jelenski blog

četvrtak, 28.01.2021.

Antifaschistischer Schutzwall I.dio



Antifaschistischer Schutzwall war die in der Deutschen Demokratischen Republik offizielle Bezeichnung für die Berliner Mauer.

Treba na početku diskusije odmah razjasniti da imenica Wall u njemačkom jeziku nije isto što u engleskom, znači nije to tek neki puki zid. Za zid koji je više ili manje trivijalne, da ne kažemo profane uporabe, postoje u njemačkome imenice Mauer i Wand (isprike, nemam pojma sad koji točno članovi pripadaju tim imenicama, a da idem to negdje tražiti, baš toliko lud ipak nisam :-(), a Wall je nešto onako malo uzvišenije, nešto što nosi više mistične epsko-ratničke konotacije, dakle ono što bi mi obično nazvali „bedem“.



Popularni Berlinski Zid ili kolokvijalno Mauer imao je dakle i svoj oficijelni naziv koji danas mnogi niti ne poznaju- Antifašistički Zaštitni (Obrambeni?) Bedem. Tako su ga cinično nazvali njegovi graditelji. Može se reći da su time uspjeli učiniti svojevrsni hommage svojim ideološkim prethodnicima Nacionalsocijalistima iz Njemačke Radničke Stranke, koji su kakvih petnaestak godina ranije još pričali o nečemu što su nazvali Atlantikwall/Atlantski Bedem. (U tome slučaju radilo se o preko 2000km dugačkoj liniji utvrđenih položaja duž Atlantske obale Europe, od Norveške do francusko-španjolske granice, pomoću koje se trebalo spriječiti iskrcavanje Saveznika i otvaranje Zapadnoga Fronta. )



Izvan svake konkurencije, za mene kao ljubitelja povijesti, najintimniji trenutak lanjskog čitavog produženog boravka u Njemačkoj je bio jedan večernji susret sa Berlinskim Zidom. Zaista nevjerojatno sretna okolnost je da smo boravili u hotelu, nedaleko Arkonaplatza, ispred kojega je doslovno prolazio Zid. A sam Memorijal Berlinskog Zida smješten na Bernauer Strasse bio je nedaleko niz ulicu u dometu ležerne šetnje.



Da bi bolje razumjeli zašto je bio nužan Berlinski Zid moramo se, vratiti u Ameriku, recimo 19.st.
Ako smo gledali američke filmove o tome vremenu znamo da su na Jugu bile neke države gdje su držali robove, a bile su na Sjeveru i drugdje države u kojima nije postojalo robovlasništvo. Neki pojedinci među robovima koji su bili više onako avanturističkoga duha i koji nikako nisu mogli osmisliti svoju životnu svrhu u sklopu sigurnosti i stabilnosti koju je pružao robovski život su zato bježali od svojih gospodara sa Juga u druge države gdje ih nije čekala nikakva sigurnost niti stabilnost, ali čekala ih je sloboda.
Za robovlasnike takvi bjegovi su bili vrlo nepovoljan razvoj situacije. Zamislite samo da vam iz sobe utekne televizor?! Ili vešmašina, ili aparat za kavu, ili bilo koji komad vlasništva u koji ste investirali novac i u koji imate investirana očekivanja da će vas dobro i dugo služiti! To je svakako nešto što bi vam moglo poremetiti raspoloženje ne samo toga dana nego i na duže vrijeme.

Totalitarna državna uređenja 20.og stoljeća su po istom principu svoje državljane smatrala vlasništvom države koja u njih ima investirana očekivanja i nema smisla da oni nekamo na svoju ruku se zapute u „neizvjesno“ i onda još da tamo pričaju kako ima problema u Raju. Naravno odnos robovlasnika spram robova bio je jedan iskren i nedvosmislen odnos, robovlasnici nisu puno tajili da im robovi trebaju za ostvarivanje vlastitoga probitka. Totalitarna državna uređenja nisu bila toliko transparentna i postojanje sebe samih i odnose prema svome ljudskom vlasništvu su opravdavali izmišljajuči najapsurdnije bajke.
Neposlušne ili one avanturističkoga duha su na svaki način eliminirali da ne kvare opći štimung.








