jelenski blog

subota, 10.05.2014.

Sonam III. dio

Nakon što je III. Dalaj Lama Sonam Gyatso proveo nekoliko godina putujući, podučavajući i gradeći samostane u Mongoliji i Istočnom Tibetu njegovi učenici u Centralnom i Južnom Tibetu postali su nemirni zbog njegovog produženog odsustva. Monaške zajednice glavnih samostana u Lhasi- Sera, Drepung i Ganden bile su posebno uznemirene jer on je bio jedan od njihovih najvažnijih učitelja i inicijacijskih majstora. Posljedično se k Sonamu Gyatsu počela slijevati čitava rijeka pisama u kojima se od njega tražilo samo jedno- da se vrati u Lhasu. A on je sa svoje strane odgovarao izražavajući želju da se vrati u Centralni Tibet i da vidi ponovno svoje stare učenike.

Međutim njegove učiteljske aktivnosti izvan Tibeta nastavljale su se neprekidno. Svugdje kamo bi stigao bio je pozdravljan od ogromnog mnoštva ljudi iz Turkestana, Kine, Mongolije, kao i iz regija Istočnog Tibeta. Njegova učenja prevođena su simultano na brojne jezike posvuda gdje je podučavao.

Kad je obišao regije Kham i Amdo u Istočnom Tibetu, Gyalwa Sonam Gyatso otišao je u grad Kharachin u ondašnjoj Mongoliji (danas u Kini) gdje je primljen u Palaču Shangto. Ta veličanstvena građevina nekoć je služila kao rezidencija velikih mongolskih vladara zemlje Hor. Na tome mjestu podijelio je inicijaciju u Hevajra mandalu vladaru i njegovim ministrima. Običnome puku udijelio je uvodno predavanje na temu prirode duhovnog života. Po završetku učenja vladar mu je ponudio na poklon kuću koja je imala dva noseća stuba od srebra. Lama je odbio taj poklon, ali u svrhu uspostavljanja povoljne karmičke veze s vladarom, pristao je nekoliko dana boraviti u kući.

Tijekom prvog mjeseca godine Zemljanog Miša (1588.) predvodio je veliko molitveno slavlje. Na kraju mjeseca stiglo je pismo od kineskog cara dinastije Ming u kojem ga poziva da posjeti Peking. Poziv je bio ispisan u zlatu i isporučen na nosiljci koju je nosilo osmoro muškaraca. Kako bi uspostavio povoljnu karmičku vezu poslao je potvrdan odgovor i napomenuo da će doći kasnijeg datuma.
Međutim ubrzo nakon toga počeo je pokazivati prve znakove bolesti. Znajući da se njegov život približava kraju i da je upravio duhovnim putom i pomogao da duhovno dozru svi oni s kojima je imao karmičku vezu, napisao je dugačko pismo savjeta svojim brojnim učenicima koje nije mogao susresti prije smrti.

Iako su znakovi bolesti već bili primjetni, nastavio je podučavati i voditi druge. Sljedećeg mjeseca bolest se značajno pogoršala. Shvaćajući da mu vrijeme istječe pozvao je učenike k sebi, predao im posljednje savjete, a tada je zapisao za njih ovo posljednje učenje.

U vrtu Chu Lha
Ja, koga zovu Proslavljeni Koji Se Smije
Vješt u dodjeli nektara metode i mudrosti.
Sjedim uronjen u iskustvo velikog blaženstva.

Ovdje u ovoj zemlji smještenoj južno od Velikog Oceana
Stoji vrt nastanjen duhovima zraka
Mjesto moći koje je blagoslovila Sarasvati,

Gdje se praznina i užitak lako postižu;
Mjesto urešeno brojnim povoljnim znacima,
Gdje prekrasni zvuci prirode odjekuju
Da ispune uši radovanjem

Ovdje i sam uzduh djeluje kao ograda
Da zadrži um od njegove lutalačke navade
I kao nož koji odsijeca sklonost
Konstantne težnje za dualnošću.
Ovo je mjesto hodočašća koje nadahnjuje radost
Boravište bogato kvalitetama cijenjenim
Šireći se kao izlazeći Mjesec.

Kye!* Za dobrobit drugih
Pretvarao sam se da putujem i podučavam
Iako idući svakodnevno iz mjesta u mjesto
Nikada se nisam umorio;
Jer za dugih noćnih intervala
Držao sam se staze svjesnosti
I odmarao se u zračećoj istini
Koja je poput Sunca na nebu bez oblaka.

Nije li istina najčudesnije zračeće svijetlo!
Jer u zrcalu koje je poput mandale u radosnom umu
Reflektirani objekti blažene svijesti
Pojavljuju se na isti način kao što se blistava forma
Mjeseca sa vedrog neba
Reflektira u vodi bistrog jezera.

Ove riječi nisu lažne,
Ova stvarnost nije temeljena na fabrikacijama.
O diviniteti, stojte za svjedoke
Ovome centralnom principu Tri Dragulja
Pišem ovo jasno
I pozivam se na moći istine.

