jelenski blog

četvrtak, 25.02.2021.

Hod kroz Korizmu

Iako ranije nisam ništa spominjao, već više od godinu dana mi je jasno da ljude elementarno možemo podijeliti na dvije skupine. Oni koji uslijed svoje dobre karme već sada jesu pratitelji youtube kanala „Kings and Generals“ i one druge, koji još tragaju za smislom, tj. koji će „udariti po subscribe button-u“ tek naknadno kada im dozriju u umu povoljni uvjeti za to.

Pratim taj kanal već duže vrijeme, a vjerujem tako i mnogi od vas. Da, znam, iritantno je to što na početku svih novijih videa idu različite reklame, za kojekakve kompjuterske igrice, online tv i slično, ali moramo razumijeti da je to mala cijena napretka! To je je cijena progresa, a kanal je stvarno učinio ogromne korake od svojih početaka do danas. „Content“ im je vrhunski.

Kanal je stekao takav utjecaj da čak neki netalentirani wannabe influenceri u Americi su osjetili zavist i mržnju pa su pokušavali nametnuti tezu da „Kings and Generals“ nije objektivan u pogledu Američkog Građanskog Rata nego da drže više „proconfederate“ stranu. To patetično spletkarenje im se obilo o glavu jer kanal je naravno posto još popularniji.

"Kings and Generals" je ne samo objektivan u prikazima svih bitaka i povijesnih okolnosti nego se trude spomenuti svoje izvore, radove i imena autora na koje se referiraju. Malo si ponekad dopuste poneki „clickbait“ naslov (kao što je slučaj s donjim videom) ali za sada im se još može progledati kroz prste.
Svatko će na tome kanalu naći nešto za sebe, a ja sam ovdje izvojio jedan video koji je nešto najbolje što sam pogledao... pa možda ikad! Onome tko umije slušati i razmišljati možda će se ukazati i neke intrigantne paralele sa našim današnjim svjetskim aktualnostima! A ako i neće svejedo vrijedi pogledati, najbolji je to mogući način za utrošiti 18min 33s!!



Sada traje Korizma, vrijeme odricanja od svjetovnih „užitaka“ kada ćemo se suzdržavati maksimalno od svih poroka, (oni koji ih imaju to jest), pa možemo si tijekom toga vremena kao nagradu za trud priuštiti da svako toliko pogledamo neki dokumentarni video na kanalu „Kings and Generals“

Nekoliko vizura sa jednog nedjeljnog preliminarnog španciranja, od 14.-og ovog mjeseca, ako se ne varam

Bilo je to uglavnom u vrijeme onog jezo-strahotnoga ledenog vala, tzv. „Zvijeri sa istoka“, jedno tri dana u sredini veljače temperatura se nije dizala preko nule! Brrrrr! Pravo malo ledeno doba. Svizac se nije šalio :-O


Ali barem se smrznulo blato pa se moglo bez brige na brdo do zgodnoga „vidikovca“.



Kroz Korizmu i dalje od nje kanim se vratiti hodanju. Hodanje je najbolja meditacija. Hodati i hodo(m) častiti na sveta mjesta religijskoga značaja, ili pak velikih povijesnih bitaka, na mjesta rođenja ili smrti slavnih ratnika junaka...
Dopušteno je štovište i hodočastiti ponekad na neka mjesta koja imaju profan, prirodoslovni, da ne kažem puki geomorfološki značaj, nije ni to za baciti! Ima i to svoju jednu vrijednost!

Pogled u smjeru sjevera na goru Ivanščicu...

...sa slabašnim snježnim pokrivačem.

Mislim da ću negdje u predstojećem periodu odhodati na sjever preko Gore na drugu stranu u drugačiji sjevernjački svijet, skroz gore u dolinu Bednje, tamo negdje do Kuljevčice i do ušča riječice Kamenice u Bednju. To bi mogla biti bomba od šetnje, ali nisam siguran koliko dugo će mi trebati da se kondicijski povratim do toga šetačkoga nivoa. Zimus nisam puno hodao. Ako počnem ozbiljno s treningom za oko mjesec dana idem!





