vamotamo
31.03.2008., ponedjeljak
Gallon drunk, KSET
|
Jebote, kako dobro ime. Baš ko stvoreno za mene, pomislio sam kad sam vidio plakat. Ali, odmah mi se upalio alarm sumnjičavosti. Jer nije rijetka pojava da band svirkom ne opravda dobro ime koje nosi. Ja se ispričavam svekolikim obijačima last.fm-a i muzičkim kolekcionarima na svojem neznanju, no za Popijeni Gallon nisam čuo do prije nekoliko dana. Ne, nisam mao pojma da je njihov frontman James Johnston, dugogodišnji Caveov Bad Seed, niti da je svako singlo koje su dosad izdali završilo prvo na top listama NME-ja i Melody Makera te da im je Mercury Prize jednom izmaknuo za dlaku. Duboko se ispričavam zbog svog neznanja i obećavam da neću nikad više. Barem do slijedeći put kad se pojavi neki bend zanimljivog imena o kojem ne znam ništa. Gallon Drunk svira nešto što bi se najlakše moglo nazvati križancem Jona Spencera i Morphinea. Imaju dovoljno groovea da pokrenu i debeloguze mrtvace, a s druge strane imaju taj mračnjački kuul kakav su Morphine u svojim danima isporučivali u gallonima, ako ne alkohola a ono bar heroina u žilama. Kraće rečeno, muzika im je živahnija i plesnija od Morphinea a melodičnija i manje čudna od JSBX ali svejednako čudna i neplesna. Više onako za kimanje glavom, nego za skakanje. Gallon Drunk: Hurricane A spomenuti James bogme je frenetičan momak za nekog u svojim godinama, i odmah se primijeti zašto ga je Nikša Pećina uzeo za gitaristu. Momak je to u razdrljenoj košulji, koji skače od klavijatura do gitare, povremeno se zaustavi na monitoru, stane onako frajerski s nogom na njega da izbaci špic-papak , urla na publiku, odnekud izvuče usnu harmoniku, puše u nju kao ludi Sonny Boy Williamson, onda drnda po gitari, grči se ispred pojačala, mijenja gitare,i sve to ponekad u jednoj pjesmi. Ostatak banda su fino obučeni londonski momci koji se dobro zajebavaju i korektno odrađuju posao. Ipak, uza sve to, imao bih jednu zamjerku. Činilo mi se da je koncert više odrađivan nego što je odsviran sa srcem. Odmah se vidi da je to iskusna banda s hrpom kilometara u nogama i laganim stadijem gluhoće uslijed gomile odsviranih koncerata, I kad vidiš takvu ekipu u akciji već se samo po sebi nameće da će koncert biti ako ne najbolji, a onda barem jedan od najboljih u posljednjih dva-tri mjeseca. Sve u svemu, uvjeren sam da im je KSET bio samo usputna stanica do nekog većeg kluba. Ili je to publiku ponedjeljak u njihovim glavama omeo u uživanju? Uživo s Jutubea (ne znam koja je stvar) Bez obzira na to, ako opet budu svirali mislim da ću ih opet ići gledati, samo što ću se ovaj put pobrinuti da onaj galon iz naslova bude u meni. |
