko Ministarstvo magije, i iz toga razloga, selimo se. Vlak ce doci po tebe sutra u 10:00 i odvesti te u London. Slijedeci tjedan kreces u novu skolu, Hogwarts.
I Marie...toplo se obuci.
Volimo te.''
Nastaviti ce se...
-----------------
Vec i 4. poglavlje. Znam da je kratko, no moram se spremiti za sutra i nemam vremena. Obecajem da ce slijedeci biti jakooo dug.
Sada ovako... primiti cu jos 5 likova. Mozda 6=)
Morate mi samo ostaviti svoje ime, dom i godinu. Ponovo. Osim onih koji su do sada bili u prici. Corvus, Amelie i Catherine malo ce se manje spominjati, ali tako sam odlucila. Ostali koji su mi prije ostavili opise sada moraju samo ove tri natuknice. I sada smo u Hogwartsu.
Trebati ce mi sada malo vremena da sredim boxeve. U slijedecm postu saznati cete sve opsirnije.
I zelim vam srecu u novom polugodistu. Budite mi marljivi i nemojte prestati pisati.
Do slijedeceg puta,
Vanessa.
Preporuka uz citanje: Maroon 5 - Won't Go Home Without You
Probudila sam se i pogledala na mali zlatni sat na mome nocnom ormaricu. Bilo je 5:46.
,, Prerano da odem do Catherine...''-mislila sam na glas.
Otisla sam do prozora na kojemu je Catherine zaljepila neko drvo jos prosle godine da kad kod zelimo mozemo ovdje sjediti i razmisljati. Uvijek je imala briljantne ideje. Pomalo zlobne, ali uvijek briljantne.
Sjela sam na tu dasku i pogledala kroz prozor. Kisa je lijevala kao iz kabla. Bio je pocetak sijecnja, ali i vrlo neobicno vrijeme. U ovo doba godine najcesce je sve bilo ispunjeno visokim gustim snijegom. Zasada je samo padala kisa.
I dalje sam gledala kroz prozor kada sam uvidijela malu bijelu tocku. Isla je prema mome prozoru i bivala sve veca i veca.
Napokon sam shvatila sto je to. I nije mi bilo drago kad sam vidijela sto se slijedece dogodilo. Prekrasna bijela sova dosla je do mog prozora i... Zabila se u njega. Bila je to moja sova.
Sva zaplasena, otvorila sam prozor. Bila sam sva mokra od kise, ali nije me bilo briga.
Uzela sam svoju sovu iz ledene trave u koju je pala. Lijevo krilo bilo joj je potpuno savinuto. Imala je zatvorene oci. Navukla sam traperice i potrcala do bolnickog krila. Trebalo mi je dosta dugo vremena jer se nalazilo tako daleko.
Brzo sam usla. Sve je bilo zamraceno. Pokucala sam na vrata spavace sobe gospode Sunline. Ubrzo nakon moga kucanja izasla je, ali ovaj put u kucnoj haljini i bez punđe.
,, Uh, pa tko me to budi tako rano? '' –upitala je pospano i na nos stavila ogromne naocale boje tresnje.
,, Oprostite, ali...ovaj....moja sova je...stradala.''-rekla sam zabrinuto-,, Nesto joj nije uredu sa lijevim krilom.''
,, Uhh, pa ovo je vec 3. slucaj ovoga tjedna da mi ucenici dolaze sa svojim sovama.''-rekla je brzo-,,Ja cu vam uvijek pomoci, ali nisam ja strucnjak za zivotinje.''
Znala sam da ce se gospoda Sunline pomoci. Rekla je da ce sova morati ostati jos par dana kod nje, ali da ce sve biti u redu.
,, Gosodice Malfoy?''-zazvala me kad sam vec bila na izlazu. Okrenula sam se prema njoj.-,,Mozda niste primjetili, ali ovo pisamce joj je bilo pokraj krila.''
Uzela sam pismo, zahvalila se i izasla vani. Nisam jos htijela otvoriti pismo jer sam se smrzavala. Nisam si niti presvukla mokru odjecu. Trcala sam do spavaonice. Unutra je bilo prilicno toplo.