- 21:54 - Komentari (18) - Isprintaj - #

četvrtak, 11.02.2021.

Na lijepom zelenkastom Neckaru

Nastavljamo dalje, u liberalno-relativnome tonu.

Bilo je interesantno provoditi vruće srpanjske vikende u pitoresknome gradiću Plochingenu.
Tako po nekim parkovima i travnjacima.

I s dinosaurima, odnosno vukovima?





Važan ogranak Puta Sv. Jakova prolazi kroz Plochingen.







Baš ovim pješačkim mostom.

A ima i nekoliko drugih mostova osim pješačkoga. U potporanj ovoga ugrađena je sa jedne strane rijeke i pješačka staza:

Ovo je pogled odande na rijeku.

A na ovoj vidimo na desnoj strani slike da pojedini entuzijasti se i praćakaju u modro-zelenome Neckaru :-O



Tu je i nastamba za divlje pčele.



U komadima drveta i crijepovima s rupama se one nastavaju.

Kod ovog ogromnog stabla (nekakva topola reklo bi se) sam dolazio redovito po energetsku (spiritualnu) okrepu. To me je prema svemu sudeći i spasilo.



- 20:26 - Komentari (27) - Isprintaj - #

petak, 05.02.2021.

der Winter kommt

Vidimo u nedavnim vremenima na blog.hr-u da uz one standardne, pojavljuje se i zasebna vrsta mučenika. Novi soj ako hoćete. Naravno ja ne želim ni u koga upirati prstom, jer znamo da moramo znati kako je upirati prstom nešto užasno ružno... Puno puno puno ružnije negoli glupirati se i sprdati se ljudskim životima koje je odnio neki totalitarni režim ili pak koje je odnijela bolest. Ali nećemo u digresije.

Zapravo i ne vjerujem da bi se posebno zainteresirao za taj fenomen da nisam primjetio kako je nekim predstavnicima soja zapeo, kao kost u grlu, moj feljton o Berlinskome Zidu.
Mene sigurno nije iznenadilo da je to izazvalo onakvu konsternaciju među neokomunistima i štovateljima Harrya Pottera, to sam nekako i očekivao. Da je kojim slučajem bila to reportaža iz Auschwitza ili Treblinke izazvala bi jednako tako konsternaciju među neonacistima i štovateljima Harrya Pottera. To su stvari s kojima računaš kad pišeš o takvim temama. Dakle ne, ne referiram se ovdje uopće na to.

Referiram se na one koji žive u Njemačkoj u ovim vremenima lockdowna, ali vjerojano ili ne razumiju njemački ili razumiju ali prate isključivo njemačke portale koji su analog logicno.com ili transformacijasvijesti 2012, pa su zbunjeni, teško im je i nikako im nije jasno što to Angela Merkel i njen Gestapo žele od njih. Zašto ne smiju bauljati u noći recimo 20, 30 km od kuće? Jer ako ne smiješ bauljati u noći gdje god hoćeš tko zna što je sljedeće, sutra možda će ti nametnuti da možeš izaći iz stana samo ako na uzici vodiš pomeranskoga špica (koji nosi masku razumije se). Logično je pitati se što se krije iza toga svega i dokle će sve te represalije i strahovlada otići??

Sada shvaćam da je za takve osobe željne aktualnosti moj feljton djelovao kao nešto anakrono. Zbog toga sam odlučio iskupiti se i ponuditi odgovore koje traže. Ne na pladnju, jasno, jer to nije moj stil, ali ako su dovoljno pronicljivi doprijet će im do uma kako to i zašto zapravo uopće oni imaju u ovom trenutku priliku živjeti u Njemačkoj, zašto im je tamo (barem do sada bilo) tako dobro i na kraju će im možda sinuti kakva je priroda te silne njemačke brige da se ne zaraze i da se cijepe.

