ValovimaPlanina

23.06.2010., srijeda

Imala sam prijateljicu.
Dobru. Najbolju. Od osnovne skole.
Vise nismo priajteljice. Zbog nekih problema (njenih, mojih, tuđih, )...ja rekla ovo, a ona ono..ona zakljucila iz toga ono i onda ovo pa sve to upakirala da sam ja rekla ono sto nisam rekla ali sam ipak izrekla a ona mene ne moze shvatiti jer... nemam pojma...
... u biti...najveca razlika koju samo ona uocava je ta da ona nija zavrsila fax... (da, i?..kao fax je uzasno bitna i neophodna stvar!!!??)

xxxx

Što više razmisljam...bolje je da čovjek što manje zna. Što manje znaš, manje imas problema, manje te je toga strah...
A ono, puno znas..pa onda iz svačega izvučeš uzročno-posljedične veze "što bi bilo kad bi bilo" i što bi bilo ako bi se desilo onako.." ili.... na kraju od sume potencijalnih problema ne vidi se osnovni problem...

xxxx

Dobro je biti sam sa sobom. Daleko od ljudi. Jer ljudi se popnu svakome na vrh glave. Pogotovo na kraj radnog vremena.
Ono sto me /ne/odusevljava je KOLEGIJALNOST.
Kolegijalan je onaj koji se ponaša časno i solidarno prema kolegama, prema etici izgrađenoj u međusobnim odnosima kolega (citirano iz riječnika...) Niame potražila sam značenje na webu jer sam mislila da krivo tumačim tu riječ.
Ali prevarih se.
I mislim da bi svi mi trebali nauciti biti kolegijalni.
Imala sam problem na poslu. mali problem...pa sam potrazila pomoc starijeg kolege/ice. I to samo savjet.
Odgovor koji sam dobila bio je sve a ne savjet. U svakom slucaju otpilila me po brzom postupku . Ne bitno.
Problem se akd tad riješi..ovako ili onako...
Bit je u nekolegijalnosti...I kada si kolegijalan, pa onda zauzvrat od te osobe dobijes zahvalu u vidu nekolegijalnosti... strah me, jer ne zelim to prihvatiti kao da je to nesto normalno. Ne zelim se utopiti u masi onih koji sve to primaju zdravo za gotovo...pomirili se sa tuznom sudbinom....
I da...onda mi se ljudi zaista popnu na vrh glave...pozelim otici daleko daleko negdje gdje nema nikoga.... biti sam, srediti misli, isplakati se ili urlati...