jelenski blog

četvrtak, 24.01.2019.

jaguarundi brundi

Početkom ove godine, prije negoli su veliki snijezi sve blokirali, bio sam malo u šetnji.








Belecgrad- prvi put se spominje 1334. kad ga je grof Seneck morao predati Gissingovcima. Kao i ostale gradine na južnom obronku Ivanščice promijenio je niz vlasnika. U 16. st. vlasništvo je Ivana Turocija 1643. Tome Mikulića , a zatim grofova Erdody , a poslije njih još je nekoliko puta mijenjao vlasnike.
Sačuvano je još dosta njegovih ostataka koji strše na vrhu čunjastog brijega. Tlocrt grada imao je povinut oblik jer se graditelj prilagodio terenu. Ulazilo se kroz vrata koja su bila zaštićena velikim bastionom protiv artiljerije, što je kasnija dogradnja, a stanovalo se u suprotnom dijelu. Još 30-ih godina (20.st.) mogli su se u zidovima vidjeti ostaci gotskih prozora. Dvorište je s jedne strane bilo zaštićeno zidovima, a s druge zgradama.

-iz knjige "Planine Hrvatske" dr. Željko Poljak


Međutim ovo je samo u najkraćim crtama o Belecgradu. Koga zanima opširnija povijest i arhitektura te gradine može skinuti sljedeći fajl i sigurno neće požaliti!:
http://www.casopis-gradjevinar.hr/assets/Uploads/JCE-56-2004-01-06.pdf


Na suprotnoj strani doline je vrh Mindžalovec, tamo idem u stvari.

Kad sam se s Belecgrada spustio u dolinu potoka Brane primjetio sam da tamo švrlja nekakav mali vuk. Možda jedan od onih koji su preplivali Savu, umah sam pomislio.

Desno na slici vijuga potok Brana, lijevo švrlja mali vuk.

Ako redovno pratimo, kao što neki od nas prate, listu zabilježenih vučjih napada na ljude u svijetu, opet nećemo nikad biti do kraja sigurni da li ćemo i kada točno i sami biti uknjiženi tamo...

Ali pokazalo se izbliza da to je zapravo križanac vuka i jaguarundija. Takve borbene zvijeri uzgajali su još drevni Asteci za potrebe svojih ratnih pohoda.

Ovdje je odmah preuzeo moj hodački štap čim sam ga odložio na klupu.

Onda je preuzeo i moj navigacijski tablet i učinio s njime ovaj selfi.
Ali sve smo nekako ipak izgladili bez daljnje eskalacije što je sreća zaista jer ostao mi je bio još samo ruksak (a u ruksaku sendvič!)



Planinarski dom Belecgrad, smješten ovdje podno gradine u dolini potočića Brana. Nikad mi nije sjeo nekako ovaj planinarski dom. Da li je baš bio jako potreban? Koja je poanta bilokakvih objekata u ovim našim malecnim planinama, ako znamo da jedino što se može dogoditi jest da se počnu koristiti kao dernečišta? I ovdje sad je bilo u tijeku zasigurno čišćenje objekta nakon dočeka Nove godine. Ne znam nisam išao unutra ali čuo sam da je netko otvarao vrata dok sam ja kod klupe pričao s jaguarundijem.
Spomenut ću i što nedavno vidjeh na vrhu Ivanšćice, jedne subotnje večeri, gore u Pasarićevom domu se naguralo toliko entuzijasta za kobase i kuhano vino da nije među njih stala više niti igla. Da to nisam onda vidio nikada ne bi povjerovao!

Umjesto takvih ugostiteljskih objekata više smisla imala bi serija malih strateški razmještenih skloništa koja bi mogla poslužiti putniku da se skloni od nevremena ili da jednostavno ima gdje prenoćiti na višednevnoj hodnji preko planine, da ne mora nositi šator...

Ovdje je najbolje vidljiva sva dramatičnost pozicije Belecgrada gore "na vrhu čunjastog brijega". Možda je jedina prava smislena svrha ovog planinarskog doma ostvarena time što omogućava ovakvu scenu usporedbe s gradinom nad svojim krovom?