U sljedećem videu jedan simpatični čiko daje intervju, tako priča o nekim stvarima. Iako je intervju od prije par godina bit će sve akutalniji s vremenom. Pa ako budete dovoljno strpljivi poslušajte pažljivo i na samom kraju ako pažljivo, ali baš jako pažljivo slušate sve će vam se razjasniti, kao jedna epifanija, a i pisati će vam dolje tko je on.


- 21:27 - Komentari (55) - Isprintaj - #

srijeda, 03.02.2021.

Groundhog Day

Groundhog iliti „zemno prasence“ u doslovnom prijevodu, odnosno svizac kako pak neki kažu, to je životinja glodavac iz porodice vjeverica.

Naravno u svijetu postoji mnogo vrsta svizaca groundhog je samo jedna od njih, na hrvatskom jeziku se ta specifična vrsta svisca naziva „veliki svizac“.

Najpoznatiji je Punxsutawney Phil iz grada Punxsutawneya, savezna država Pennsilvaniya, SAD.
Jučer (2. veljače) je bio Groundhog Day i Svizac Phil je vidio svoju sjenu što znači još 6 tjedana zime.



Nisam siguran da li sam ikad vidio svisca u Europi, ne bi se mogao okladiti. Neke vrste žive po Alpama, na Pirenejima... U Hrvatskoj nije poznato da žive u prirodi, iako ih neki možda drže kao kućne životinje. Svizaca sam se nagledao jedino u Mongoliji, neki stepski varijetet koji je nešto manji od Punxsutawney Phila. Tamo ih nazivaju „tarvaga“ (zadnje „a“ u riječi se ne izgovara) i popularni su kao snack hrana, kao kod nas puhovi recimo u Gorskom kotaru. Ali mogu biti i prilično opasni. Svizac je prirodni akumulator bakterije Yersinia pestis koja uzrokuje bubonsku kugu. Opasnost je u tome što kad lovac upuca svisca i krene s obradom (guljenjem kože) buhe sa mrtve životinje skaču kao... ne znam kao što mogu skakati buhe, recimo kao klokani , uglavnom onda mogu skočiti na čovjeka i ugristi ga. Ako svizac je zaražen kugom taj ugriz će prenijeti bakteriju u krvotok čovjeka, a onda se onda dalje može s čovjeka na čovjeka prenositi kapljičnim putem. Smrtnost je oko 60% ako se ne liječi na vrijeme sa visokim dozama antibiotika. To se ne događa često ali svakih nekoliko godina dogode se slučajevi zaraze. U srednjovjekovnoj Europi se kuga širila najviše preko štakora, ali svi glodavci mogu biti prenosnici.

Mi naravno kad smo bili djeca prije nego smo pogledali onaj kultni film s Billom Murrayem u glavnoj ulozi nismo znali za Punxsutawney Phila niti smo znali da je 2. veljače zapravo Groundhog Day, nego smo to zvali "Svjećnica". Ali misterija je postojala svejedno. Moja baka je pričala da na taj dan jazavac izlazi iz brloga da provjeri kakvo je stanje. Nažalost ne sjećam se točno što je jazavac provjeravao da li je on isto tražio svoju sjenu, mislim da nije nego jednostavno da vidi koliko je toplo ili sunčano. Ali poanta je bila ista, ako je bilo lijepo vrijeme onda se vraćao u brlog i još dublje zakopao se na spavanac, a ako je bilo hladno i tmurno jazavac bi se odmah oraspoložio i počeo razgibavanje jer znao je da dolazi rano proljeće i uskoro mu je poći u potragu za hranom.




