srijeda, 14.03.2007.

Pitam se koliko će dugo ovoga puta trajati

Sutra su dani otvorene nastave tako da se uopće neću uzrujavati oko škole
Kad bi mogla markirala bih ali ja sam ipak dobro dijete
Nisu li nas tome učili
Al moj razred zapravo već ima toliko neopravdanih da ja ne moram pomagat
Ja samo trebam živit
I gledati ove zgodne detaljčiće
Ovaj vikend idem doma znaći da ću se i odmorit
nije da ne volim bit u zgu al kod kuće je najbolje
A kad stvari idu ovako dobro ne želim se zamarat stvarima kao što je škola
Želim samo leći doma na svoj istrošeni kauč zagrlit Čupka i sanjat lijepe snove


Vraćanje

Jesam li ja ikad imala doma
Jesam li ikada imala koje utočište
Osim ovog hladnog mramora u proljetna jutra

Moja palača sa smrtnim slugam
Nije utočište već pakao
Podsjetnik na ono što imat ne mogu

Oni svi tako bijedni
Neke sam čak i voljela
Izdali su me

pa platili su svoj danak...
krvlju..
Tako slasnom..

Patila sam ali trebala sam ih
Nekoga sam morala voljet
Nekoga u tom paklu

Vračam se snu i noći
Tamo su moja utočišta
Već 1000 godina

Always look on the bright side of life
zakon je kad sunce počne sjat odmah sam bolje
Idem papat
mislim da sam sad vidjela jednog zgodnog "pastuha"

Kisach


17:46 | Komentraj (17) | Printaj | #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Copyright by:Pain is my reality Dizajn by:Freaky Layouts