jelenski blog

Suum cuique, photoblog

Na jednu opasku iz komentara išao sam pretresati opet arhive pa sam našao par zanimljivih stvari za nekakav smisleni finiš tjedna fotobloga,

(neke vrste prikladni foto bonus barem za jedan dio vas koji ste zaprisegnuti poklonici fotobloganja i za neke koji možda još imaju šansu to postati)

Ipak je fotoblog, kako se pokazalo, najzdraviji način bloganja i blogerske komunikacije. Ako u budućnosti opet ikad budem blogao, tu formu ću definitivno i nadalje koristiti.

Za @Ypsilonku sa pirolitičkom pećnicom.

Za @mecubg nastavak od jučer, nakon pranja ide lakiranje, sve bez šerafa.

Getribe i mesingane čahure, kliješta za segere, sve za @Mariana Aureliana (vidi se u pozadini i onaj šporet)

Za @Annabonni, zbog politikanstva i moralnoga relativizma...

Transhidrol za transvestita @blognewsa.

Za @supatnika, usputni lončić sa indijskim slonićima, da si skuha vino s puno klinčića i cimeta, (kako reče za Božić da to puno cijeni).

Travel axe za @yulungu. Da može ići po kućama.

Za @Lilianke, s Oštrcgrada, za max dozu Hrvatske, hrvatstva i hrvatskoga novca u hrvatskome džepu!

Trandovilje- supersize vrtni sljez, za @marivall.

Za @Viatrixa, crkva Majke Božje Gorske, Lobor

Za @dvi, tri riči- za nježna krčenja i druge predsjetvene obrade.

Lopatari bjegunci za @Kockavicu. Vrlo podatni su za staviti im soli na rep.

Za @staru tetu- najljepša kapelica u Zagorju, da se spomene katkad kako osim onih induciranih hormonima postoje i stvarnosti koje su još daleko stvarnije prirode.

Za @Dagnjicu podsjetnik iz „žarkog ilinštaka“, da nije se spasila morala bi doma utovarivati rolo-bale, ručno... i poslje ih ručno slagati jednu na drugu... :-(

Za @gogooa: misteriozni Pusti Lobor

za @j.- zalaz sunca na zimski solsticij davne 2021.


I za mene na kraju:

Luksuzni cottage koji sam si bukirao unaprijed još prije Nove godine na sjevernoj padini Ivanščice. (Nema slobodnih mjesta do Uskrsa :-()

Po Meci, photoblog

Kako je neki dan @Meca tražila neki fotoblog gdje ima prirode, a da nema šarafa, sjetio sam se da sam pred negdje godinu i nešto dana u lijepom brdskom ambijentu odmaščivao aluminijsko kučište getribe od motokultivatora. Napominjem s kučišta su skinuti svi šarafi i ostali odvojivi elementi (osim nekoliko ovih navojnih šipki ali to se podrazumijeva)

Opaska za ekofrikove, zagađenje tla je bilo minimalno, malo Čarlija i sitno ulja koje je ostalo na stijenkama kucišta, nakon što sam prije u garaži sve splahnuo sa dizelom i prebrisao sa krpama.
(Dodatna opaska za one koji se sad pitaju što je s tim dizelom i krpama, to spremam i spaljujem prigodno na lomači)

Još moram sutra objaviti fotoblog za Mariana sa slikama gdje je getriba natrag u kučištu i sa zamorne dužnosti fotobloga tjedna mogu se valjda napokon odjaviti.

:-S

Pilić zgembač, photoblog

Lanjskog ljeta negdje kraj potoka prišao mi je nekakav neobičan pilić.

Reklo bi se nekakav ptić kosić ili nešto već iz porodice drozdovki,
Stvar je u tome da takvi ptići iskoče iz gnijezda iako još ne mogu letjeti pa onda neko vrijeme bauljaju pješice. Ptice roditeljice ih možda prate neko vrijeme i donose im hranu ali to je jako opasno vrijeme za ptića jer ga lako mogu u travi dohvatiti mačke, lasice ili slična zvjerad.

Na ovoj slici čak vidimo kako otvara kljun kao da očekuje da ću ga nahraniti.
Ipak primiti se nije dao nego je otišao u susjedno dvorište u visoku travu. Vrlo opasno je putovanje maloga pilića zgembača.

A kakav je tek ovo nakostriješeni borbeni pilić?
Da li ste promatrali kakve zanimljive ptice u međuvremenu? Ja sam viđao vodomare u niskom letu iznad potoka. A zadnjih par dana promatram ždralove u preletu. Čini mi se da sam čuo i divlje guske ali nisam ih vidio.

Oznake: pilić zgembač

Thor's Day, photoblog

Tjedan fotobloga juri kao sumanut i tu se ništa ne može učiniti. Već je Donnerstag, odnosno dan Thora- važne religijske figure. Iako sam jučer još htio staviti novi nastavak kako bi ste od ranoga jutra mogli uživati u novom photoblogu, nažalost savladao me san. Ali ideja se sačuvala. Uglavno eto u nedostatku foto- aktualnosti našao sam nešto jako dobro u arhivi od jeseni prošle godine. Jako lijepo (kontemplativno) doba je to bilo.

Bližila se berba grožđa pa sam jednoga poslijepodneva odšetao do vinograda da vidim što ima tamo.