Kako vidimo film „Groundhog Day“ jest slojevit, spiritualan film. Ako ne najspiritualniji film ikad, onda među najspiritualnijima, u rangu sa „Sedam godina u Tibetu“ i „Spašavanje vojnika Ryana“. Groundhog Phil nije samo meteoropat on je dakle i motivacijski govornik, ne voli da se ljudi svađaju nego poziva na balans i harmoniju kako bi svatko mogao realizirati ono najbolje u sebi. Tako je lika, kojega u filmu glumi Murray, držao u vremenskoj petlji, prema stručnim procjenama, čak više desetaka godina sve dokle se ovaj nije sasvim iščistio od svih svojih poroka. O tome govori i jedna derivacija Murphyevog zakona koja veli da se ljudi počnu ponašati razumno tek onda kada iscrpe sve ostale mogućnosti. Međutim realnost samsaričke egzistencije je takva da za veliku većinu jedan život nije dostatan za to. Ili drugim riječima ne stignu se sve uzbudljive alternative razumu isprobati u kratkoći prosječnog ljudskog života.

Kažu da ove godine Svizac Phil je osim toga da će još šest tjedana trajati zima iznimno poručio svima koji čekaju da dođe po njih planet Nibiru, koji zamišljaju spolne odnose između Ljudi Guštera i Sumerana, koji vjeruju da je bolje bilo u Otomanskom Carstvu, Trećem Reichu ili u Njemačkoj Demokratskoj Republici da su budale i da bez odlaganja počnu uzimati sve homeopatske pripravke koje preporuča dr. Mehmet Oz. I da foliju ne skidaju ako se tuširaju u vrijeme policijskog sata. I da se uopće više ne tuširaju.

Eto samo toliko ukratko o Groundhog Day-u.




- 20:14 - Komentari (50) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 01.02.2021.

Antifaschistischer Schutzwall II. dio






Već u kvartu na križanju Bernauer i Wolliner Strasse postavljeno je mnogo informativnih panela o povijesti Zida

Polako niz Bernauer Strasse prema Memorijalu Zida. Tu je linija ovjekovječena ovakvim željeznim stupovima



Tu se može i provlačiti malo na Istok, malo na Zapad, kao slalom, možda je to i bila ideja arhitekta koji je tu simboličnu barijeru osmislio.

Dok hodate uz liniju zida često ćete na tlu viđati ovakve memorijalne pločice koje označavaju mjesto bijega, na nekima su imena ljudi i datum bijega, a na nekima primjerice kao na ovoj piše samo „bijeg dvaju osoba“...

onda se dođe do centralnog dijela Memorijala gdje se nalazi sačuvana jedna sekcija Zida, dakle, unutrađnji (istočni), vanjski (zapadni) i tzv. Pojas smrti između njih,

Istočni (unutrašnji) Zid




Pogled kroz unutrašnji (istočni) dio zida na Pojas smrti i vanjski (zapadni) zid

Ovo je i potrebno prikazati najviše za mnoge blogosferlije i ostale alternativce koje će vam zasigurno reći da bi oni jednostavno preskočili zid na nekom skrovitom mjestu kad nitko ne bi gledao, eventualno uz pomoć neke lojtre... To je bilo moguće možda u prvim danima Zida, ali s njegovim usavršavanjem je postalo sasvim nemoguće.
Ako bi nekako i prišli do unutrašnjeg zida, a da iz nekoga razloga ne bi već bili ustrijeljeni u toj fazi, dalje bi samo mogli kroz pukotinu pogledati na tzv. pojas smrti između unutrašnjega i vanjskoga Zida. Čitavi pojas je bio naravno na teritoriju DDR, a Zapadni Berlin je počinjao tek tamo iza onoga vanjskog zida.
Dapače i iza vanjskog Zida bio je još jedan pojas teritorija DDR širine 3-4 metra tako da su lojalni DDR-ovci mogli kroz vrata u Zidu izaći na vanjsku (Zapadnu) stranu, odrađivati popravke Zida ili uklanjati grafite koje bi Zapadnjaci našarali i pri tome ih Zapadnjaci nisu smjeli dirati jer su ovi formalno-pravno gledano radili na svome teritoriju.
Najveći bjegovi organizirani su podzemnim tunelima, u najuspješnijem takvom pothvatu kroz tunel je prebjeglo pedeset i nešto ljudi. Nakon toga vlast DDR je ugradila prislušne uređaje uzduž pojasa smrti koji su trebali alarmirati ako netko ispod kopa tunel. I tako dalje i tako bliže. Mislim da ne mogu ja sad ovdje navesti sve kuriozitete Zida o kojima sam pročitao, to morate vi sami naći za shodno da se interesirate više o takvim temama.

