jelenski blog

Poslanica, Božićni photoblog II. dio

Kako uvijek ono hoće biti da što je bilo daleko sad najednom je blizu tako eto i s ovim projektom "Advent na blogu" došli smo do finala.
Bilo je lijepo i zahvaljujem svima koji su sudjelovali, koji su se potrudili da se donekle sjetimo starih slavnih dana bloga.

U utorak 27. ovog mjeseca kad se probudite Advent i pripadno Adventsko primirje na blogu biti će završeno. Bit ćete slobodni od sviju ograda osim od onih u koje vas ograđuje vlastita savjest.
Nakon toga čitamo se opet pomalo. Neću biti tu na blogu kroz blagdanske dane, nisam od čestitarenja... kao niti od bilokakvih drugih čovječuljarenja... ali javim se još prije kraja godine. Svima sretan Božić... i Yul također.

Poslanica, photoblog I.dio

Isprike zbog izostanka četvrtog nastavka adventskog photobloga za vikend!
Pokušati ću to nadoknaditi do Božića. Koliko je uopće moguće u životu propušteno ikako ikada nadoknaditi.

Imam ovdje najnoviji posjet vrhu Ivanščice po strašnoj magli. Uz ogromnu vlagu zraka i vjetar. Iako je temperatira bila 0,5C u plusu, osjet hladnoće je bio sveprožimajući. Ipak uspio sam se zadržati duže nego inače i spustio sam se s planine već po mraku... ali to i nije sad tema.

Kako se priča da mnogi ljudi odustaju od bloganja mogu podijeliti svoje iskustvo oko toga.
A i inače htio sam se na brzinu osvrnuti na ono što su neki pričali, da to kako sam ja bacio novčić da vidim hoću li izbrisati blog ili ne, da je to previše melodramatski i izafektirano. Možda i nije nego su ljudi jednostavno neuki. jer novčić je legitimno (pravedno) sredstvo random odabira. Vidjeli smo kako na utakmici na početku sudac baca novčić ili prije nego se izvode penali. Pa onda ako je neki sudac trapav taj pusti da novčić padne na tlo, (niti ne pokušava uhvatiti ga u letu da se ne bi obrukao) itd.

Nadalje strahoviti zlikovac Anton Chigurh, možda meni i najdraži (najintrigantniji) filmski lik, iz kultnog filma „Nema zemlje za starce“ isto je novčićem odlučivao o puno gorim stvarima od rasporeda izvođenja penala ili brisanja bloga i sl.

Prava istina je da sam ja bacio novčić krajem studenog mjeseca, pa i priželjkivao da pokaže brisanje. Ali nije pokazao. I onda čim sam malo popratio što ima, vidio sam, ko za vraga, post kod Ipsilonke sa slikom psića Safka i nekim tekstom koji je kao izdaleka insinuirao da psić će biti rashodovan ako ne nađe mu se novi dom... To me je jako kosnulo, baš me potreslo, jer s tim ljudima nikad ne znaš da li se šale ili ne, na sreću bila je to samo (loša) šala. Ali prekasno, našao sam se uvučen u blogosferu i sad što je tu je... tko zna što još može biti.

No dok traje Božićno primirje barem toliko sigurni smo.

Gljivurde, photoblog- jesen 2022. II. dio

Znači mrke trubače, u našem kraju nisu popularne kao vrganji, sunčanice, lisičice, blagve... Vjerujem da su dobre jer ih Božac jako hvali u knjizi, ali nisam ih nikad skupljao niti konzumirao. Možda neke druge jeseni pođem tim putem. Kakva su vaša iskustva s njima, navodno se suše i melju za super aromatski praškasti začin?

Ovo su bile nekakve lijepe velike gljive u obliku lijevka. Prema knjizi „Gljive naših krajeva“ Romana Bošca izgleda da su to ili runjavke ili mliječnice. Obje vrste su sumnjive i ne preporuča se konzumacija.

Ovo su gljive latinskoga naziva Sapineti sat!

Sunačanice i blagve su bile isto na jelovniku par puta ali nisu se stigle zabilježiti. (Imam od njih nekih starih slika od prošlih godina ali to neću miješati u ovaj serijal.)
Ovdje se završava priča iz prošlog nastavka. Onda par tjedana u budućnosti opet sam bio u šetnji, samo bablje ljeto je bilo gotovo i došla je normalna jesen. Opet sam se našao u breziku na razmeđi županija:
----------------------------------------------------------------------------------------

Ova slika koja je nastala slučajno kad sam nešto petljao sa osvjetljenjem je baš jako važna. Tu se još najbolje ističu breze i čitavi misterijski štimung koji vlada ovdje.

Zatim privukla me je jedna ogromna guba na brezi. Kakva je ovo točno sorta nemam pojma,

Postoji i specifična brezova guba ali prema slikama iz prije spomenute knjige reklo bi se da to nije ta. Brezova guba je oblih rubova i bijele boje.

