jelenski blog

srijeda, 17.08.2016.

Mala nostalgična šetnja

Malo brčkam se u potočiću Šumeci s nostalgijom se prisjećajuči djetinjstva. Sad je to sve izgaženo šumarskom mehanizacijom, a onda je ovdje bilo lijepo šljunčano korito u kojem sam prilikom jedne od prvih ili čak prve svoje planinarske šetnje, odmah u ljeto nakon završetka osmog razreda, pronašao poveću školjku sigurno iz vremena Panonskog mora... da... nema se više što pronaći tu danas. Sve je ugaženo kotačima teških stojeva. Nemoguće je sad vama u glavi bez slika prispodobiti kako je to izgledalo nekad. :-P

Ali barem školjku još čuvam!

Kako bilo potočić Šumeci je samo start, prvi od ciljeva subotnje večernje šetnje je jedna gradina, najzapadnija gradina gore Ivanščice- Pusti Lobor.

Likovac zlikovac raste uz stazu.

Sparina je jača nego što sam očekivao da će biti kasno posljepodne pa mijenjam majicu i tako slučajno nastaje fina demonstracija prikrivnog efekta odjeće... na prvoj slici osobito, a trebalo je crni ruksak još zamijeniti zelenim i ruke i lice natrljati potočnim blatom i to bi onda bilo to...

Na ovim vrtoglavim visinama od petstotinjak metara n.m. čak drijen još nije dozrio... u nizini je već otpao s grana.



O njenoj povijesti samo kratko:

Lobor se prvi put spominje 1244. kao posjed, a 1259. kao utvrda koju hrvatsko-ugarska kraljica Marija oduzima plemiću Puchinu, sinu Urbana i poklanja varaždinskom županu Mihajlu. Početkom 14. st. kao vlasnik spominje se Thomas Niger. O njemu je kao o Crnom Tomi Loborskom do danas sačuvana legenda u loborskom
kraju, a u svojim ga djelima spominje i Marija Jurić Zagorka. Navodno je bio izrazito okrutan, a u svoj je zamak dovlačio otete žene, neovisno o tome jesu li bile seljanke, sluškinje ili plemkinje. Po predaji je stradao kada je oteo lijepu Katicu, kćer gospodara obližnjeg Oštrca Babonića (iako nije poznato da su Babonići ikad držali tu utvrdu), u koju je bio zaljubljen mladi plemić Vladimir Zmajić. Uz pomoć sluge Petra, čiju je Ljubicu Crni Toma također obeščastio, mladi Zmajić zajedno sa svojim stricem Franjom Tahijem Susedgradskim provaljuje u utvrdu, ubija Crnog Tomu i njegova ortaka Haramića te oslobađa lijepu Katicu.
Lobor je 1399. zajedno s cijelom Zagorskom županijom, dobila obitelj Celjski. Nakon Celjskih utvrdom su gospodarili Katarina Branković (od 1456.), ban Ivan (Jan) Vitovac i sinovi mu Ivan, Juraj i Vilim (od 1457.), Jakob Székely (oko 1489.), Ivaniš Korvin (od 1494.), Franjo Berislavić(od 1504.), Ivan IV. Bánffy (od 1517.) i obitelj Keglević (od 1525.-1905.) koja ga je napustila krajem 16. ili početkom 17. st. kada se preselila u novi dvorac Loborgrad.

-izvor citata: http://www.casopis-gradjevinar.hr/assets/Uploads/JCE-55-2003-12-07.pdf

...a također omogućili su i "knjigu posjeta" :-))

Kakva je to samo vrsta vraga?? Da li se to Črni Toma Loborski ukazuje u levitaciji :-S hm... hm... :-(( :-P

Ne zadržavajući se predugo na ovom bliskom izletištu odosmo dalje u visine, u zemlju jastrebova.

