jelenski blog

srijeda, 25.07.2018.

Virxe da Barca

Interesantan je taj galjegoski jezik. Blizak portugalskom i puno sličniji mu nego španjolskom jeziku. Zato sam i ispočetka mislio da je ima u Galiciji jako puno Portugalaca turista i da pričaju portugalski, a poslje mi se razjasnilo da su to cijelo vrijeme lokalci pričali na svom gallego jeziku. Ono što ćete zasigurno prvo primjetiti kad iz Kastilje zakoračite u Galiciju da crkva više se ne naziva iglesia nego igrexa, virgen je virxe itd. A to slovo "x" mislim da se čita "h".







Od svih krajeva koje sam prošao na šetnji počevši sa francuskim Pirenejima, pa Baskija, Navarra, La Rioja, Stara Kastilja... baš Galicija me se najviše dojmila i mogu mirno reći da je to bila najljepša regija na čitavom Caminu. Ne mogu točno opisati zašto. Vjerojatno pravi omjer brda i dolina,.dok recimo u francuskoj Baskiji koja mi je isto bila donekle "po volji" sve je bilo ipak nekako previše strmo, previše dramatično, ne baš pitomo, recimo tako... Ali o tome možda neki drugi put.

Cilj koji je opravdao sva sredstva- Galicija i konačni dragulj svih stvari- Muxia.
Jer na kraju krajeva tamo sam zapravi išao, kroz Santiago sam bio u prolazu, Finisterre sam usput posjetio, ali u Muxiji je postalo jasno da sam došao kamo sam naumio i više nemam pred sobom daljnjega cilja kojeg želim dohvatiti u sklopu ove konkretne hodnje. To je bilo cca 1070km nakon Lourdesa.

Potvrda o dolasku peregrinosa na destinaciju... Takozvana Muxiana (tako ćete u Santiagu dobiti Compostelu, u Fisterri/Finisterreu- Fisterranu, u Muxiji- Muxianu) uvijek je na kraju važno uzeti potvrdu, certifikiat, ništa bez papira... jer može netko reći da je negdje bio, zvučati vrlo uvjerljivo, a bio je "u 'ladovini"- to se događa i češće nego što mislite! :-S

Plan da posjetim rt Tourinan najzapadniju točku kontinentalne Španjolske sam morao odbaciti jer bi to zahtjevalo "detour" od 20km koji nisam bio u stanju odraditi.

Ipak sam nadahnuo jednog čovjeka, mladića točnije rečeno, da učini upravo to, da na pol puta od Finisterre prema Muxiji skrene na zapad i dosegne taj svjetionik. To je bio jedan Ukrajinac, vrlo hitar hodač. Iznenadio se kad sam pričao da Finisterre zapravo nije najzapadniji rt kontinentalne Španjolske, onda smo našli Tourinan na njegovom gps-u i rastali se putem jer ja nisam mogao pratiti njegov brz korak. Kasno navečer toga dana susreo sam ga opet u albergi u Muxiji kad me izvjestio da je dosegao rt Tourinan sa svjetionikom, da je to vrlo divlje mjesto, nimalo turističko, povoljno za noćenje pod zvijezdama... to sam ja i namjeravao tamo prenoćiti pa nastaviti sutradan za Muxiju, ali uz iscrpljenost bunilo me još i sumnjivo oblačenje neba tijekom dana.
On je toga dana othodao sveukupno oko 50km, teškim terenom, izgrebao se po šipražju i tako.. eto takve stvari su za mlađe, poletnije, a mi koji smo već stariji moramo odmjerenije, ne možemo svaki put sve što bismo htjeli :-P
Jedino rješenje toga problema je pomlađivati se postepeno, a to i je baš ono što ja namjeravam učiniti u vremenima koja nadolaze...