Jasno moje fotografije su slabe, ako želite steći dojam kako to izgleda iz boljeg ugla vidite ovo: Znači to je ta između dva ogromna panela od inoxa očuvana izvorna sekcija Zida sa stražarskim tornjem u unutrašnjem dijelu https://commons.wikimedia.org/wiki/File:Berlin_Wall_Bernauer_Strasse.jpg
Na toj slici vidite pogled iz smjera Bernauer Strasse, a dio zida kroz koji sam se ja nalukavao je na suprotnoj strani.



nakon sekcije Zida koja je obostrano očuvana u izvornom obliku, stiže se u parkovni dio. Unutarnji zid ovdje je uklonjen, a vanjski djelomično stoji i nadovezuje se na simboličnu barijeru od stupova.

Križ na gornjim fotografijama je spomen da je na tome dijelu bilo groblje koje su vlasti DDR-a uklonile da se oslobodi mjesto za Zid i pripadajući pojas smrti.
Činjenica da im nije bilo teško iz 1000 grobova ekshumirati posmrtne ostatke i preseliti ih na istočnu stranu groblja sama za sebe govori mnogo o morbidnosti toga režima.

dalje se stiže u parkovni dio Memorijala koji smo vidjeli već u prvom nastavku. U sredini slike vidimo Memorijalni zid sa fotografijama žrtava (vidjeti prethodni post)

Čitav taj parkovni dio uređen je dakle na teritoriju nekadašnjeg Pojasa smrti. Ovi dvostruki stupovi u prvom planu simboliziraju unutrašnji zid, a vanjski vidimo tamo stoji u desnoj strani slike.

Ovdje su na vječni počinak stavljeni i neki segmenti vanjskog Zida koji su uklonjeni drugdje. Ovo što ih ograđuje ispred su ostaci unutarnjeg zida na svome izvornom mjestu. Zacijelo i u tome postoji neka simbolika.



Dodatak, (psihološki komentar, Carl Gustav Jelen):
Nažalost i danas ima ljudi koji se dive autoritarnim i totalitarnim uređenjima i hvale njihova dostignuća u stilu da „običan mali čovjek je bio bez brige na pameti i živio je u stabilnosti“, "znao se red", "bilo je zaposlenja" „išli su u kino“ „imali su bazene za plivanje“ i slične budalaštine, a ne pitajući se nikada zašto je u bezbrižnost tih „stabilnih uređenja“ izvana prebjegao sasvim malen broj ekscentričnih, najčešće duševno poremećenih pojedinaca, a obratno su i pod cijenu života bježali masovno, danonoćno tako reći.

U naše vrijeme pod utjecajem raznoraznih okultnih i nebuloznih internetskih portala se takva razmišljanja pojačano propagiraju često u kombinaciji s pričama o "propitkivanju službene povijesti" i popkulturnim pseudoznanstvenim blebetanjima svake vrste (o nekima smo baš i nedavno diskutirali).
U teškim i zbunjujućim vremenima to samo unosi dodatnu zbrku u već zbrkane umove i gura labilne osobe u opasna stanja svijesti. Vidimo do kuda je otišla sad ova aktualna priča sa covidiotizmom i antivakserijanstvom. Nešto što je lanjskog proljeća i ljeta još bilo zezancija u rangu ravnozemljaštva danas postaje realan problem u suzbijanju bolesti. Zato o tome svemu treba glasno govoriti.