Grebenom Jastrebinca na sjever. Kad smo bili već u višim predjelima začusmo preko brda nekakvo bubnjanje i ostale glazbene ritmove... to je zasigurno vjetar sa planine donio zvuke "Jailhouse festivala" iz Lepoglave... a to je nešto o čemu bi više mogao znati naš brat po planinskoj "alma mater" @Unusual suspect ;-))

Uglavnom već smo prilično daleko odmakli u smjeru sjevera pa bilo bi bezveze vratiti se istim putem, a ne posjetiti obližnje mistične planinske livade i orhidejske vrtove.

Do tamo trebalo je prevaliti preko 772m visokog neimenovanoga vrha:

Ovo je taj vrh, a ono tamo dolje u lijevoj strani se prije 15-ak godina vidjela prostrana livada, danas je to kao što vidite samo gustiš. Nestaje stanište za rijetke biljne svojte, održavanje planinskih livada zavisilo je o ljudskoj aktivnosti, od držanja stoke, od života u podplaninskim selima kakav je zaselak Labaši kraj Starog Golubovca. Ta jedna rijetka intervencija ljudi u prirodu koja je bila dobra stvar je zamrla, a tisuću drugih štetnih navika i povoda za intervencije u planinu je zaživjelo...

Usporedite recimo sljedeće dvije slike:

prvo ova je od subotnje večeri,

...i ova je od jednog davnog jutra godine 2001:

(crvena mrlja sam ja s ruksakom i vrećom za spavanje koja je izvana obješena na ruksak, može se vidjeti ako se dobro pogleda :-)) to je sken fotografije slikane nekim antiknim fotićem, ali slikano više manje s istog mjesta kao ona prethodna, subotnja- najbolja je to demonstracija siline kojom šuma preuzima ove nekad prostrane livade!

U ona vremena kao "šator" mi je uobičajeno služila neka kabanica koja se kao šatrosko krilo mogla prebaciti preko kolca ili povezati s nekom granom, vrlo low tech i bez suvišnih komplikacija koje sa sobom nosi današnja outdoors mitomanija :-P
Sjećam se kako su toga davnog ljeta na Pregerskim krčima nam se "pridružili" usred noći neki lovokradice, pa su i pripucali uokolo, nedaleko našeg logora. Na naše povike da prekinu paljbu tvrdili su nam da su zapravo oni u patroli da ne bi "tko krao divljač"... (haha koji smijeh :-D) razgovor je tako prošao dovikivanjem u mraku, nismo nikoga vidjeli ustvari...
Zaista kad danas promislim o tome mogli su nas sasvim fino postrijeljati kao "sjedeće patke" što bi ono rekli Amerikosi ili "kakti zajce" po domaći rečeno, jer kako onda, a tako i danas svakojakoga škarta u ljudskom obličju može se dosmucati u planinu... nikad se ne zna tko će naići na koga, da li luđega od sebe ili ne... ali to nas nikad nije pokolebalo u namjeri da se vraćamo u srce planine, na ovo i razna druga mjesta... no sad sam već malo zabrazdio u sentimentalnosti :-P

Pri zadnjem večernjem svjetlu hvatamo nekoliko hrvatskih karanfila,

...starog znanca vilinsko sito (carlina acaulis)

i nešto plavetno što bojim se da ipak nije bazgin kaćun tj. vrsta orhideje koja nastanjuje ove livade, bazgin kaćun treba biti crvenkast i puno ljepši od ove biljčice... a možda i ja nemam pojma o orhidejama :-S
Nešto malo ipak sam načuo i prema tome bi orhidejske vrtove trebalo pohoditi najbolje u proljeće ili rano ljeto, inače nedaleko od Pregerskih krča u smjeru zapada je i puno veća i poznatija orihdejska livada- Vučikovec: http://www.zagorje-priroda.hr/akcija-prebrojavanja-bazginog-kacuna

