Evo me
27.02.2007., utorak
ode i ovaj blogič
Mislim da mi je dosadio blog....onak, više se ne nalazim na njemu. nisam više u tom mudu, život mi se promijenio, malo na bolje, malo na drukčije. villa sad ima drugo značenje za mene. tak da...ode on. tj. odem ja s njega. vjerojatno ću otvorit novi, jer ipak moram postat  pa možda ponekad svratim. hvala svima na komentarima, bili ste mi velika podrška u najtežim trenucima! . |
25.02.2007., nedjelja
koRn unplugged
|
prvo sam mislila da je šala, onda su mi se zgadili, onda sam to čula i sad mi ih je žao...a valjda se pogreške događaju i najboljima... blind je najbolja do sad. ove ostale manje više zvuče kao silovani originali... tužno je to...da |
10.02.2007., subota
|
Ništa me nije smjelo ovako bolno podsjetiti na Tebe i nisam smjela dopustiti da me uspomene dovedu do suza kolike sam ih ljubila i zaboravila a ipak u svakom svojem poljupcu još uvijek osjećam Tebe teško mi je voljeti ponovno nakon što sam Te probala i zauvijek ću bježati kao što sam morala od Tebe  |
07.02.2007., srijeda
..
...Sjedim za šankom i čovjek kojeg ne poznajem želi razgovarati samnom. I gledam ga u nevjerici i nije mi jasno. Zašto? Zašto šutim? Jer nemam ništa pametno za reći...a čemu trošiti riječi na trenutak. I smije se dok ispijam svoju kriglu piva, a ja znam da se ništa neće promijeniti. I promatram čaše i drvo i ljude i pitam se...o čemu bih sada trebala razmišljati. Ne bi li ove misli trebale biti nečije tko bi ih znao bolje iskoristiti... |
01.02.2007., četvrtak
villa
|
bila je kao sjajnim suncem obasjan cvijet al' ne pada ona na klišeje tuđe riječi koje ništa ne znače a ni ruže, ni tulipani, ni divlje cvijeće nisu ravni njoj, dakle lopoč tone ka dnu ona nije za stajanje na jednom mjestu ma kolko sunčano bilo ona je za hod po rubu makar vodio u provaliju osjećaja zamrljanu krvlju. i zato čujete li lepet njenih krila ili vidite ju kako puzi po zidu pustite ju da vas dotakne... možda vam se i svidi... ma kolko bolno bilo :) Adrian Kafka |