Ovo je jedan Reichsadler kojega sam izrezao od krovne ljepenke i ukrasio uljanim bojama. Tako je dobro otporan na vremenske uvjete i uspješno plaši ptice zobalice koje bi htjele pozobati rano crno grožđe s brajde.

I ništa,tako sam malo stajao i promatrao vizure lijepog prilično vedrog rujanskog popodneva. Ali onda su se počeli navlačiti oblaci, sve dok nekakav oblak nije sakrio i sunce, pa kad sam pogledao što je sad, odmah mi je sve bilo jasno. U trenutku (bez delay-a kako se danas to kaže).

Vidio sam na nebu Mjöllnir- Thorov čekić. Odmah sam to i fotodokumentirao, iako u ono doba nisam planirao uopće nastavljati "projekt fotoblog", nego tako za osobnu arhivu.

Nema nikakve sumnje kako god ga okretali.

Indra, Perun, Donnar, možda su samo arhetipi naše vlastite (gromovite) prirode, ali religioznost je važna, priče su važne, bez priče nema ničega. Bez priče iliti narativa nema niti poante. A poantu nikakva lučenja dopamina ne mogu vam nadomjestiti, nevezano kakvim metodama ona bila potaknuta. Prava sreća ne dolazi od zadovoljst(a)va nego jedino od spoznaje

Oznake: visokofilozofski photoblog

Interior design, photoblog

Pritegnut emocionalnom ucjenom Uredništva koje me je vrednovalo kao fotoblog tjedna prenosim najjaktualnje što imam :-S:

Po Kockavici, photoblog

Baš nisu nekakva bogznakakva vremena za fotobloganje, a isto tako niti za bilošto drugo. Ali valjda bude bolje. U međuvremenu dok čekamo, kratki podsjetnik na lanjsku jesen (listopad) koja je imala svojih par dosta lijepih momenata.

Pitanje za @Kockavicu (ili ostale vas ako ima itko s vrha hranidbenog lanca): što smo ono rekli, negdje prije Božića, što je, odnosno tko, ultimativna mjera svih stvari?

staro vs. novo + unboxing, photoblog

UPDATE:

Oznake: photoblog

Otriježnjenje će biti užasno

https://www.youtube.com/watch?v=AoFpKrfkEKA&t=344s

U videu na lijevoj strani sjedi direktor udruge „Ukrajinci u Mongoliji“ Igor Demin, a desno je slavni prof. Jurij Krjučkin ruski mongolist, autor mnogih knjiga i modernog rusko-mongolskoga riječnika kojeg sam svojevremeno i ja koristio. Strašno mi je drago da je taj čovjek još živ, da je i danas trajno nastanjen u Mongoliji i da je na pravoj strani povijesti (prekinuo je veze s ruskim državnim aparatom). Krjučkin je van konkurencije najjači strani poznavalac mongolskog jezika. Za njega se pričalo da je jedini stranac koji može po naglasku odmah determinirati iz kojeg ajmaga je porijeklom njegov mongolski sugovornik. (Ajmag to je u Mongoliji nešto kao županija kod nas)

Krjučkina ja nisam nikad upoznao osobno, ali imam anegdotalnu uspomenu u kojoj se spominje.

Davno, valjda 2010, u Ulaanbaataru sam pričao s jednim Mongolom i on je tvrdio da ruski jezik ima šest padeža, što je naravno točno, a to sam i ja lako mogao znati, međutim ranije te večeri sam se bio nekako nespretno podnapio, recimo to tako, pa sam tvrdio da ima četiri padeža, (valjda mi se zbrkalo s njemačkim ali u tom trenutku sam bio samouvjeren onkraj svake sumnje). Pa veli da će on zvati Krjučkina ako treba da potvrdi tko je u pravu. Koliko se sjećam ipak nije ga zvao na kraju, niti nisam shvatio da li je zbilja imao njegov broj ili je to spomenuo onako, humoristično.

(Sugovornik srećom nije pio pa situacija nije dalje eskalirala nego se potrošila i prešla na drugu temu)

Godinama se nisam svega toga niti sjetio dok nisam nedavno naišao na ovaj izuzetan video i ostao sam zatečen dubinom toga razgovora. Iako ne vjerujem da itko od šačice preostalih blogera razumije ruski neka bude ovo tu jer netko će možda naići i zainteresirati se i otvoriti si nove vidike. Krjučkin je baš ono što se kaže erudita i u ovom razgovoru izlaže puno o tome što sve je otišlo ukrivo s ruskim društvom, koje prilike su propuštene nakon pada komunizma i svašta o toj tragičnoj stranputici jedne nacije koja je eto kulminirala s ovim sramotnim ratom.

Također i sam kanal „Bair Buryad“ na kojem je predstavljen ovaj dijalog, kojega vodi mladi burjatski filmaš koji je izbjegao u Mongoliju vrijedi zapratiti.

Opet koliko to sve može biti zanimljivo vama bez poznavanja ruskog jezika, vjerojatno ne naročito, ali meni je po savjesti da vam takvu mogućnost ponudim. Ništa više i ništa manje od toga.

Naslov ovog posta je i naslov videa, ujedno i temeljna poanta njihovog razgovora.