Zaljubljena sam u prošlost. Jesam.
Ne u ljude koji su činili tu prošlost. U prošlost samu. Kakva je bila. I kakva sam ja bila s njome. Bila je. Bila je savršena.





Hej stranče, gdje si nestao ?
A pozdrav ?

Sjedile smo uz put škole.
Divile se toj njenoj krasoti. Raspričale smo se, oh i smijale.
Usput, nije škola predivna. Ogavna je. No može proći. Još uvijek je osnovna.
Držale smo se za ručice kao malena djeca. Požnjopale margheritu u par minuta. Pile koka kolicu iz hello kitty čaša ( koje su odvraten, no nema veze ).
Napokon sam te nakon dužega vremena ponovno zagrlila, poljubila.
Treba nam više takvih dana. Par sati u tri mjeseca nije dovoljno.
Volim te draga. Najviše. Prelijepa moja Ines. (:



Uh, dragi, imamo mi mnogo toga još za riješiti, da imamo. Riješit' ćemo. Kada odlučiš sabrati kockice.
Do tada, zaboravi na 'ono'.

I dalje mi slikaš sunce. Koliko god sjajno bilo. Ne slikaj ga. Ja zurim u njega.
Neka pada kiša. Zar ne bi bile dovoljne suze što iz nje bi izbrisale bol stakla koje nosim u sebi.

Zašto opet si sve prospeo u komadiće. Budalo !

Razbijena u staklenim krhotinama.
Znala sam da požalit' ću.

Goni se !