Moje najjače etape vrijedne spomena bile su 4 dana pred kraj- od Santiaga do Santa Marine 42,5 km i jedna skroz još u Navarri, (treći dan nakon prelaska Pireneja) kad sam u jednom danu išao od Zubirija preko Pamplone u jedno malo baskijsko selo (Muruzabal) 40km (nakon toga sam dobio žuljeve koji su me usporavali sljedećih 2-3 dana)


Muxija i brdašce Monte Corpinjo

priljepci, baš su me nažifcirali jer nisam mogao skinuti ih s kamena... a baš sam bio gladan, a čuo sam da treba probati morsku hranu kad se dođe amo :-(











Možemo samo pretpostavljati kakvim sve vragoljastim ritualima su se bavili drevni druidi uz ovu svetu stijenu. Na mjestu današnje crkve na obali bio je njihov hram i dugo su se opirali pokrštavanju. Slijedom toga je i nastala legenda koja objašnjava postanak Gospe od Barke. Veli da Sv. Jakov je pokušavao pokrstiti keltsko-iberska plemena ali to nije išlo glatko. Kako bi mu pružila potporu i nadahnuće da ustraje u poslu na ovu obalu pristigla je Marija (Bogorodica) ploveći u kamenoj barki. Stijene neobičnog oblika ostaci su te njene barke. A ovo svakako liči ako ne na barku ali na nekakv vrlo brzi svemirski gliserčić.

Pored je bio neki čovac u mornarskoj kapi i reflektirajućim hlačama (koji je zato i vidljiv tu gore na jednoj ili čak dvije slike) kao da je pao s neke barke i isplivao na obalu, a koji je nudio posjetiteljima da ih fotografira i savjetovao da se treba provući ispod jer je to dobro protiv križobolje ili tako nešto. To sam i učinio.




Tu je u blizini i 11 metarski spomenik A Ferida (Rana) koja simbolizira ranu koju je ovom kraju nanijela havarija tankera Prestige 2002. g. i također odaje priznanje svima koji su radili na čišćenju obale od nafte.
















Naravno svima vama koji ste gledali film Put s Martinom Sheenom iz 2010.g. je poznata Muxia i Virxe da Barca kao destinacija gdje Tom dolazi do oceana i prosipa pepeo svoga sina. Interesantno da ondašnja Gospa od Barke koju možete vidjeti na filmu nije baš ista koja na istom mjestu stoji danas. Prvu je naime uništio udar munje i požar koji se dogodio na Božić 2013. godine. Crkva je nakon toga praktički potpuno rekonstruirana. Mislim da je dobar posao napravljen i dovoljno brzo.




Unutrašnjost crkve.

Tu na ulazu skuplja se i lemozina za nakanu obnove crkve, tako piše. I tu treba udijeliti jer ako ikoja onda ova crkvica je to zaslužila!



Iz gradića se može laganom šetnjom stići do Naše Gospe od Barke na drugoj strani brda...

Ali ako ste više avanturističkoga duha onda tu nemojte oklijevati nego gore po ovim strmim štengicama nasuprot groblja s kapelicom na kraju gradića. Dalje će vas voditi loša stazica i neke zelene strelice. A ako budete zabrazdili mimo staze dosta će vas ogrepsti po nogama kojekakvo pikasto raslinje. Ali i to će se isplatiti kad dospijete na vrh brežuljka Monte Coprino (čita se Korpinjo, to je ono "n" sa valom iznad)
Brežuljak Monte Corpino nalazi se točno između obale s crkvom Virxe da Barca i gradića Muxije i pruža odličan pogled na njih.






S Monte Corpinja dolje ćete moći se spustiti na drugu stranu do Feride i do Gospe od Barke po dobroj stazici.



Interesantno kako je gore netko ostavio ritualni prinos nekakvog čokoladnog kolačića i vrpcu s marijanskim privjeskom kakvi su se dijelili u jednoj albergi negdje još u Kastilji, ne sjećam se točno mjesta, ali znam da sam i ja dobio takav privjesak..