Vidimo štoviše, u sasvim nedavnim vremenima u obračunima ovdje na blog.hr-u, vrlo ilustrativno kako funkcioniraju autoritarni i totalitarni umovi. Najlakše ih je prepoznati po tome što su uvjereni i u svoju suštinsku defanzivnost , odnosno obrambenost recimo tako. Ne treba zaboraviti primjerice kako u III. Reichu zločinačka stranačka paravojska Nacionalsocijalističke Njemačke Radničke Stranke nije nosila naziv „Napadni Odred“ nego naprotiv „Zaštitni Odred“ (Schutz Staffel, skraćeno SS)- zvuči trivijalno, ali takve su simbolične sitnice itekako znakovite i indikativne ako proučavamo dosljedno i bez suvišnih emotivnih priziva kako to zapravo funkcionira ljudski um.

Takvi su ljudi za sebe uvjereni da su oni sa svoje strane lučonoše slobode, koji eto samo žele da ih se pusti na miru „da žive tekovine svoje revolucije“, a s druge ih strane uvijek netko napada i uvijek su na djelu mračne sile koje im želi poremetiti tu teškom mukom kreiranu idilu. Neprijatelj nikada ne spava. Usporedba sa Antifašističkim Obrambenim Bedemom se sama po sebi nameće. Što će biti kad se isto tako i oni na kraju susretnu sa svojim pravim neprijateljem i nađu da je čitavo vrijeme bio s njihove strane bedema? Gdje će onda se sakriti i da li će sve to skupa završiti dobro ili možda neće?

- 20:03 - Komentari (54) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< veljača, 2021 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
             

Travanj 2021 (1)
Ožujak 2021 (2)
Veljača 2021 (5)
Siječanj 2021 (5)
Listopad 2020 (2)
Rujan 2020 (2)
Svibanj 2020 (1)
Siječanj 2020 (4)
Prosinac 2019 (1)
Studeni 2019 (4)
Listopad 2019 (1)
Rujan 2019 (1)
Lipanj 2019 (1)
Svibanj 2019 (4)
Travanj 2019 (1)
Veljača 2019 (2)
Siječanj 2019 (1)
Prosinac 2018 (3)
Kolovoz 2018 (2)
Srpanj 2018 (2)
Svibanj 2018 (1)
Travanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Veljača 2018 (4)
Prosinac 2017 (1)
Listopad 2017 (1)
Rujan 2017 (3)
Kolovoz 2017 (3)
Srpanj 2017 (1)
Lipanj 2017 (1)
Svibanj 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Prosinac 2016 (2)
Studeni 2016 (1)
Listopad 2016 (3)
Rujan 2016 (3)
Kolovoz 2016 (1)
Srpanj 2016 (3)
Lipanj 2016 (2)
Travanj 2016 (2)
Ožujak 2016 (2)
Veljača 2016 (1)
Siječanj 2016 (2)
Prosinac 2015 (2)
Studeni 2015 (2)
Listopad 2015 (2)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

  • jelenske teme

    CURRENT MOON


Linkovi

  • Niti na nebu
    Niti na dnu oceana
    Ni u planinskoj špilji
    Ne može se naći mjesto na svijetu
    Gdje može krivac uteći
    Od posljedica svoje krivnje.
    Buddha, Dh 127

    "Ja nisam, Ja neću biti.
    Ja nemam, Ja neću imati.
    Ovo plaši svu djecu…,
    I ubija strah u mudrima."
    -Nagarjuna



    Ovo je moja bitka i samo je na meni da snagu svoju usporedim sa snagom tih čudovišta i samo je moja uloga ovdje biti herojem.

    Beowulf: kažu da imate čudovište ovdje? Da je vaša zemlja prokleta?
    Vojnik: Zar tako kažu?
    Wiglaf: Bardovi pjevaju o sramoti Hrothgarovoj od smrznutog sjevera do obala Vinlanda.
    Vojnik: Zar je sramota biti žrtva moćnih demona…
    Beowulf: Ja sam Beowulf i došao sam ubiti vaše čudovište.

    …ako umremo bit će to za slavu… ne za zlato!
    -Beowulf