Memorijalni Zid sa fotografijama dokumentiranih žrtava koje je odnio Antifašistički Obrambeni Bedem.

(nastavlja se)

- 14:55 - Komentari (26) - Isprintaj - #

četvrtak, 14.01.2021.

Kazuarov let (Grand Finale)

Kratka opaska na početku, zašto se ovaj posljednji nastavak u serijalu Kazuarov let koji slijedi nakon interludija, ne naziva postludij? Jednostavno jer definicija toga termina ne odgovara dramatici velikoga finala i svih tema kojih se ono dotiče.

Generalno gledajući što je problem svijeta današnjice. To je konzumerizam. Konzumerizam nije urota grupe Bilderberg nego je to prirodni proces lutanja neznalačkog čovječjega uma. Kad bi ljudi bili manje opterećeni s time što će selo reći o njima manje bi kupovali nove vešmašine i bilokakve nove šljašteće đinđe, a više bi trudili se popraviti stare ili bi možda čak odbacili sve stvari osim onih koje mogu ponijeti na leđima u ruksaku...

Ali ne, ti danas nisi kul ako nemaš vešmašinu koja se povezuje s telefonom, a na telefonu imaš aplikaciju na koju skidaš programe pranja i onda umjesto da okreneš programator na vešmašini puštaš pranje telefonom ili preko wifija i sl.

Nisam baš mrzitelj tehnologije ali prenatrpanost naše svakodnevice kojekakvim gađetarijama, a uz što danas neizostavno ide trajna „umreženost“, mi je odbojna. Sve što postane samo sebi svrha, prije ili kasnije postane i teret daljnjem razvoju. Pitanje je koja nam je točno motivacija u ovome smjeru kojim idemo. Kamo točno mislimo stići i što ćemo onda ako ili kada tamo stignemo raditi? Moje mišljenje je da u pravilu životna motivacija ljudi može se izreći ovako: "neka selo vidi da i ja imam što pokazati". A sve to je opet jedna moderna derivacija onog jadničkog primordijalnog straha od isključenosti, odnosno od "zaostajanja za čoporom". Eto tako malo nešto za porazmisliti o tome ;-))


Moram pohvaliti servis Gorenje iz Zaboka jer su se pokazali vrlo ozbiljni i susretljivi. Tamo sam naručio dijelove koje sam trebao zamijeniti na vešmašini. Dobio sam i popust na gotovinu.

Znači stali smo ovdje

Gumeno crijevo priključeno je na ispust praonika i povezano s pumpom (na slici pogled odozdo. Pumpa je ovo u donjem lijevom dijelu slike)

Ista situacija, pogled na pumpu odostraga.

Nakon toga dolazi red na motorić...

...e motorić... dobio sam i savjet u servisu kad sam kupovao dijelove, da sad kad je već sve raskopano odmah provjerim četkice na elektoromotoru, pa ako su kraće od 1cm da odmah ih mijenjam. Savjet je dobar, ali nisam ga poslušao, to ću na proljeće. Entuzijazam mi je bio pri kraju, a uostalom četkice se mogu skinuti odozada i bez da se skida čitavi motor.

Motor i grijač sad su napokon spojeni na svoje vodove.

Sad gornji uteg treba montirati.
Oprezno i polako. Ovi šarafi su samourezni. Znači u plastici novoga praonika nema navoja nego će on nastati kod prvog zavrtanja šarafa. To treba oprezno da šarafi ne idu ukrivo. I da se ne zategne luđački da ne pukne plastika na praoniku, jer onda je gotovo... možete po novoga, a novi praonik je oko 900kn... Dosta frustrirajuća rabota :-( (ista takva situacija je i sa šarafima donjeg utega i motora)

Kako se radi o velikim toraxima morao sam kupiti i takav nastavak za gedore.


Naravno i ugraditi onu kištru u koju se sipa deterđent (na slici dolje desno), ugraditi ulazni elektroventil, pospajati sve šlaufićima, staviti gornji poklopac i to je sve.

Kazuar je sletio.

Nadam se nešto od ovoga iskustva može biti i vama na koristi ili može nekoga motivirati na kreativnije provođenje slobodnog vremena u aktivnostima izvan blogosfere. Jer to i jest pravi smisao bloga... Ili ? :-S


P.S.Stari praonik će se koristiti kao lonac za cvijeće.