O prijatelji na putu,
Uzmite ovo moje finalno učenje;
Zapišite ga na fino bijelo platno
Te izvjesite da svi mogu vidjeti.
To će mi podariti duboko zadovoljstvo;
I potaknuti će neke moje prijatelje
Da svoj um okrenu ka praksi.

Poput oceana iskustvo lagode
Velikog blaženstva i svjesnosti praznine
Stvoreno je od moćnih rijeka primjene,
Primjene u vrhunskom Vajra Vozilu.
Da bi ušao na taj čudesan put i primio njegove pune pogodnosti
Pojedinac se mora pouzdati konstantno u
Kvalificiranog učitelja ostvarenog u tantri.
Trebali bismo učiniti molitvu da iz života u život
Nikada ne budemo odvojeni od toga najuzvišenijega od svih putova
Niti od uzvišenoga Vajra Gurua.

Štovanje Trima Draguljima Utočišta!
Kye! Ovdje u Zemlji Hor,
Prostranom kraljevstvu blagoslovljenom izobiljem,
Kao produkt prijašnjih dobrih djela
Imam snažnu karmičku vezu
Sa mnogim vjernim pokroviteljima i učenicima,
A posebno sa slavnim kraljem.
Silom dobrote koju smo prethodno ostvarili zajedno,
Po zakonima međuzavisnog nastajanja
Primijenili smo sebe u ovo što radimo sada,
A po sili naših molitvi za budućnost,
Neka svi steknu slavu gurua
I neka ostvare Veliki Put.

Danas imamo izvrsnu priliku
Prakticirati svetu Dharmu,
Izvor višeg bivstvovanja i oslobođenja,
Kada se oslanjamo na dragocjena učenja
Um prirodno teži ka radosti
Za dobrobit svega svijeta
To bismo trebali učiniti svojim primarnim ciljem
Tražeći inspiraciju i usmjerenje
Za praktičare centralnih buddhističkih zemalja.

U sadašnjem degeneriranom dobu
Živa bića slabo stoje s vrlinama
I moraju se suočiti s mnogim negativnim okolnostima.
Trebali bismo prinijeti iskrenu molitvu
Da mjesto u kojem živimo postane izvor
Dobrobiti i radosti svemu svijetu
Za dugo vremena u budućnost.
To je najsvrsishodniji cilj
Kome možemo posvetiti naše živote.

O pokrovitelji i studenti svetoga puta,
Život je kratak, primijenite se dakle s predanošću.
Živite u skladu s obavezama
Utočišta u Buddhi, Dharmi i Sanghi
Uzdržavajte svoje zavjete i upute za praksu.
Ako pojedinac čini tako, tada će ostvariti svako dobro
Te će pristići u duhovno savršenstvo.
Svoje molitve prinosim da vi činite tako,
Te da svijetlo sunce Buddhinih učenja
Otkloni od vas oblake neznanja
I nasilnog divljaštva koje pomračuje granice našeg svijeta.
Neka mir i prosperitet može stići k svima.

Kye! U ovom čudesnom, prostranom kraljevstvu
Koje je blagoslovljeno bezbrojnim dobrim kvalitetama
Zemlja znana kao Kharachin
Vjerni pokrovitelji i učenici Dharme
Trebali bi se sastajati svakog dana
I usredotočiti svoje umove na objekte radosti,
Meditirati na duhovni put.
Izbjegavajte putove nižih bića
I vaši gurui će dugo živjeti.

Silom uma koji se okreće ka dobru,
Svjesnost o istini uvećava se
I zahvaćanje za privide umanjuje se
Tada po zakonu uzročnosti
Objekti tijela, govora i uma
Prirodno rastu u sreći.
U tome trenutku ovaj ljudski život
Uistinu postaje instrument užitka.
Ka ostvarenju toga cilja
Neka trinaestero mističnih dakina
Koje su jedne prirode s guruom
Pošalju svoje nadahnjujuće blagoslove.


Zapisavši svoje posljednje učenje, Gyalwa Sonam Gyatso ušao je u intenzivnu meditacijsku praksu. Napokon u zoru dvadeset i šestog dana u mjesecu prestao je disati. Njegov um povukao se u čisto svjetlo Dharmakaya Svijesti, a njegovo tijelo poprimilo je briljantnu zračeću nijansu koja je sjajila u svim bojama indicirajući tako da je zaista bio potpuno ostvareni majstor. Takva je bila njegova smrt da je čak i u samom odlasku opskrbio učenike vrhunskom inspiracijom.

Učenici su htjeli mumificirati tijelo (zaista tijela svih Dalaj Lame nakon njega, osim Šestoga za kojeg se ne zna sa sigurnošću, su bila mumificirana) no u tom trenutku uvjeti to nisu dopuštali, o tome što je točno spriječilo izvršenje mumifikacije nema konkretnih podataka. Tijelo je zato ostavljeno netaknuto skoro sljedećih sedam mjeseci, a tada je kremirano. Tradicionalni izvori navode da je ceremoniju kremacije pratila brojnost čudesnih pojava u okolini, a mnogi od prisutnih iskusili su vizije Buddha i Bodhisattvi.

