|
To je naziv jedne male plave knjižice koju smo dobili još.. ma još prije, kao vodić kroz državnu maturu i bla bla bla. Nisam ju previše čitala, osim popisa fakulteta, razina i izbornih premeta koje traže za upis. Nakon par dana euforičnosti, uspoređivanja razglabanja s kolegama iz razreda tome kako su malo strogi šutnula sam ju negdje u sobu i odlučila sam ne zamarati se previše s tim. Potražila sam ju tek onog dana kad smo iz sociologije radili društvenu stratifikaciju, a profesor je na sat došao s tom plavom knjigicom, i upitao nas što to vidimo. Kao i obično, bilo je puno nadvikivanja i bacanja blesavih komentara, ali zaključeno je da su četvero sretnih i veselih tinejđera sa naslovne strane zapravo mali arijevci koji su sretni jer su lako savladali test, iako je moto državne mature "jednaka za sve"; što je ona teta koja nam je na početku školske godine došla ispričati o čemu se tu radi stalno i uporno ponavljala.
Došavši doma, potražila sam tu knjižicu. I gle stvarno, svi ostali klinci (koji nisu plavi) nešto čitaju, uče, pišu... Za oko mi je zapela djevojka koja ima pramenove, ali i ona nešto piskara, iako izgleda manje zabrinuto od ostalih smeđokosih i crnih. Dakle, samo ću staviti pramenove, provoditi preko praznika sat do dva vani, čisto da pokupim malo zdrave boje, a i od sunca mi dosta posvijetli kosa, tako da bih se i mogla prošvercati... možda?
Inače u našem društvu vlada predrasuda da su plavuše glupe, tako da je lako moguće da se ova djeca sa naslovne strane vesele jer su samo uspjeli proći državnu maturu; dok oni ostali, koji nisu plavi i koji su po ovome pametni, puno uče jer se brinu za svoju budućnost. A djevojče s pramenovima je neodlučno zato što ne zna što treba napisati, jer novac koji je dobila za instrukcije iz matiše potrošila na pramenove!
Dobro dosta. Natrag na državnu maturu. Na naslovnici vodiča kroz ispite probne državne mature za učenike trećih razreda gimnazija i četverogodišnjih strukovnih škola je prikazana ista sretna četvorka, samo što je onaj smeđi (kojemu je u prvoj knjigici na naslovnoj strani virio samo čuperak pa se nije skužilo da je smeđi) odsječen od ovih plavih.
U zadnjoj knjigici koju smo dobili na naslovnoj stranici je ruka, u finoj čistoj snježno bijeloj košulji. I piše. Zapravo kroz tu knjigicu se stalno provlače slikice nekakvih ruka, tako da jednostavno nabijaju tu paniku da puno pišeš, a time i puno učiš. Ah da, i tu su mali sretni arijevci s palcima visoko u zraku, nešto na "weeee!"-foru.
Dosta o rasnoj predodređenosti odnosno diskriminaciji. Pričajmo malo o meni. (šalim se).
Svrha ovog posta je da se svatko tko je uspio pročitati ovo do kraja malo zamisli i pokuša vidjeti da li se i sami gledate svijet sa stajališta predrasuda. Zapravo radi se o malim stvarima: da li kažete "Ciganin" kad govorite o osobi romske nacionalnosti, da li iz šale dovikujete tuđem su da ugrize beskućnika samo zato jer vam je dosadno, da li...itd, itd.
Nije mi bila namjera uvrijediti osobu plave boje kose, ja samo opisujem ono što vidim.
Evo, maloprije sam stala kod prozora i gledala dječurliju što se igra ispred moje zgrade. Dvije male djevojčice (plavuše i mažoretkinje, djeca čije roditelje svi poznaju), neustrašivo se penju na krov ostava i krevelje se sa svojim štapovima, te vračaju loptu koja dječurliji što se igra dolje ispod svako malo doleti na krov.
P.S. Društvenu stratifikaciju smo na sociologiji obradili dosta davno, i često mi se ova piča motala po glavi, ali jednostavno je bilo drugih, puno važnijih stvari: kao na promjer priča za SferaKon, za koju sam dosta dugo streptila i kad god bi vidjela tipkovnicu pred sobom, jednostavno nisam mogla potjerati prste da slijede moj tijek misli. Ili bi misli odletjele, otišle zabavljene nečim drugim.
Državna matura mi visi za vratom, i jako me nervira.
Reakcije profesora su različite; najzanimljivija je profesorica iz engleskog, koja kad radimo nešto što će nam biti dosta bitno kaže "Trebat će vamto za vašu hmmmhmhmmmhmm." Ni ona ne želi izgovarati ime te bljakave životinje, dok se profesor iz biologije i kemije o našim rezultatima brine puno više nego mi sami.
Način prijava na fakultete je isto tako novitet, ali jednostavno se ne želim zamarat s tim trenutno nepotrebnim stvarima.
|