Presvukla sam se i na brzinu osusila kosu te krenula otvarati pismo.
Cim sam ga otvorila sjetila sam se one osobe koja mi je jucer poslala tulipane. Pismo je bilo njegovo. Pisalo je:
Draga Vanessa,
Ispricavam se sto sam ti jucer poslao one tulipane. Vec duze vrijeme sam zaljubljen u jednu curu, tvoju najbolju prijateljicu, ali nisam znao kako se zove, pa sam se raspitao. Rekli su mi da se ona zove Vanessa Malfoy pa je zato na porukici pisalo tvoje ime. Molim te odnesi tulipane njoj.
Jos jednom se ispricavam,
X.
Ponovo sam procitala pismo, jer ga uopce nisam shvatila. Kada je do moga jos pospanog mozga dosla ta informacija, pocela sam se smijati sama sebi.
,, Boze, Vanessa, pa koliko ti imas godina?!''-pricala sam sama sa sobom-,, Kako si i mogla pomisliti tako nesto djetinjasto?! Ljubav ne postoji.''
Ta recenica je bila jedna od rijetkih stvari u koju sam zaista vjerovala. Ljubav ne postoji. Ne postoji.
* * *
Dorucak mi je prosao prilicno usamljeno. Tek sam onda shvatila koliko sam zapravo voljela druzenja sa Catherine. Sada me samo Corvus nasmijavao.
,, Moram naci nove prijatelje!''-rekla sam sama sebi u sali.
,, I prestati pricati sama sa sobom...''-odgovorio mi je Corvus. Smijesak mu nije silazio sa lica.
,, A sto smo tako veseli danas?!''-upitala sam ga.
,, Hmm,vidijeti ces uskoro.''-rekao je.
,, Jedva cekam.''-odgovorila sam sarkasticno i vratila se u spavaonicu po knjige.
Prvi sat, 'uzivala sam' u travarstvu. Ponovo sam sjedila sa Amelie. Ali ovaj put, nije mi zapalila kosu.
Profesor Trelayski je kasnio. I nije bio dobro raspolozen. Podijelio nam je petminutne testove. Ja sam jako lose rijesila. I Amelie takoder. Ali najcudnije je bilo sto je Corvus rijesio – sve tocno.
,, Znao si rijesenja?''-pitala sam ga cim smo izasli.
,,Da!'' rekao je bez okljevanja i namignuo mi.
Onako deprimirana, stajala sam pred vratima i gledala svoj test kada je visoka prilika predivnog osmijeha stala ispred mene. Bila je to Amelie.
,,Bok!''-rekla je pomalo tuzno. Uzvratila sam joj osmijeh.-,, Znam da se ne slazemo bas dobro,ali stvarno bih voljela da se malo bolje upoznamo. Pa ne mozemo valjda ostatak godine ne razgovarati?!
,, Pa...to je vrlo vjerojatno!''-odgovorila sam joj, ali ovaj put i ja nasmijesena.
Pogledala sam ju. Cinila se kao simpaticna cura, a i ja nisam imala boljeg drustva pa sam pristala. Sljedeci sat provela sam sa Amelie. I stvarno je ispala kao odlicno drustvo. Cak mi je vrlo slicna. Odlucila sam malo drugacije gledati neke osobe iz drugih domova.
Kasnije sam imala Bezjacke studije. Ucili smo o znacajnim ljudima bezjackoga svijeta. O Nikoli Teslji, ili Tesli, nisam sigurna.
Profesorica Smith bila je proferorica Bezjackih studija, ali bila je potpuno opjednuta njima. Ponasala se kao neki fanatik. Plasi vecinu ucenika.
Meni nikad nije uspijela zapamtiti ime, ali drago mi je. Tako me nikada nista ne pita.
Poslije rucka otisla sam do Catherine. Ona se polako oporavljala. Dala sam joj pisma i tulipane. Bila je iznenadena, ali i sretna iz nekog meni nepoznatog razloga.
Do kraja dana ostala sam sa njom i pisala zadacu u bolnickom krilu, sretna, jer imam najbolje prijatelje na svijetu.