*kye! – tibetanska riječca koja se u pravilu ne prevodi, to je zapravo uzdah zadovoljstva i divljenja u smislu npr „oh kako lijepo!“

Moj dodatak: umjesto nekakvog opširnog osobnog osvrta mogu preporučiti nešto puno pametnije- pročitati još jedanput pjesmu Sonama Gyatsa uz napomenu da su sve eventualne nejasnoće i greške koje možete pronaći u njoj posljedica isključivo mojeg nevještog i brzopletog prijevoda s engleskog jezika!
Ovime se rastajemo od III. Dalaj lame i njegovih dogodovština s Mongolima. Bio je ne samo veliki duhovni učitelj nego i veliki mirotvorac čijim je zalaganjem na pacificiranju ratničkih navada mongolskih plemena Centralna Azija napokon dočekala jedan period olakšanja i stabilnosti. Period koji možda nije potrajao u opsegu u kojem bi bilo dobro da je, ali isto tako nakon njega nikad više nije bilo isto. Drugačije sjeme je posijano u umovima ljudi. Nakon što je 1989.g. XIV Dalaj Lama Tenzing Gyatso primio Nobelovu nagradu za mir u intervjuu je rekao da ne prima tu nagradu za svoja osobna dostignuća u ovom životu nego za sve napore u smjeru mira i harmonije koje su poduzeli svi Dalaj Lame prošlosti. A takvih je napora zaista bilo mnogo, spomenimo još recimo Velikog Petog- Lobsanga Gyatsa koji je konačno ujedinio sektaškim ratovima izmučeni Tibet u 17. st., pa zatim XIII. Dalaj Lamu Tubtena Gyatsa koji je u 20. st. pokrenuo velike reforme i počeo razvlašćivati klero-feudalnu kliku, a koja je za vremena kratkoživućih Dalaj lama (od IX-XII) ugrabila svu moć i počela strašno ugnjetavati tibetanski narod itd. Posao koji je trebao dovršiti XIV. da nije došla kineska okupacija… Nećemo sad više u tom smjeru, jer to su svaka zasebno teme za čitave knjige.

Uglavnom, slijedom ovih, u tri nastavka Sonamove biografije opisanih, događaja njegov nasljednik u liniji inkarnacija Dalaj lama bio je prvi i jedini iz te loze koji nije bio Tibetanac, 4. Dalaj Lama, Yonten Gyatso bio je praunuk Altan Kana.
Nedugo nakon što je Treći Dalaj Lama umro godine 1588., žena princa Sechena Chokhora od Plave Palače, jednoga od Altan Kanovih unuka, ostala je trudna. I ona i njezin muž bili su predani duhovni praktičari.
U noći začeća usnula je mnogo neobičnih snova. U jednome od njih pred njom se pojavio Treći Dalaj Lama odjeven u dugački bijelu halju te ju je blagonaklono promatrao, a ona se njemu ponizno naklonila. U drugome snu sanjala je malo bijelo dijete koje je držalo kristalnu molitvenu brojanicu, dijete je prišlo k njoj i zagrlilo je. Bijela boje je naravno boja Avalokiteshvare, Bodhisattve Suosjećanja čije emanencije su Dalaj Lame. Također je sanjala bijelog čovjeka na bijelom konju i opet Trećeg Dalaj Lamu u bijeloj halji. Obratio joj se riječima: „ Došao sam zatražiti prebivalište.“

-odlomak iz prvog nastavka serijala o Yontenu Gyatsu, IV Dalaj Lami, koji sam objavio prije tri godine.
Ako koga možda baš zanima podrobnije o Dalaj Lami Mongolu, Yontenu Gyatsu evo linkova na svih pet nastavaka njegove biografije koja sam objavio tijekom prošlih godina:

http://vajrapani.blog.hr/2011/07/1629362764/cetvrti-dalaj-lama-potomak-dzingis-kana-i-dio.html

http://vajrapani.blog.hr/2011/07/1629373686/cetvrti-dalaj-lama-potomak-dzingis-kana-iidio.html

http://vajrapani.blog.hr/2011/11/1629617111/cetvrti-dalaj-lama-potomak-dzingis-kana-iiidio.html

http://vajrapani.blog.hr/2011/11/1629620425/cetvrti-dalaj-lama-potomak-dzingis-kana-ivdio.html

http://vajrapani.blog.hr/2011/11/1629630482/pocetak-linije-panchen-lama-i-yonten-gyatso-4-dalaj-lama-v-dio.html

Oznake: Sonam Gytso, Altan Kan, Yonten Gyatso

- 20:35 - Komentari (4) - Isprintaj - #

petak, 25.04.2014.