- 02:21 - Komentari (36) - Isprintaj - #

utorak, 12.01.2021.

Kazuarov let (interludij)





Idemo dalje



Stari grijač izlazi iz starog „praonika“ ili „kade“ ili kako tko već to naziva, u svakom slučaju to je ono u čemu se vrti bubanj.
Grijač je radio dobro, ali novi je vrlo jeftin i bezveze je stavljati ovoga starog kojega je obuzeo kamenac.

Jedino što trebamo od staroga grijača je ova mala sonda ili termosenzor ili što već.

Novi grijač blista pored staroga, a i malo je duži.

Senzor samo lagano očistimo od kamenca sa finim brusnim papirom...


... i stavljamo ga u novi grijač. Tu kroz ovu crnu gumenu brtvu.


I onda grijač ide u svoj utor u novome praoniku (koji ovdje još leži u svojoj ambalaži)



S novim praonikom dobio sam i nekoliko listova naputaka za ugradnju. Većinom beskoristan materijal.



Ovako izgleda stari praonik iznutra. Unutrašnji semering je propao i voda je ulazila u ležaj bubnja, naravno tu je i korozivni utjecaj deterdženta, hrđa je curila pomalo unutra. U ovome se nije baš mogao dobro oprati veš. Nešto slično možda je počelo nastajati i unutar vaše vešmašine. Zabrinite se zbog toga. Jako se zabrinite...

Novi praonik je na svom mjestu. Montažu donjega utega se nisam sjetio dokumentirati.

Pogled odozdo. Kroz ispust praonika vidimo bubanj i grijač. Betonski uteg je ovo sivo u donjem dijelu slike.

pogled odostraga na ugrađeni grijač.

Spustiti praonik s težinom donjeg betonskog utega u šasiju vešmašine će biti puno lakše ako imate u garaži nekakvu dizalicu recimo lančanu dizalicu- popularni flašencug. Puno manje ćete morati psovati u tom slučaju... ali baš puno manje.



Nastavlja se. Ne propustite sljedeći i finalni nastavak Kazuarova leta.

- 00:27 - Komentari (42) - Isprintaj - #

subota, 09.01.2021.

Električno Sunce


Ilustracija: električno sunce.

Rekao je netko pametan da sve što je potrebno da zlo trijumfira jest da dobri ljudi ne učine ništa.
Ne želim reklamirati blogove morbidnih likova pa niti neću. Ali mislim da nije niti rješenje uvijek šutjeti, trajalo je, znam, ali polako je već dosta bilo te (hrvatske) šutnje.

Primjetio sam gdje su čudaci tamo napali jednu blogericu, koja ima ozbiljno obrazovanje, (ne samo ozbiljno za pojmove blog.hr-a, nego ozbiljno i u normalnim okvirima) jer im je pokušala objasniti princip rada Sunca. Termonuklearna reakcija, vodik, helij, uloga gravitacije u tome i sl. Dakle osnove, nešto što se uči najkasnije u srednjoj školi. Naravno za „probuđene“ to i jest najveći problem, pa pobogu da je istina sigurno se ne bi učilo u školi. Škola je ionako podvala da se spriječi transformacija svijesti...

Uglavnom ti „alternativci“ su se, valjda u predahu od negiranja pandemije koronavirusa i popratnog bijedničkog sprdanja sa žrtvama opake bolesti, uhvatili stare prožvakane pseudoznanstvene budalaštine pod nazivom teorija električnoga svemira. O kojoj sam gledao prije sto godina kod Mišaka „Na Rubu Znanosti“, nesumnjivo dok još oni nisu niti za to niti čuli.

U najkraćim crtama neki ljudi sa diplomama koji su trebali raditi ono što znanstvenici inače trebaju raditi- istraživati, dokazivati, pisati znanstvene radove, došli su u jednom trenutku do revolucionarnog pronalaska! Našli su da zarađivati kruh na takav način je preteško! Zato su zapregnuli svoje moždane vijuge u pisanje knjiga i održavanje seminara za široku publiku željnu skrivenih znanja za koja zlokobni establišment ne želi da se saznaju. I Električni Svemir je rođen.