-------------------------
Evo ga! 3. poglavlje je vec tu. I biti ce ih jos puno, jer sam odlucila nastaviti pisati. Ali samo ovaj blog i malo manje postova.
Trebalo mi je dugo da odlucim, ali mislim da je najvise pomogla May, iz nekog mog razloga. I vasi komentari,naravno.
Pa hvala vam!
Ovaj post je malo duzi nego inace, ali mislim da je sasvim ok.
Jako se ispricavam svima kojima nisam komentirala, ali nesto mi ne radi sa blogeditorom, a pogotovo sa komentarima. Kod nekih mi sve dode sivo, kod nekih ne mogu upisati ime i lozinku. Pa ja se svima ispricavam, i kome ne javim za post.
Slijedeci ce biti u petak ili subotu i onda slijedeci vikend ili...ne znam... Ali potruditi cu se sto prije.
Jako vas sve volim,
Vanessa
Vriskala sam i vikala, ali nitko nije dolazio. Pogledala sam oko sebe. Nikoga nije bilo. Ponovo sam pogledala stravican prizor.
Moja najbolja prijateljica Catherine Jones lezala je na ledenom podu Lundera. Njezino lijepo lice postalo je potpuno bijelo. Oci su joj bile zatvorene. Njezine omiljene jeans hlace bile su prolivene tamnom krvlju. Dosla sam do nje. I ponovo vrisnula. Prizor iz bliza bio je jos gori. Imala je veliku porezotinu na celu. Pogledala sam sve stvari oko nje da ustanovim cime je mogla zadobiti te ozlijede.
Nicega opasnog nije bilo oko nje. Kada sam pogledala njezinu dugu plavu kosu vidijela sam da je mali papiric natukunut pokraj kape. Sitnim crvenim slovima pisalo je : '' Ti si slijedeca!''.
***
,,Vanessa!''-cula sam prodoran, ali ugodan glas-,, Vanessa!''- glas me i dalje zvao, pa sam odlucila da cu napokon otvoriti oci. Iznad mene stajala je niska prilika predivne kose boje meda. Bila je to Alison Jackson, no svi smo ju zvali Amy.
,,Catherine!''- to je bilo prvo i jedino sto sam uspijela izgovoriti.
,, Budi bez brige, Catherine je u bolnickom krilu. Mozes ju posjetiti cim se ustanes.''-rekla je veselo.-,, Evo ja i Corvus bas idemo tamo. Ides sa nama? ''
Nisam odgovorila. Samo sam kimnula glavom kao da potvrdujem. Brzo sam se ustala i obukla, pa krenula u bolnicko krilo.
Bolnicko krilo nase skole nalazilo se na kraju same skole, odmah do ravnateljeva kabineta. Bila je to jedna velika prostorija koja se spajala sa jos jednom sobom u kojoj je zivijela skolska bolnicarka - gospođa Sunline. Bijase to starija žena, ali uvijek nasmijesena. Imala je dugu srebnkastu kosu uvijek svezanu u cvrstu pundu. Vrlo dobra sa travama, dapace, vec se dugo bori za to mjesto.
,, Da li je sve u redu sa Catherine?''-pitala sam ju sto sam tise mogla jer me jako bolilo grlo.
,, Molim? ''-upitala me zbunjeno. Valjda nije cula sto sam joj rekla. - ,, Ah, da, gospodica Jones biti ce u redu. No mora ostati ovdje jos barem tjedan dana.''
,, Mozemo li pricati sa njom?''- Corvus Cox stajaoje iza mene.
,, Pa mogli biste.... Ali jako kratko, i samo jedna osoba.''-rekla je jos razmisljajuci.-,, Moje skromno misljenje je da bi bilo najbolje da gospodica Malfoy razgoara sa njom.''
,, Ma da, naravno.''-rekla je Amy. Dobila sam dojam da Corvus nije bio presretan sa time. Dapace, nacin na koji je zavrtio ocima potpuno me uvjerio u to.
Dosla sam do Catherine. Oci su joj bile blago zatvorene, ali nije spavala.
,, Catherine ? ''-prosaptala sam.
,,Vanessa!''-rekla je sa blagim smijeskom.-,,Kako mi je drago sto te vidim!''
