jelenski blog

srijeda, 26.12.2018.

Dokončanje Zapada II.dio (I. dio u smjeru vremena)





Unatrag kroz vrijeme ka Zapadu. Neki vidici otvaraju se na Sjever preko Bednje pa do Ravne gore. Tu negjde dolje je dakle bednjanski kraj, onaj u kojem govore neobičnim dijalektom koji nitko osim njih ne razumije. A taj bednjanski dijalekt jest de facto i zaključno jedini pravi i izvorni ostatak primordijalnog hrvatskog jezika, nezatrovan ideološkim primjesama gajevštine i štokavštine i ostalih điđa-miđa :-PPP No nećemo sad o politici i teorijama zavjera jer bi nas to moglo odvesti predaleko odakle će nam onda biti preteško vratiti se ;-))




Tu na bezimenom vrhu prevaljeni je geodetski stupić. Znam da dalje na zapadu ima isto takav na vrhu Veliko Kalce, najvišem vrhu Zapadne Ivanščice, a taj je bilo još 2008. godine u uspravnom stanju. Na taj način valjda je razgraničen Ćukovski teritorij od Ćukovskoga. Ručak dvije naranče, konzerva sardine s povrćem, čaj od divlje jabuke iz termosice, malo kruha.

vrh na lijevoj strani slike je spomenuto Veliko Kalce.

Livada Starčevina, najzapadnija i najmisterioznija od livada Zapadne Ivanščice, no nije puno ostalo od nje, danas je to prorašten proplanak koji će za nekih 15-20 godina biti nerazlučljiv od okolne šume.
Onaj strmi brijeg u pozadini su Košenine. Srna na putu je bila tamo iza Košenina. Ili točnije rečeno bit će tamo.

Ovdje stojim sad prvi put nakon 2001. godine... kako to uopće pojmiti?

Dok sam tako malo vrludao kroz gustiš pokušavajući se prisjetiti tih davnih dana dolje iz sjeverne lepoglavske nizine neprestano se pojačavalo štropotanje helikoptera. Pojačavalo se sve više jekom od strmih padina Košenina. I onda je napokon prostrujao bučni veliki helikopter preko planine prema jugu. Zasigurno traže odbjeglog robijaša, pomislio sam logičnim slijedom misli... a tako je i bilo...

... uskoro sam ga i sreo. Mrzovoljan neki čovječuljak, ponešto egzaltiran, ali me je zaintrigirao nekim temama. Veli da nepravedno je osuđen na život u svijetu, kazna je doživotna i što sad mu preostaje?
Rekoh, stari moj, ti nemaš što izgubiti, bježi i neka ti je sa srećom. Još sam mu dao dvije divlje jabuke za put. Neobičan susret nakon kojega sam ostao zamišljen pa i zericu grintav tijekom ostatka šetnje Zapadom. A to je ono baš što su "neki", (ne imenujmo), bili dobro primijetili u komentarima pod nastavkom Prvim/Drugim, (zavisi kako se već gleda, s koje strane se ide)



Ali zato u trenutcima prije toga sve je bilo (možda) opuštenije,

recimo našao sam najveću koncentraciju divljih jabuka ikada! Ovaj dio planine obiluje divljim jabukama i to je velika stvar. One su inače rijetkost.

"Najdivljije" su ove sitne žute jabučice (baš od takvih je i čaj koji nosim u termosici). Također postoje i krupnije crvenkaste s prugama, izgledom slične sorti "bobovac" ali su sitnije i sasvim divljeg okusa.

Ne vidi se sad bogznašto ali to su ove! Njih sam otresao štapom i hvatao ih drugom rukom. Puno sam ih spremio u ruksak, a kako smo vidjeli dvije sam kasnije udijelio poštenom lopovu.

Prolazim pored nekih neočekivanih kukuruzišta, lovci iako ih često kritiziram zaista su veliki entuzijasti kad su u ovako zabačenom dijelu planine potrudili se napraviti kukuruzište. Treba se ugledati na svaki entuzijazam iako se s konkretnom motivacijom iza njega možda nećemo uvijek složiti.