Neočekivano na ovakvom svetom mjestu je bilo trenutno ukazanje nekakve vrste vraga :-(( ali što se može, nisam se jako prestrašio :-P

Par videa s yutube:




Jedino danas primjetno keltsko nasljeđe Galicije je muzika i ples. Gaita- gajde. Moguće je da su baš s ovih obala Kelti otplovili u Irsku i Britaniju u davnoj prošlosti, ali to se ne može dokazati. Ali je zato dolazak jedne skupine romaniziranih i pokršenih britanskih Kelta natrag (za koje se u povijesnim atlasima koristi naziv Briti ili Britoni) na sjever Galicije u 5.st. vrlo dobro dokumentiran u crkvenim kronikama: To su bili izbjeglice pred germanskim osvajanjem Britanije. Vidjeti karte njihove migracije:
https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/f/f9/Britonia6hcentury.png
https://en.wikipedia.org/wiki/Britonia

Mislim si sad da je šteta što nisam kupio nekakve cd-e s galjegoskom muzikom. Osobito u Santiagu gaiterosi su stalno na ulici i trgovima blizu katedrale i tamo možete slušati zvuk njihovih gajdi, to ćete odmah primjetiti kad stignete.

U sljedećem nastavku ako ne bude više o Muxiji možda će biti riječi o germanskom periodu u povijesti Galicije, kad su u petom stoljeću stigli Suebi (tj. Svevi ili nama poznatiji kao Švabe) sa svojim čudovitim (divotnim) germanskim bogovima te održavali neovisno kraljevstvo u Galiciji, prvo nakon kraha rimske vlasti. Ali su ih Vizigoti asimilirali i pokrstili... Vizigoti loši vladari Iberskog poluotoka koji su odgovorni najviše za pad pod arapo-muslimansku tj. saracenesku vlast na dugih sedam stoljeća...

Ali tko zna možda neće biti uopće to nego ću se radije osvrnuti na nešto što me od samog početka strašno fasciniralo u Galiciji, a to su tradicionalni kukuružnjaci iliti spremišta za kukuruz (a valjda i ostalo žito), najčešće građeni od kamena.. Kad sam te objekte ugledao to je bila neka "ljubav na prvi pogled" i do kraja ih nisam mogao prestati uslikavati... :-O
Ali mogao bi pisati možda i o tome kako sam zavidio jednome pobožnom mladiću iz Dijona na tome što je prenoćo na ulazu u kapelicu usred baskijoga groblja u mjestu St. Just Ibarre... dok nisam i ja dobio sličnu priliku...ili o tome kako me spasila jedna Korejka u Lourdesu u trenutcima moralne kljenuti i treme pred početak hodnje. Ili kako sam se susretao s vrlo prijaznim Slovencima i skupa s njima se razočarao u katedrali Santo Domingo de Calzada jer nismo vidjeli kokoške nego samo pijetlov rep... tako ima nekih momenata vrijednih spomena, ali sve su to gluposti, na kraju najbolje je da idete sami i da vidite što vas čeka na Caminu, jer daleko je lakše to othodati nego o tome napisati nešto za blog, a da bude smisleno :-P

Hm, možda ovo je važno, vozni red autobusa s kojima se možete vratiti iz Muxije u Santiago, ako i vama kao i meni ovdje završi šetnja. Naravno mnogi u svojim hodnjama prvo iz Santiaga dođu u Muxiu, pa se spuštaju dolje u Finisterre, ali to je pogrešno, Finisterre je poveći gradić i tamo nije tako ugodno, nije dovoljno intimna atmosfera, gdje god da ste počeli svoj Camino Muxia je pravo mjesto da ga završite i to odgovorno tvrdim.

I ovo je važno. Nekakva jeftina "sangrija" iz Froiz-a (to je nešto kao Konzum tamo). Jako dobra i osvježavajuća stvar. Čašu sam morao odrezati od pollitarske Fante jer "municipal albergue" u Galiciji su vrlo asketski opremljene i u nekoliko njih nije bilo čak niti čaša.


Još i ovo- zalazak sunca u ocean u nekih 22:20 čini mi se. To je bio dan nakon ljetnog solsticija. Veliki problem je, a to ćete sigurno primjetiti, ako budete hodali Camino u kasno proljeće/ljeto to što sunce zalazi vrlo kasno, jer Španjolska iz nekog razloga nije u UTC 0 vremenskoj zoni (kao npr. Portugal) nego je na srednjoeuropskom vremenu (UTC +1). To je veliki problem jer ako ste umorni nakon dugog dana hoda teško je ponekad dočekati zalazak sunca, (zbog toga sam često morao prigovarati putem ali sa vrlo malim ili nikakvim efektom...) :-S

- 17:41 - Komentari (22) - Isprintaj - #

nedjelja, 01.07.2018.