Za daljnje čitanje preporučam svoju reportažu s posjeta Pregerskim krčima u sad već davno predbožićno vrijeme 2013. godine: https://blog.dnevnik.hr/vajrapani/2014/02/1631737281/neistrazeni-zapad-i-poglavlje-drugo.html

Na spustu s Pregerskih krča idemo natrag direktno s livade u korito potočića Šumeci, tamo nalazimo veliko stanište velebilja (atropa belladona). Ta biljka inače i nije pretjerano rijetka u ovom dijelu planine ali na ovom mjestu raste baš jako velika, neka stabalca su debljine prsta. Već je pao mrak i ne može se dalje slikat s mobitelom.


Na kraju uključujem i ovaj video kojega je kolega youtuber-vrisaktisine/aka glasnogovornik snimio u donjem i najprostranijem dijelu livade, to je dio Pregerskih krča koji bi se još mogao spasiti ako se zaustavi širenje šume i livada počne opet kositi, nažalost to nije izgledno.

Šetnja završava s "ulovom" od tri staklene flaše, dvije plastične i jednim kanistrom od ulja... to smo izmjestili s planine u reciklažne kontejnere. Gore u gustišu Pregerskih krča primjetio sam i jedan stari lonac ali nisam htio dirati jer može biti da služi kakvom asketu za kuhanje juhe :-S

Oznake: Šumeci, Pusti Lobor, Jastrebinec

- 16:55 - Komentari (33) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< kolovoz, 2016 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Lipanj 2019 (1)
Svibanj 2019 (4)
Travanj 2019 (1)
Veljača 2019 (2)
Siječanj 2019 (1)
Prosinac 2018 (3)
Kolovoz 2018 (2)
Srpanj 2018 (2)
Svibanj 2018 (1)
Travanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Veljača 2018 (4)
Prosinac 2017 (1)
Listopad 2017 (1)
Rujan 2017 (3)
Kolovoz 2017 (3)
Srpanj 2017 (1)
Lipanj 2017 (1)
Svibanj 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Prosinac 2016 (2)
Studeni 2016 (1)
Listopad 2016 (3)
Rujan 2016 (3)
Kolovoz 2016 (1)
Srpanj 2016 (3)
Lipanj 2016 (2)
Travanj 2016 (2)
Ožujak 2016 (2)
Veljača 2016 (1)
Siječanj 2016 (2)
Prosinac 2015 (2)
Studeni 2015 (2)
Listopad 2015 (2)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (2)
Srpanj 2015 (2)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Travanj 2015 (1)
Veljača 2015 (2)
Siječanj 2015 (3)
Prosinac 2014 (1)
Studeni 2014 (1)
Listopad 2014 (1)
Rujan 2014 (1)
Kolovoz 2014 (2)
Srpanj 2014 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

  • jelenske teme

    CURRENT MOON


Linkovi

  • Niti na nebu
    Niti na dnu oceana
    Ni u planinskoj špilji
    Ne može se naći mjesto na svijetu
    Gdje može krivac uteći
    Od posljedica svoje krivnje.
    Buddha, Dh 127

    "Ja nisam, Ja neću biti.
    Ja nemam, Ja neću imati.
    Ovo plaši svu djecu…,
    I ubija strah u mudrima."
    -Nagarjuna



    Ovo je moja bitka i samo je na meni da snagu svoju usporedim sa snagom tih čudovišta i samo je moja uloga ovdje biti herojem.

    Beowulf: kažu da imate čudovište ovdje? Da je vaša zemlja prokleta?
    Vojnik: Zar tako kažu?
    Wiglaf: Bardovi pjevaju o sramoti Hrothgarovoj od smrznutog sjevera do obala Vinlanda.
    Vojnik: Zar je sramota biti žrtva moćnih demona…
    Beowulf: Ja sam Beowulf i došao sam ubiti vaše čudovište.

    …ako umremo bit će to za slavu… ne za zlato!
    -Beowulf