A ovo su Žrvice, po ničemu značajan vršić (vršuljak?) Ali meni će ostati u pamćenju jer sam ga osvojio sljedeći "stazu" po gps-u po takvoj strmini da sam se na trenutke osjećao kao Jon Krakauer kad je penjao na Vražji palac :-D

I ostalo je onda samo prema jutru toga dana:

Uvijek nešto ima još dalje na Zapadu- Strahinščica i njezina "piramida" zvana Šekolje, koju je prvi opazio svojevremeno @VladKrvoglad (pozdrav njemu na zimskim praznicima!)



Sve što smo do sad vidjeli poslije se događalo s one strane ovih brega (ova rečenica ispravna je kronološki)

Linija dana se ocrtava

Dok je u sjeni još smrznuto

Na kraju dođe se na početak, praskozorje, dolje u nizini ljudi već titraju, trzaju potkurjeni svojim famoznim svetokultovskim i svetodogmatskim "potrebama" i "nužnostima", svjetlucaju i kljucaju... fluktuiraju- kuhaju od zarana jutra komp(l)ot od nenaravnih sastojaka, kojeg bljutav okus će uvečer malo nešto kuditi, da bi do sljedećeg jutra zaboravili i s neumanjenom vjernošću prokušanoj recepturi prionuli nanovo.

Zaista sam sretan što barem toga jutra mogao okrenuti svoj pogled i usmjeriti korak na drugu stranu, kušati nešto svježe tj. nereciklirano, nefiltrirano. To i jest "okus" hodočašća.



Kako god bila je to posljednja u nizu tzv. pripremnih megašetnji. Tko se sjeća "megašetnje" su bile niz intenzivnih hodnji po gori Ivanščici koje sam počeo još lanjskog ljeta
kao pripreme za Camino, a finalna megašetnja trebala je biti tzv. Lost in the Wild. Stjecajem okolnosti Camino sam otšetao, a da Lost in the Wild nisam!
I sad je Lost in the Wild "unaprijeđen" iz statusa "megašetnje" u samostojeći Projekt- Cilj sa svrhom u sebi samom. Project: Lost in the Wild.
Hoće li Project biti zaista završni čin ove groteskno-igrokazne 2018. godine?
Na kraju da parafraziram malo Ch. McCandlessa: ako se ovaj pothvat pokaže fatalnim i više se ne čujemo znajte da mi je bilo drago upoznati vas i pamtim samo lijepe stvari!



- 23:51 - Komentari (37) - Isprintaj - #

nedjelja, 16.12.2018.

Dokončanje Zapada I. dio

Segmenti ove istinite priče idu unatrag (u značenju od kraja prema početku ili kronološki gledano od trenutka bližeg sadašnjosti prema udaljenijem).
Iako unutar pojedinačnih segmenata (istinite) priče smičci vremena idu u konvencionalnom smjeru (unaprijed) jer bi inače stvarno bilo glupo i nerazumljivo.
Ako to ne možete shvatiti ili osjećate da bi vam pokušaji shvaćanja mogli oduzeti previše energije možete na vrijeme odustati.

Našao sam jednog lijepog dana prije snijega u šumi nekakv tuljac...

pa reče da "opasni eksploziv"... da "zovi policiju"... cmrlji drlji... čuć-bljuć... a to sve je samo razdražilo moju maštu i radoznalost.

...pa sam nataknuto tuljac na štap, ali ništa nije bilo unutra.

Nema nikakve opasnosti u tome...







...ništa se ne može dogoditi nama koji često hodamo hodočasničkim putevima. Jer smo pod zaštitom Dharmapala.
Iako, nikad se ne zna zapravo i na kraju krajeva- "još ćemo vidjeti" (kako reče Carl McCunn par tjedana prije negoli se upucao u glavu.)



ovdje na zapadu Ivanščice nalazi se njen najniži prijevoj preko kojeg su se u davna vremena prebacivali hodočasnici pješaci na putu prema marijanskim svetištima na jugu ili na sjeveru već tko je kamo išao.



Novcem EU postavljene su te neke table prije ima već nekih 6-7 godina s namjerom da se to valjda opet popularizira. No table su u međuvremenu propale, a hodočasnici su ostali vjerni svojim autobusima i automobilima.