Crtica iz Barcelone

Nešto se je nedavno kolega @VladecKrvogladec brusio da će kod mene vidjeti fotke Sagrada Familie... No vjerojatno će se razočarati.
Barcelona kao neočekivana posljednja postaja produženog posjeta Španjolskoj bila mi je strašno naporna.
Ipak sam se nekako odsmucao do te bazilike već izluđen mnoštvom ljudi turista, ne-hodočasnika... i općenito gradskom vrevom. Zasigurno nije pomogla niti 17 satna vožnja busom od Santiaga do Barcelone, ali o tome možda neki drugi put.

















Interesantna je ta crkva i po tome što je "nova" zapravo. Ima koliko, negdje možda 150 godina tek ako i toliko. I dan danas ona je u izgradnji, okružena kranovima i gore neprestano zuje brusilice i kamenoresci bez prestanka dovršavaju taj projekt misterioznoga genija Antonija Gaudija. Ono što je mene najviše fasciniralo, taj detalj na istočnoj fasadi (koja je, čini mi se barem tako, dovršena za Gaudijevog života) a to je čempres sa golubicama.






Vječno u ljudskoj svijesti Drvo Života koje nalazi svoje mjesto u svim religijama.. Na mojim jadnim sličicama to se baš i ne vidi najbolje, ali preporučam da si proguglate slike na kojima ćete taj detalj moći dobro vidjeti.

Neki će reći da je cijela stvar previše kitnjasta i kićasta ali treba razumjeti da je to djelo ekscentričnog genija koji je život posvetio ideji da sagradi "posljednje veliko svetište kršćanstva" i u tome je ne samo uspio koliko je stigao za života nego je postigao i to da stotinjak godina kasnije budući naraštaji dovršavaju i ostvaruju njegovu viziju. Prema nekim teorijama Gaudi je želio baš to, da svaki sljedeći naraštaj na njegovu matricu pridodaje i nove segmente u duhu vremena.
Pred kraj života Gaudi se i nastanio na samom gradilištu svoje crkve i živio vrlo skromno. Jednog jutra u lipnju 1926. dok je išao na ispovijed u susjednu crkvu udario ga je tramvaj. Pretpostavljajući da se radi o klošaru od kojega neće moći naplatiti vožnju do bolnice vozači taksija su ga ostavili da leži u nesvijesti sve dok ga neki samilosni prolaznici nisu otpremili tamo gdje je i umro nekoliko dana kasnije. Sahranjen je u kripti svoga remek-djela.
Impresivno je kako je Antoni Gaudi i inače tijekom života ispoljavao asketske sklonosti, tako se jednom odao intenzivnom korizmenom postu što ga je doveo na rub smrti, a post je prekinuo tek na nagovor svećenika koji ga je podsjetio da mora sačuvati život da nastavi projekt.

Vrijedi spomenuti da se gradnja Sagrada Familia nikad nije financirala crkvenim niti državnim novcem nego isprva isključivo privatnim donacijama, a kasnije i novcem od naplate ulaznica. S obzirom da je to najposjećenija pojedinačna turistička destinacija u Španjolskoj novac za dovršenje projekta ne bi smio biti problem.

Navodno da bi 2026. na 100 godišnjicu Gaudijeve smrti Sagrada Familia trebala biti dovršena. Meni taj datum ne zvuči ni najmanje realan jer izgleda da nedostaje još 10 tornjeva od predviđenih 18 :-)) (12 tornjeva za 12 apostola+ još 4 specijalno za evanđeliste i još dva malo jača tornja- za Isusa i Mariju)

Naravno ja sam se našao u Barceloni neplanski pa je pao tako taj neki kratki obilazak izvana već na izmaku svih snaga. Stajanje u repovima za ulaznicu, razgledavanje unutrašnjosti, to sve nije bilo opcija niti pod razno. Ali navodno da je unutrašnjost isto spektalularna kao i fasade! Ako ne i više od toga. No za to je preporučljivo nabaviti karte unaprijed on-line, a isto tako i za uspon u tornjeve, tako da o tome vodite računa vi koji budete išli tamo s specifičnom nakanom da posjetite Sagrada Familiu.