Sonam II. dio

Uvodna opaska:
Opet me nitko nije upozorio na pogrešku koja mi se potkrala u prethodnom nastavku ovog članka :-P To je već postalo pravilo, da na omaške perom koje mi se često potkradu u brzopletom pisanju nitko ne ukazuje osim ako ih na kraju sam ne primijetim!
Dakle u prethodnom nastavku ime Drugog Dalaj Lame naveo sam pogrešno- Gendun Drub, što je ime Prvog (1391.-1474.), a Drugi (1475.-1542.) je naravno nosio ime Gendun Gyatso. Ispravljeno.

Nastavljamo tamo gdje smo stali:

U svome prvom diskursu, (3. Dalaj Lama) Gyalwa Sonam Gyatso objavio je novi zakon svima prisutnima- Mongolima, Kinezima i pograničnim tibetanskim plemenima. Morati će, tako im je rekao, napustiti zlo i slijediti Deset Putova Vrline kakve je propisao Buddha. Ubijanje i pljačka mora se odbaciti i umjesto toga treba učiti o poštivanju života, vlasništva i prava drugih.

Posebno je zatražio od Čahar Mongola da napuste svoje krvožedne navike. U Mongoliji je bila takva tradicija da u prigodi kada umre čovjek mnoga živa bića (ljude i životinje) običavalo se žrtvovati kao prinos bogovima. Količina krvne žrtve ovisila je o društvenom statusu koji je preminuli dosegnuo za života. Često bi njegova žena (ili žene), sluge, konji i stada stoke bili usmrćeni u ritualu žrtvenog prinosa.
Gyalva Sonam Gyatso naredio im je da se odreknu takvog strašnog običaja te da umjesto toga učine jednostavne prinose dijela pokojnikovog imetka u religijske svrhe, npr. hramovima i samostanima, kao izvor dobrobiti i da prinesu molitve vrline i povoljnih želja umjesto krvnih prinosa.

Praksa krvnih žrtvi, izričito je naredio, mora se potpuno odbaciti. Ako neka obitelj provede ljudsku krvnu žrtvu, na primjer ubojstvo pokojnikove udovice ili sluge, kazna mora biti smrt za počinitelja takvog ritualnog ubojstva. A kao kaznu za žrtvovanje životinja sav imetak počinitelja država treba zaplijeniti. Ako bi se netko pokušao osvetiti protiv tih novih uredbi poduzimajući napade na buddhističke redovnike ili uništavajući hramove i samostane, kao kaznu takvome država treba zaplijeniti kuću i polja.

Općenito, Lama je od njih zatražio da svi teže u smjeru dobrote. Osobito u dane mladog mjeseca, četvrti i uštapa trebali bi uzimati upasaka zavjete samopročišćenja i posvetiti se duhovnoj praksi. Mongoli bi naročito trebali prekinuti pljačkaške pohode u Kinu, Tibet i druge krajeve Mongolije te umjesto toga svoju energiju usmjeriti u pravcu mirne koegzistencije. Ukratko trebali bi pokušati odražavati blage navade Centralnog Tibeta te integrirati Buddhino učenje u svoj način života.
Taj i još mnoge takve slične zakone ustanovio je Gyalwa Sonam Gyatso, a provodio ih je Altan Kan.

Nakon što je Tümed i Čahar Mongolima objavio njihov novi životni kodeks, Sonam Gyatso udijelio im je transmisiju meditacije na Avalokiteshvaru te ih je podučio pripadajućoj mantri suosjećanja (om mani padme hum). Čitavo njegovo učenje zaduženi prevoditelji prevodili su na kineski i mongolski jezik tako da su svi mogli znati što točno se očekuje od njih. Tradicionalni izvori kažu da se tijekom tog Sonamovog inicijalnog učenja čitavo nebo ispunilo dugama, a kiša cvijeća pala je s nebesa.

Još jedna monumentalna stečevina putovanja Gyalwe Sonama Gyatsa u Mongoliju jest nastanak titule „Dalaj Lama“. Taj naziv (Dalaj) je mongolski prijevod riječi Gyatso (pojednostavljeno se prevodi kao ocean, ili beskrajno more) što je dio njegova redovničkog imena koje mu je, još kao djetetu, dao Panchen lama Sonam Drakpa. Kan ga je oslovljavao „Vajradhara Dalaj Lama“ prevedeno „Nositelj Dijamantnog Žezla Oceanski Lama“. Ili još opširnije "Čudesni Vajradhara, dobar, veličanstven zaslužni Ocean Vrline".

Budući da prvi dio njegova redovničkog imena- Sonam u prijevodu s tibetanskog nedvojbeno znači Vrlina, treba obratiti pažnju da velika većina široko dostupne površne literature na Zapadu pogrešno navodi da se Dalaj (Ocean) odnosi na Ocean Mudrosti tj. da je Altan Kan tako preveo Sonamovo ime. Zašto je tome tako ne znam, vjerojatno je nekome bolje zvučalo Ocean Mudrosti nego Ocean Vrline i to se zadržalo i prenosilo u pisanju.