Kasnije sam pošao na sjever u napušteni kamenolom Vudelje, ali sad ne želim dalje nastavljati ovdje tu priču. Isto tako ne želim pričati ni o kakvim čudnim pticama ili o razmišljanjima i specifičnim strahovima toga čudnoga, tmurnog dana. Bolje se još pomaknuti odmah dalje u budućnost do nedavno kad sam napravio četvrtu (?) jesensku šetnju. Ali to bude isto neki drugi put.
-------------------------------------------------------------------------------

Bonus photododatak, zbog pojačanog interesa za gljive ledenjače:

Ledenjača&Co (one od prošli put)...

... ali i ta ista družina cca 2 tjedna kasnije. Začudio sam se da je još toliko ostalo, da li možete prepoznati ledenjaču?

Ledenjače na drugoj lokaciji ranije jesenas.

Uvijek na bukovom panju!

I tak... a ništ! Sutra se onda navečer opet čujemo. Zašto sutra kad je sutra ponedjeljak? Zato jer je Ipsilonka iz „Uže zagrebačke“ tako tražila... a takvima iz te ekipe nema „ne“ odgovora, ne dugoročno... i ne bez posljedica :-(

Gljivurde- photoblog, bablje ljeto 2022. I.dio

Kad sam bio mali imali smo bablje ljeto ponekad, ali ne uvijek i to pretežno u rujnu. Danas bablje ljeto je defaultna pojava, zapravo unatrag 5-6 godina listopad je postao bablji ljetni mjesec, a rujan nitko niti ne računa kao jesen. To i ne mora biti loša stvar ako se ugodno vrijeme iskoristi za neku šetnju ili skupljanje gljiva i kestenja. Slijedi reportaža zadnjih dana listopada, možda i zadnji pravi dan babljeg ljeta 2022.

Malo grebenskom stazom u smjeru Pregerskih krča.

Tu je na kraju uspona jedna super zaravan sa već više puta spominjanim šumskim tunelskim putom. Put je ugodan u svako doba godine. A i predstavlja granicu županija- na slici lijevo je sjever- Varaždinska, a desno jug-Krapinsko-zagorska županija. Sjeverno od ovoga puta pa sve daleko na sjever do rijeke Drave je teritorij na kojem žive Ćuki. Bez uvrede ikome ali to je tako i to se zna... oduvijek-zauvijek...

Što je jako misteriozno u vezi ove zaravni kod Pregerskih krča je da tu blizu postoji poveći brezik. Kako su dospjele breze u dubinu planine gdje im nije mjesto? To je morala biti neka planska eksperimentalna sadnja. Nije mi poznato da igdje drugdje na Ivanščici postoji brezik. (u sljedećem nastavku može biti više riječi o breziku i više o Ćukima)

Pomičem se put zapada do orhidejske livade Vučikovec. Tu ima dosta velikih puhara u raznim životnim stadijima:

Ova je već erumpirala kao vulkan.

Orhideje ipak nisam vidio, ali tu je nekakav šafran možda? Također dovoljno kontroverzna pojava za kraj listopada.

Detalj sa zida orhidejske kolibe „Vučikovec“

Vrijeme je dakle par dana prije Sesveta. Planinarim skoro cijeli dan u majici kratkih rukava.

Tu sam nastavio tablet na panj da se ovjekovječim kako u toplessu na ugodnom suncu uzimam majice sa brajde. Međutim krivo sam postavio i odrezalo mi je top sasvim. Odmah sam primjetio da nije uspjela slika ali nisam niti pomišljao na ponavljanje scene- nema dostojanstva u takvom naslikavanju! Bolje samodisciplinom se suzdržati!

Radije sam ostao u miru nekoliko desetaka minuta, u upijanju topline, jesenskoga mirisa i promatranju chemtrails mreže koju pletu nad glavama nam Lizard People i družina.

Dok njihova mala smeđa braća trčkarala su kao sumanuta oko kolibe i mojega ruksaka šušteći u lišću, tako brzi da ih nikako nisam mogao uhvatiti za slikanje. I oni kao da nisu mogli vjerovati da takvoga kasnog datuma još im je dovoljno toplo za igru.

Napuštam orhidejsku livadu i vraćam se put juga:

Ovdje opet (drugi put jesenas) nailazim na misterioznu ledenjaču- gljivu za koju Romano Božac piše u knjizi „Gljive naših krajeva“: - “Kad jednom vidite ovu gljivu, nikada je nećete zaboraviti. Krajnje je sluzava i bijela poput leda. Nema nikakve vrijednosti jer je dosta rijetka i nije izdašna.Opasnosti od zamjene s drugim gljivama nema.“

Ovdje je ledenjača u društvu nekakvih grmasto rastućih gljiva koje nisam uspio determinirati. Ali nadam se još vratiti na ledenjaču u drugom nastavku photobloga- Gljivurde jesen 2022. II. dio. Malo mi je previše bloganja sad ovako najedanput, zato bolje rasjeći na više nastavaka. Hvala na razumjevanju!