,,Kako se osjecas?''-upitala sam ju, ali ovaj put i ja malo veselije
,, Vrlo dobro. Ako zanemarimo da ne osjecam 7 od 8 ne slomljenih prstiju, da imam dojam da mi okromna bundeva lezi na glavi, i najvaznije, da su mi najdraze hlace unistene. Vrlo dobro.''- osmijeh joj nije silazio sa lica. Uvijek sam voljela vidijeti Cath tako veselu. Iz svega je mogla proizvesti nesto smijesno.
Nakon 15-tak minuta pricanja sa Catherine gospođa Sunline doslovno nas je izbacila iz bolnickog krila.
Otisla sam u prostrani vrt Lunderwala. Bio je pun bijelih i plavih ruza. Sjela sam na jednu od velikih drvenih klupica uz zaledeno jezero i pocela razmisljati o jucerasnjem danu.
Sto se dogodilo?
Tko je ono napravio Catherine?
Kako sam pala u nesvijest?
I zasto se, za ime Bozje, niceg ne sjecam???
***
Nakon dugackih pola sata provedenih u vrtu, vratila sam se u Lunderwal. Topal hodnik pun veselih ucenika docekao me cim su se velika vrata otvorila. Potrcala sam prema spavaonici Lungestana. Ona se nalazila na najvisoj kuli koja je imala pogled na zaledeno jezero i cijeli Lunder. Nakon minutu ili dvije stigla sam pred veliki zid. Bio je odjeljen na tri dijela. Pogledala sam u srednji dio i glasno rekla : '' Maslac!''.
Svaki tjedan ili cak dan stvarala se nova lozinka. Vecinom su bile prilicno budalaste. Zid se maknuo u stranu pa je pred mnome stajala velika prostorija bez poda. Samo zrak. Moras jako vjerovati u sebe da ne padnes. Sjela sam na plavu fotelju blizu vatre. Pokraj kamina, stajale su crveni tulipani. Zapravo, nisu bili crveni. Zuti,plavi,bijeli... Mijenjali su boje. Do tih predivnih tulipana stajalo je malo bijelo pisamce. Sitnim rukopisom koji mi je bio vrlo poznat pisalo je Vanessa Malfoy. Otvorila sam omotnicu. Pisalo je '' Volim te! '' i bilo je nacrtano mnogo malih srca.
Sva zbunjena, otisla sam u sobu i legla na krevet. Pocela sam razmisljati o tajanstvenom obozavatelju, Catherine i cijelom jucerasnjem danu i tako utonula u san.
--------------------------------------------
Evo, ovo je bilo drugo poglavlje. Ne prekratko, nadam se. I da, znam da je kraj jako glup, ali...
Vec duze vrijeme razmisljam o povlacenju sa HPFF svijeta. Ne sa blog svijeta, jer znam da to necu moci, nego samo sa HPFF-a. Pa sto mislite o tome? Molim vas napisite to u komentarima, ali iskreno. Nemojte mi pisati da ne odlazim samo da biste bili pristojni. Necu se uvrijediti.
I druga stvar... Iskreno me jako ljuti sto su neki od vas bili toliko ' obzirni ' pa su mi ostavili svoje opise, a sada su nestali bez traga i glasa.
Ako mi se javite za pricu, onda ju citajte. Nemojte se javljati jer zelite komentare. To je ocajno.
Do drugog puta(ako ce ga biti),
Vanessa.
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Puno promjena se dogodilo i dogoditi ce se u mojoj prici. Jako puno. I iz toga razloga, ovaj box ce biti prazan neko vrijeme. Ocekujte uskoro.
Ovdije mozete naci moje najdraze blogere, poredane abecednim redom.
Uzivajte...=)
Amelie Delacour
Angela Dolores Thunder
Britta Aurora Lunaris
Catherine Jones
Corvus Corax
Delilah Dawn
Della Cecilly Tandemn
Joy Delacour
Lindsay Amstrong
Maggie Riddle
Maggie Riddle 2
May Stox
Thora Mai Ling
---------
Moja prica, od prvog do zadnjeg napisanog poglavlja.
1. poglavlje
2. poglavlje
3. poglavlje
4. poglavlje
5. poglavlje