Za uzvrat Sonam Gyarso se referirao na Altan Kana titulom „Chogyal Lha Tsangpa“ odnosno „Kralj Istine Jednak Bogu Brahmi“.
Sa zapadnog stanovišta te titule prevedene na naš jezik zvuče kičasto i pretjerano, ali nije tako u azijskoj tradiciji gdje su slikovita imena i titule bile uobičajene i na njih se gledalo na bitno drugačiji način od pukog laskanja (kako su to Zapadnjaci, sudeći prema sebi, podrazumijevali).

Od te godine (1578.) Mongoli su uvijek nazivali Gyalwu Sonama Gyatsa, kao i sve njegove kasnije inkarnacije, jednostavno Dalaj Lama. Budući da su Mongoli srodnici Mandžuraca iz Mandžurije koji su kasnije zavladali Kinom ime Dalaj Lama je postalo poznato širom čitavog Dalekog Istoka. Britanci su ga pokupili od Kineza, a ostatak svijeta usvojio ga je od Britanaca. W.W. Rockhill, američki veleposlanik u Kini, s kraja 19. stoljeća popularizirao je, kroz svoje pisanje, naziv Dalaj Lama među Amerikancima. Kao što znamo taj naziv nikad nisu koristili Tibetanci, oni su uvijek preferirali svoje tradicionalne epitete za tu lozu inkarnairanih učitelja, osim Gyalwa(ng) (Pobjednik) ili Gyalwa(ng) Rinpoche (Dragocjeni Pobjednik) koristili su specifične titule kao što su Kundun (Prisutnost), Yishin Norbu (Dragulj Koji Ispunjava Želje), Jetsun Tamchey Khyenpa itd. Kako je Sonam Gyatso bio Treći iz dotične loze učiteljskih inkarnacija, Drugom (Gendun Gyatso) i Prvom (Gendun Drub) titula Dalaj Lama pridodana je posthumno.

Sljedeće godine, Altan Kan sponzorirao je izgradnju samostana Jangchen Chokhor Ling za Gyalwu Sonama Gyatsa. Taj samostan namijenjen je da služi kao Dalaj Lamino novo sjedište na njegovoj poziciji poglavara buddhizma u Mongoliji te institut za edukaciju redovnika koji bi mogli podučavati i služiti mongolskom narodu.

Nakon što je postavio temelje buddhizma u Mongoliji, Gyalwa Sonam Gyatso pošao je na učiteljsku turneju istočnim Tibetom- pokrajinama Amdo i Kham. Tamo ne samo da je naširoko podučavao nego je također usput ustanovio neke samostane, hramove i hermitnjake.
1580.g. ustanovio je veliki samostan Litang koji će zadobiti povijesnu važnost nekoliko generacija kasnije kada će Sedmi Dalaj Lama (Kelzang Gyatso 1708.-1757.) biti rođen u toj regiji, a temeljnu edukaciju primiti će baš u samostanu Litang.

Negdje u to vrijeme putujući istočnim Tibetom Gyalwa Sonam Gyatso je odlučio posjetiti mjesto u pokrajini Amdo gdje je 1357.g. rođen veliki Jetsun Tsongkhapa, utemeljitelj njegove škole Gelug. Sonam Gyatso je još kao dijete slušao priče o tome mjestu i o čudesnom Drvu Velikih Vrlina koje raste tamo. Kakvo je to drvo, što se tamo dogodilo, zašto je tamo Sonam Gyatso utemeljio slavni samostan Kumbum te što je tamo naposljetku u 19. st. doživio francuski svećenik lazarist, otac Evariste Regis Huc o tome je već bilo riječi na blogu, stoga za one koje zanima više ostavljam link na predlanjski članak: Kumbum i Otac Huc

Pojašnjenje onima koji možda nisu uhvatili geografski kontekst čitave priče. U prošlom nastavku spomenuto je da je Altan Kanov tabor bio u blizini jezera Qinghai (tj. mongolski Khokh Nuur, Plavo jezero). U ovom dijelu spominje se općenito Mongolija (ili zemlja Hor kako su govorili Tibetanci općenito za mongolske zemlje) konkretno plemena Čahar i Tümed Mongoli. Ništa se dakle od ove radnje ne zbiva na teritoriju današnje države Mongolije, nego od nje dosta daleko, južno od pustinje Gobi, u današnjoj Kini, na rubovima tibetanskog platoa, u predjelima koje su u 16. st. još uvijek naseljavala pretežno nomadska plemena. Amdo i Kham su istočne tibetanske pokrajine koje su u ono vrijeme graničile sa kinesko-mongolskim zemljama, dok Centralni Tibet iz kojega je Sonam Gyatso pošao na dugo putovanje s kojega se nikada nije vratio natrag u Lhasu, smješten je šestotinjak kilometara zapadnije (od ondašnje istočne granice Tibeta)

A u sljedećem i posljednjem nastavku ove biografske serije o Gyalwi Sonamu Gyatsu, III. Dalaj Lami osvrnuti ćemo se još samo ukratko na završnu fazu njegovog života, a ja ću za tu priliku pokušati prevesti s engleskog jednu njegovu prekrasnu pjesmu, zapravo učenje u stihovima koje je ostavio kao posljednju instrukciju svojim učenicima, pjesma je prilično dugačka ima 122 stiha čini mi se, tako da će to vjerojatno malo potrajati, a naumio sam i na kraju svega toga dodati jedan svoj osobni širi osvrt na cijelu stvar, hm… valjda bude to napisano tamo do Ivanjskih krijesova hihihi :-))

Oznake: Sonam Gyatso, Altan Kan, Kundun

- 20:01 - Komentari (12) - Isprintaj - #

četvrtak, 10.04.2014.