Do vrha Mindžalovca strmo ali ne predugo.
Nije to previsok vrh sa svojih 659m ali tu sam došao najviše zato da izvidim mogućnosti dosezanja ovim smjerom nekih još neosvojenih sedamstotinaša na srednjem istoku Ivanščice. Mislim naravno u prvom redu na Gradinovec, Mrzljak i Trpnjak... pa i na Malu Ivanščicu. Izviđenim sam bio zadovoljan, a kad ću na Veliku Turneju po tim vrhovima sedamstotinašima, ne zna se.

Odozgo pogled sa suprotne strane na Belecgrad i dolinu Brane,

tu se u sredini slike nazire i krov planinarskog doma.

pa ručak mali sendvič i Sprite iz limenke i onda povratak dolje pa gore.
U prolazu kraj planinarskog doma jaguarundi se priključio šetnji i pratio me dobrim dijelom na usponu natrag prema Belecgradu, a onda se vratio dolje do planinarskog doma čekati svoga astečkog gazdu.


Još putem malo sam zastao i razgledao "lovačko sklonište"- isto jedan primjer besmislene velegradnje u planini...

Eto, još su iza u šumi sklepali nekakvu šupu od dasaka, a samo ta šupa bi im bila sasvim dovoljno "sklonište".


U ovakvoj betonskoj utvrdi čovjek se zaista može na sigurno skloniti od nasrtaja pobješnjelih zombificiranih polarnih medvjeda i amurskih tigrova, ali s praktične strane lovcima je mogla poslužiti za njihove potrebe i vrijeme koje provedu ovdje nekakva obična drvena koliba od nekih starih planjki... ali ne radi se o tome, nego vjerojatnije pitanje je prestiža i postavljanja strateških objekata blizu granica susjednih lovačkih društava :-))

Ali što je je, dobar im je ovaj stol s klupom tu sam se lijepo odmorio ;-)

Oznake: jaguarundi, brundi, Belecgrad

- 21:29 - Komentari (16) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< lipanj, 2019  
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30

Lipanj 2019 (1)
Svibanj 2019 (4)
Travanj 2019 (1)
Veljača 2019 (2)
Siječanj 2019 (1)
Prosinac 2018 (3)
Kolovoz 2018 (2)
Srpanj 2018 (2)
Svibanj 2018 (1)
Travanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Veljača 2018 (4)
Prosinac 2017 (1)
Listopad 2017 (1)
Rujan 2017 (3)
Kolovoz 2017 (3)
Srpanj 2017 (1)
Lipanj 2017 (1)
Svibanj 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Prosinac 2016 (2)
Studeni 2016 (1)
Listopad 2016 (3)
Rujan 2016 (3)
Kolovoz 2016 (1)
Srpanj 2016 (3)
Lipanj 2016 (2)
Travanj 2016 (2)
Ožujak 2016 (2)
Veljača 2016 (1)
Siječanj 2016 (2)
Prosinac 2015 (2)
Studeni 2015 (2)
Listopad 2015 (2)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (2)
Srpanj 2015 (2)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Travanj 2015 (1)
Veljača 2015 (2)
Siječanj 2015 (3)
Prosinac 2014 (1)
Studeni 2014 (1)
Listopad 2014 (1)
Rujan 2014 (1)
Kolovoz 2014 (2)
Srpanj 2014 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

  • jelenske teme

    CURRENT MOON


Linkovi

  • Niti na nebu
    Niti na dnu oceana
    Ni u planinskoj špilji
    Ne može se naći mjesto na svijetu
    Gdje može krivac uteći
    Od posljedica svoje krivnje.
    Buddha, Dh 127

    "Ja nisam, Ja neću biti.
    Ja nemam, Ja neću imati.
    Ovo plaši svu djecu…,
    I ubija strah u mudrima."
    -Nagarjuna



    Ovo je moja bitka i samo je na meni da snagu svoju usporedim sa snagom tih čudovišta i samo je moja uloga ovdje biti herojem.

    Beowulf: kažu da imate čudovište ovdje? Da je vaša zemlja prokleta?
    Vojnik: Zar tako kažu?
    Wiglaf: Bardovi pjevaju o sramoti Hrothgarovoj od smrznutog sjevera do obala Vinlanda.
    Vojnik: Zar je sramota biti žrtva moćnih demona…
    Beowulf: Ja sam Beowulf i došao sam ubiti vaše čudovište.

    …ako umremo bit će to za slavu… ne za zlato!
    -Beowulf