Sa Slavolukom završavam ovu kratku crticu o prije i posljepodnevu u Barceloni.
Tu sam se malo skrivao u hladu dok me nisu dohvatile Jehovine svjedokinje. Već sam nakon 5 tjedana toliko usavršio španjolski da sam lijepo razumio kako mi govore da svaki čovjek se pita o životu i smrti i da odgovore na ta pitanja može se pronaći na internetskoj stranici njihove organizacije... ili tako nešto.

Da, zapravo bio sam najprije i na plaži Somorrostro s iskrenom namjerom da se vratim navečer i simbolično zagazim u Mediteran kao što sam učinio na Atlantiku par dana ranije. Ali kasnije na putu natrag prema obali sam bio zamalo zaspao na klupi u parku nakon čega sam procjenio da će bolje biti povući se u prenoćište i odspavati do jutra i do nove beskrajne vožnje busom... tako da niti sam se smočio niti imam ikakvu fotku odtamo s plaže.

Ovaj zgodan video prikazuje kako bi Sagrada Familia trebala izgledati kad bude dovršena

- 00:22 - Komentari (31) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< srpanj, 2018 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Lipanj 2019 (1)
Svibanj 2019 (4)
Travanj 2019 (1)
Veljača 2019 (2)
Siječanj 2019 (1)
Prosinac 2018 (3)
Kolovoz 2018 (2)
Srpanj 2018 (2)
Svibanj 2018 (1)
Travanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Veljača 2018 (4)
Prosinac 2017 (1)
Listopad 2017 (1)
Rujan 2017 (3)
Kolovoz 2017 (3)
Srpanj 2017 (1)
Lipanj 2017 (1)
Svibanj 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Prosinac 2016 (2)
Studeni 2016 (1)
Listopad 2016 (3)
Rujan 2016 (3)
Kolovoz 2016 (1)
Srpanj 2016 (3)
Lipanj 2016 (2)
Travanj 2016 (2)
Ožujak 2016 (2)
Veljača 2016 (1)
Siječanj 2016 (2)
Prosinac 2015 (2)
Studeni 2015 (2)
Listopad 2015 (2)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (2)
Srpanj 2015 (2)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Travanj 2015 (1)
Veljača 2015 (2)
Siječanj 2015 (3)
Prosinac 2014 (1)
Studeni 2014 (1)
Listopad 2014 (1)
Rujan 2014 (1)
Kolovoz 2014 (2)
Srpanj 2014 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

  • jelenske teme

    CURRENT MOON


Linkovi

  • Niti na nebu
    Niti na dnu oceana
    Ni u planinskoj špilji
    Ne može se naći mjesto na svijetu
    Gdje može krivac uteći
    Od posljedica svoje krivnje.
    Buddha, Dh 127

    "Ja nisam, Ja neću biti.
    Ja nemam, Ja neću imati.
    Ovo plaši svu djecu…,
    I ubija strah u mudrima."
    -Nagarjuna



    Ovo je moja bitka i samo je na meni da snagu svoju usporedim sa snagom tih čudovišta i samo je moja uloga ovdje biti herojem.

    Beowulf: kažu da imate čudovište ovdje? Da je vaša zemlja prokleta?
    Vojnik: Zar tako kažu?
    Wiglaf: Bardovi pjevaju o sramoti Hrothgarovoj od smrznutog sjevera do obala Vinlanda.
    Vojnik: Zar je sramota biti žrtva moćnih demona…
    Beowulf: Ja sam Beowulf i došao sam ubiti vaše čudovište.

    …ako umremo bit će to za slavu… ne za zlato!
    -Beowulf