Sonam I. dio

U proteklom periodu aktivnosti na blogu bavio sam se dosta (i previše) kojekakvim fotoreportažama, a sada idemo malo odmaknuti se od te suhoparnosti svjetovnog svakodnevlja i idemo tamo gdje je prava akcija ;-) u 16. stoljeće do Gyalwe Sonama Gyatsa, Trećega Dalaj Lame i do njegovih zgoda s Mongolima. O tome sam pisao prije dosta godina u ranim danima ovog bloga, (pa je možda nekom izuzetno vjernom čitateljstvu i poznata tematika :-) a sad donosim friško revidirano i dopunjeno izdanje toga teksta.

Vjerujem da vam je svima već dobro poznato u kakvoj situaciji se našao Gyalwa Sonam Gyatso u ono vrijeme. Štovan na Tibetu kao najviša utjelovljena svetost, prvi među učiteljskim inkarnacijama, reinkarnacija slavnog „ludog pjesnika i prosjaka“ (kako je sam sebe nazivao njegov prethodnik) Gendun Gyatso-a, Sonam Gyatso vodio je miran isposnički i kontemplativni život na Tibetu boraveći po samostanima i hermitnjacima svojih velikih prethodnika i prijašnjih inkarnacija. Kao istinski i karizmatični duhovnik bio je omiljen među običnim narodom kao i među aristokracijom, a ondašnji tibetanski kralj ga je jako cijenio i strepio za njegovu dobrobit osobito kad su se za tu mističnu osobu, o kojoj se glas pronio i daleko izvan granica Tibeta, zainteresirali Mongoli plemena Chakkar pod vodstvom Altan kana. 1571.g. stigao je kanov službeni poziv u goste. Kanove pozive Sonam Gyatso isprva je odlagao, odgovarao mu da će se susresti kasnijega datuma, te mu je poslao svoga osobnog izaslanika Chojey Tsundru Zangpo-a. Sam Sonam Gyatso nije bio nesklon susretu s Mongolima, ali tibetanska aristokracija bila je protiv toga opasnog putovanja i oni su ga odgovarali.

U tome periodu njegova života od Gyalwe Sonama Gyatsa očekivalo se da putuje i podučava samo unutar Tibeta. Da postavi primjer intenzivne prakse za svoje učenike pridržavao se predano svoga dnevnog meditacijskog rasporeda. Svakog jutra ustajao je dugo prije zore da bi svaki dan mogao započeti višesatnom meditacijom. Slično tome i po svršetku svakog dana ulazio je u dugu meditaciju. Neki kažu da nije uopće spavao, te da kad bi legao noću zapravo je prakticirao tantričku metodu „yoge sna“.

Altan Kan, bio je direktni potomak Džingisa- točnije 17. pokoljenje od Velikoga Kana koji je u 13.st. ujedinio mongolska plemena. Kada je Altan Kan čuo ime Sonama Gyatsa iskusio je dubok osjet vjere u njega. A Sonam Gyatso je pak osjećao da posjeduje specifičnu karmičku vezu s Mongolima koja će mu omogućiti da ih civilizira i navede ih da odbace svoje ratničke navade.

Vijest da Gyalwa Sonam Gyatso kreće na put u Mongoliju izazvala je konsternaciju među Tibetancima koji su se jako brinuli za njegovu sigurnost na tome opasnom putovanju.
Ali također bilo im je jasno da se pozive agresivnih Mongola ne može dovijeka ignorirati jer bi inače oni mogli sami doći po njega u Lhasu.

Sonam Gyatso napokon se iz Lhase otputio krajem 1577. kada je krenuo iz svog samostana Drepung. Ogromna pratnja, uključujući i tadašnjeg i prethodne Gandan Tripe (poglavare škole Gelugpa), slijedila ga je do Retenga, samostana smještenog oko 150km sjeverno od Lhase koji je 1057. osnovao Dron Tönpa, jedna od prethodnih inkarnacija Sonama Gyatsa, također glavni učenik velikog bengalskog majstora Arye Atishe koji je došao na Tibet u 11.st. (o tome vidjeti OVDJE) Samostan Reteng je i mjesto gdje je Je Tsongkhapa bio nadahnut za svoje poznato djelo „Velika Objava o Stadijima na Putu do Prosvjetljenja“. Ovdje su sljedbenici Sonama Gyatsa ponovno molili da se okani opasnog putovanja u Altan Kanov tabor. Ali sada više nije bilo povratka. Naredivši većini pratnje da ostane u Retengu spremao se da nastavi, kada je pristigao tibetanski kralj Depa Tashi Rabten koji je uzviknuo:
« Neka tvoja stopala lotusova nastave sigurno, o Lama koji si slava Buddhina Učenja!
Neka se cijeli svijet napuni nositeljima Njegova nauka!»