Možda je i bolje tako jer upravo tu ispod samog prijevoja iz lovačke čeke mogli bi hodočasnici lako biti odstrijeljeni u jutarnjem sumraku, od strane tih veselih ljubitelja prirode, pušaka i alkohola.


Zamalo sam ugazio na srnu. Žalosna scena. Zasigurno isto jedna žrtva lovno-krivolovne klike, ali nisu ju pronašli pa su truplo preuzeli strvinari kao što su divlje svinje ili lisice (također i čagljevi su stigli u Zagorje tijekom nekoliko zadnjih godina). Tako je to u prirodi. Vukovi također kucaju na vrata, neki su navodno već preplivali Savu.

Logičnim slijedom mi se javilo pitanje, neće li i netko od nas možda jednom i sam biti tako pronađen napola reapsorbiran...


Misterijsko stablo.

Oznake: cmrlji-drlji čuć-bljuć

- 22:39 - Komentari (80) - Isprintaj - #

nedjelja, 02.12.2018.














Normani su se vratili... još 28.11.
Kuriozitet: da li ste ikad primjetili koliko su zapravo Helga i Torvi slične, ja nisam ali kad sam saznao da su te uloge odigrale dvije sestre (kćeri producenta serije Micheala Hirsta) rekoh, pa da, kako nisam skužio da praktički su iste... i tako.
No još davno sam rekao da bi mi na blogu trebali imati poseban fan blog za poklonike Vikinga, ali to se nije nažalost ostvarilo, jer tko ima vremena još i za to :-(
Ali da se u svakom slučaju radi o najboljoj seriji u povijesti televizije koju će teško išta ikada više nadmašti oko toga se, iskreno se nadam, možemo svi složiti.

A malo da se podsjetimo i dobrog staroga kralja Ragnara i Eckberta, bretwalde:




- 21:42 - Komentari (20) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< prosinac, 2018 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Rujan 2019 (1)
Lipanj 2019 (1)
Svibanj 2019 (4)
Travanj 2019 (1)
Veljača 2019 (2)
Siječanj 2019 (1)
Prosinac 2018 (3)
Kolovoz 2018 (2)
Srpanj 2018 (2)
Svibanj 2018 (1)
Travanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Veljača 2018 (4)
Prosinac 2017 (1)
Listopad 2017 (1)
Rujan 2017 (3)
Kolovoz 2017 (3)
Srpanj 2017 (1)
Lipanj 2017 (1)
Svibanj 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Prosinac 2016 (2)
Studeni 2016 (1)
Listopad 2016 (3)
Rujan 2016 (3)
Kolovoz 2016 (1)
Srpanj 2016 (3)
Lipanj 2016 (2)
Travanj 2016 (2)
Ožujak 2016 (2)
Veljača 2016 (1)
Siječanj 2016 (2)
Prosinac 2015 (2)
Studeni 2015 (2)
Listopad 2015 (2)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (2)
Srpanj 2015 (2)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Travanj 2015 (1)
Veljača 2015 (2)
Siječanj 2015 (3)
Prosinac 2014 (1)
Studeni 2014 (1)
Listopad 2014 (1)
Rujan 2014 (1)
Kolovoz 2014 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

  • jelenske teme

    CURRENT MOON


Linkovi

  • Niti na nebu
    Niti na dnu oceana
    Ni u planinskoj špilji
    Ne može se naći mjesto na svijetu
    Gdje može krivac uteći
    Od posljedica svoje krivnje.
    Buddha, Dh 127

    "Ja nisam, Ja neću biti.
    Ja nemam, Ja neću imati.
    Ovo plaši svu djecu…,
    I ubija strah u mudrima."
    -Nagarjuna



    Ovo je moja bitka i samo je na meni da snagu svoju usporedim sa snagom tih čudovišta i samo je moja uloga ovdje biti herojem.

    Beowulf: kažu da imate čudovište ovdje? Da je vaša zemlja prokleta?
    Vojnik: Zar tako kažu?
    Wiglaf: Bardovi pjevaju o sramoti Hrothgarovoj od smrznutog sjevera do obala Vinlanda.
    Vojnik: Zar je sramota biti žrtva moćnih demona…
    Beowulf: Ja sam Beowulf i došao sam ubiti vaše čudovište.

    …ako umremo bit će to za slavu… ne za zlato!
    -Beowulf