Jedan od gurua te priče je izvjesni David Talbot koji je napisao i knjigu s još nekim likom, ne sjećam se imena, ali ispod teksta stavljam dva videa jednog izvrsnog youtubera koji se bavi sa objašnjavanjem elementarnih znanstvenih saznanja o Svemiru, a i sa debunkiranjem kojekakvih pseudoznanstvenih sranja. Preporučam pogledati, a i dijeliti dalje!

Može se i reći, ako bi se hjeli malo igrati psihologiziranja, da ono što je ravnozemljaštvo za osobe lišene svake inteligencije, to je „električni svemir“ za one prosječne inteligencije, ali sa neriješenim pitanjem životne svrhe tj. svoje uloge u vlastitome životu :-D

Ili u jednoj rečenici sažeto: Sunce je električna grijalica, a ne nekakva termonuklearna peć, kao što misle zatucani kumeki.

Pitanje za diskusiju:
Nije li fascinanto, u smislu bizarnoga, kako to da ljudi koji ne bi bili u stanju promijeniti kabel na električnoj grijalici, niti da im život ovisi o tome, mogu sa nepatvorenim oduševljenjem laprdati o kozmičkim rijekama plazme, magnetskim tokovima i zlatnim ćupovima na kraju duge?





- 20:46 - Komentari (56) - Isprintaj - #

četvrtak, 07.01.2021.

Kazuarov let (preludij)
















- 17:55 - Komentari (18) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< siječanj, 2021 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Svibanj 2021 (2)
Travanj 2021 (1)
Ožujak 2021 (2)
Veljača 2021 (5)
Siječanj 2021 (5)
Listopad 2020 (2)
Rujan 2020 (2)
Svibanj 2020 (1)
Siječanj 2020 (4)
Prosinac 2019 (1)
Studeni 2019 (4)
Listopad 2019 (1)
Rujan 2019 (1)
Lipanj 2019 (1)
Svibanj 2019 (4)
Travanj 2019 (1)
Veljača 2019 (2)
Siječanj 2019 (1)
Prosinac 2018 (3)
Kolovoz 2018 (2)
Srpanj 2018 (2)
Svibanj 2018 (1)
Travanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Veljača 2018 (4)
Prosinac 2017 (1)
Listopad 2017 (1)
Rujan 2017 (3)
Kolovoz 2017 (3)
Srpanj 2017 (1)
Lipanj 2017 (1)
Svibanj 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Prosinac 2016 (2)
Studeni 2016 (1)
Listopad 2016 (3)
Rujan 2016 (3)
Kolovoz 2016 (1)
Srpanj 2016 (3)
Lipanj 2016 (2)
Travanj 2016 (2)
Ožujak 2016 (2)
Veljača 2016 (1)
Siječanj 2016 (2)
Prosinac 2015 (2)
Studeni 2015 (2)
Listopad 2015 (2)
Rujan 2015 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

  • jelenske teme

    CURRENT MOON


Linkovi

  • Niti na nebu
    Niti na dnu oceana
    Ni u planinskoj špilji
    Ne može se naći mjesto na svijetu
    Gdje može krivac uteći
    Od posljedica svoje krivnje.
    Buddha, Dh 127

    "Ja nisam, Ja neću biti.
    Ja nemam, Ja neću imati.
    Ovo plaši svu djecu…,
    I ubija strah u mudrima."
    -Nagarjuna



    Ovo je moja bitka i samo je na meni da snagu svoju usporedim sa snagom tih čudovišta i samo je moja uloga ovdje biti herojem.

    Beowulf: kažu da imate čudovište ovdje? Da je vaša zemlja prokleta?
    Vojnik: Zar tako kažu?
    Wiglaf: Bardovi pjevaju o sramoti Hrothgarovoj od smrznutog sjevera do obala Vinlanda.
    Vojnik: Zar je sramota biti žrtva moćnih demona…
    Beowulf: Ja sam Beowulf i došao sam ubiti vaše čudovište.

    …ako umremo bit će to za slavu… ne za zlato!
    -Beowulf

    Oni koji se gnušaju pametnih najvjerojatnije su glupi, a ako uz to djeluju i kao da im je odstranjen veći dio mozga, onda su glupi izvan svake sumnje.
    -jelenko medenko