Tashi Rabten htio je reći i više ali su mu suze navrle na oči i nije mogao nastaviti svoj govor.
-to je prema jednom izvoru, a prema drugom kada je Sonam Gyatso polazio iz Retenga tibetanski kralj Depa Tashi Rabten sjahao je sa svog konja, prišao i uhvatio se za stremen njegovog konja i sa suzama na očima izrekao molitvu:
"O veliki Guru, proslavljeno si utjelovljenje Dharme, neka dugo živiš, neka se zemlja ispuni takvim majstorima kakav si ti.“ Nakon čega su ga svladale suze i nije mogao nastaviti stihove nego je ostao tako tiho jecati u tuzi zbog odlaska voljenog Učitelja. Sonam Gyatso tada je blago položio ruku na glavu svoga privrženog učenika i izrekao svoje stihove: „Neka uvijek bude predanih pokrovitelja Dharme kakav si ti. Neka povoljni znaci ukažu na dugoročni procvat Dharme.“
Takav je bio njegov oproštaj od Centralnog Tibeta u koji se zaista, u tijeku tog života, više nije dospio vratiti.
Daljnje putovanje Sonam Gyatso nastavio je samo s nužnom osobnom pratnjom.

Na njihovom putovanju u mongolske zemlje dogodilo se više čudesnih zgoda. Na primjer kad je skupina stigla na obalu rijeke Yangtze voda je bila jako nabujala i nije bilo načina da se prijeđe na drugu stranu. Gyalwa Sonam Gyatso sjeo je na obalu i ušao u tihu meditaciju, nakon nekog vremena počeo je recitirati mantre, na posljetku na rijeku je bacio pogled popraćen specifičnom mudrom tj. gestom rukama. Razina vode se počela snižavati i ubrzo je družina mogla sigurno prijeći rijeku bez problema.

Slična situacija ponovila se kad su stigli na Žutu Rijeku (Huang Ho). Vodostaj je bio jako visok, a bujica vrlo brza. Svi članovi pratnje bili su zabrinuti da li će moći nastaviti putovanje. Gyalwa Sonam Gyatso rekao im je da se ne brinu i da će putovanje nastaviti sutradan. Te noći ulogorili su se blizu obale. Opet Sonam Gyatso tijekom noći provodio je svoje meditacije i mantre. Kada se pratnja ujutro probudila Žuta Rijeka nije bila veća od potočića. Pregazili su bez poteškoća i nastavili svoje putovanje.

Kad su nakon dugog putovanja stigli na lokaciju Ahrik Karpatang (neki izvori nazivaju to mjesto Bijela Areg Visoravan) tamo ih je dočekao nomadski tabor pripremljen posebno njima za dobrodošlicu. Lokalni nomadi izražavali su veliku vjeru u Sonama Gyatsa i prinosili su mu brojne darove, čitava stada konja i ostalih životinja. Tu je boravila i delegacija od petstotinjak Altan kanovih konjanika predvođenih Chojey Tsundru Zangpom, izaslanikom kojega je Sonam Gyatso poslao ranije kao odgovor na Altan kanove prve pozive. Ti konjanici bili su im pratnja na preostaloj etapi puta koja ih je vodila na sjever. Taj dio puta odvijao se u ceremonijalnom ozračju sa zastavama koje su se vile na vjetru i uz visoki ton trublji koji je ispunjavao zrak. Povorka se povećavala kako su putovali jer su se lokalni nomadi putem priključivali da vide tibetanskog duhovnoga vođu. Na kraju je ta karavana brojila mnogo tisuća konjanika iz Mongolije, Kine i pograničnih tibetanskih regija.
U Altan kanov tabor, smješten južno od jezera Qinghai, stigli su 15.-og dana 5.-og mjeseca Godine Zemljanog Muškog Tigra (svibanj 1578.) nekih sedam mjeseci od polaska iz Lhase.
Po dolasku dočekao ih je skup od preko deset tisuća ljudi. Sam Altan kan odjenuo se za tu priliku u potpuno bijelu halju da simbolično prikaže svoje privrženost Dharmi.

Zapravo to nije bio prvi kontakt Mongolije s buddhizmom, niti je to bila Altan kanova jedina veza s njime. Dva stoljeća ranije Mongole su s buddhizmom upoznali veliki tibetanski majstori iz Sakya škole- Sakya Pandita i Sakya Pakpa. To je bilo tijekom vladavine Kublaj Kana koji se obratio na buddhizam. Nakon toga je međutim Kublaj Kanov nasljednik Timur Kan* zamjerao pacificirajući učinak buddhizma i za njegove vladavine Mongoli su se vratili krvožednim navadama stare šamanske religije.
Altan Khan je bio potomak istog plemena Chakkar kojem je pripadao Kublaj i on je htio da se njegov narod vrati blagim navadama Buddhadharme. Njegova duboka težnja i nada bila je ta da je baš Sonam Gyatso taj čovjek sa duhovnom snagom kojom će moći ostvariti njegov naum. Zaista ispostavilo se, čisto povijesno gledajući, da je upravo združeni napor Gyalwe Sonama Gyatsa i Altan Kana da se buddhizam reintroducira u Mongoliju omogućio je da se era krvoprolića, koja je tako dugo karakterizirala tu naciju, napokon privede kraju.


*Timur Kan (Temur Kan) koji se ovdje spominje jest Kublajev unuk i nasljednik, drugi po redu vladar u dinastiji Yuan, u kineskoj povijesti znan je kao Car Chengzong. Kublaj Kan preselio je prijestolnicu Mongolske Imperije u Peking i tamo su mongolski vladari zapali u dekadenciju i korupciju, kao što je Kublajev djed Džingis i predviđao da će se dogoditi ako usvoje životni stil Kineza (Dinastiju Yuan na posljetku su svrgnuli kineski pobunjenici i posljednji vladar iz te loze Temur Toghan je morao pobjeći na sjever u Mongoliju 1368 g.)
Ne treba dakle zbog imena brkati s povijesno dobro poznatim likom Timur Lenkom tj. Tamerlanom koji je bio islamizirani Turko-Mongol i koji je rođen kasnije i dalje na zapadu u Transoxaniji (na područjima današnjeg Kazahstana, Uzbekistana, Tadžikistana itd.) Mongolska riječ temur znači željezo i bila je popularni dodatak imenima raznih vladara tijekom povijesti. Iako se rado pozivao na „pretka“ Džingisa i zanosio se idejom obnove Mongolskog carstva Tamerlan uopće nije bio džingisid tj. nije bio potomak Velikih Kanova (Džingis, Ogotaj, Gujuk, Mongke) nego je bio potomak marginalnog mongolskog plemena koje se s vremenom turkificiralo i islamiziralo.

Oznake: Sonam Gyatso, Altan Kan, Bijela Areg Visoravan

- 20:32 - Komentari (18) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< kolovoz, 2021  
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Kolovoz 2021 (3)
Srpanj 2021 (1)
Lipanj 2021 (1)
Svibanj 2021 (2)
Travanj 2021 (1)
Ožujak 2021 (2)
Veljača 2021 (5)
Siječanj 2021 (5)
Listopad 2020 (2)
Rujan 2020 (2)
Svibanj 2020 (1)
Siječanj 2020 (4)
Prosinac 2019 (1)
Studeni 2019 (4)
Listopad 2019 (1)
Rujan 2019 (1)
Lipanj 2019 (1)
Svibanj 2019 (4)
Travanj 2019 (1)
Veljača 2019 (2)
Siječanj 2019 (1)
Prosinac 2018 (3)
Kolovoz 2018 (2)
Srpanj 2018 (2)
Svibanj 2018 (1)
Travanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Veljača 2018 (4)
Prosinac 2017 (1)
Listopad 2017 (1)
Rujan 2017 (3)
Kolovoz 2017 (3)
Srpanj 2017 (1)
Lipanj 2017 (1)
Svibanj 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Prosinac 2016 (2)
Studeni 2016 (1)
Listopad 2016 (3)
Rujan 2016 (3)
Kolovoz 2016 (1)
Srpanj 2016 (3)
Lipanj 2016 (2)
Travanj 2016 (2)
Ožujak 2016 (2)
Veljača 2016 (1)
Siječanj 2016 (2)
Prosinac 2015 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

  • jelenske teme

    CURRENT MOON


Linkovi

  • Niti na nebu
    Niti na dnu oceana
    Ni u planinskoj špilji
    Ne može se naći mjesto na svijetu
    Gdje može krivac uteći
    Od posljedica svoje krivnje.
    Buddha, Dh 127

    "Ja nisam, Ja neću biti.
    Ja nemam, Ja neću imati.
    Ovo plaši svu djecu…,
    I ubija strah u mudrima."
    -Nagarjuna



    Ovo je moja bitka i samo je na meni da snagu svoju usporedim sa snagom tih čudovišta i samo je moja uloga ovdje biti herojem.

    Beowulf: kažu da imate čudovište ovdje? Da je vaša zemlja prokleta?
    Vojnik: Zar tako kažu?
    Wiglaf: Bardovi pjevaju o sramoti Hrothgarovoj od smrznutog sjevera do obala Vinlanda.
    Vojnik: Zar je sramota biti žrtva moćnih demona…
    Beowulf: Ja sam Beowulf i došao sam ubiti vaše čudovište.

    …ako umremo bit će to za slavu… ne za zlato!
    -Beowulf

    Oni koji se gnušaju pametnih najvjerojatnije su glupi, a ako uz to djeluju i kao da im je odstranjen veći dio mozga, onda su glupi izvan svake sumnje.
    -jelenko medenko