jelenski blog

nedjelja, 12.06.2016.

Neustrašivi Ippolito

Rođen u Toskani 1684.g., u imućnoj obitelji školovao se u isusovačkoj školi, a zatim i na visokim učištima, te je i sam pristupio tom redovničkom redu. Po završetku školovanja Ippolito Desideri je nastavio raditi kao predavač na tim istim isusovačkim učilištima u Orvietu, Arezzu i Rimu. 1712. godine poglavar-General Družbe Isusove M. Tamburini prihvatio je Desiderijevu želju da ga pošalje u indijsku misiju. U jesen iste godine Desideri je otplovio iz Lisabona na portugalskom brodu na dugo jednogodišnje putavanje do indijske luke Goa. Tako je započela životna priča i putovanje čovjeka kojemu je sudbina namjenila vrlo specifičnu ulogu. Ippolitto Desideri je postao prvi Zapadnjak koji je živio u Lhasi, glavnom gradu Tibeta također prvi Zapadnjak za kojeg se pouzdano zna da je naučio tibetanski jezik, a bez ikakve sumnje bio prvi Zapadnjak koje je silom prilika naučio i ponešto o tibetanskom budizmu, kako ćemo vidjeti u drugom dijelu teksta.

Po dolasku u Indiji putovao je sjevernim dijelom zemlje, od Delhija do Agre (gdje je bilo isusovačko sjedište) i natrag. U Delhiju je susreo svoga nadređenog portugalskog redovnika Emanuela Freyrea. Zajedno su otputovali u Srinagar, prijestolnicu Kašmira, tamo je Desideri teško obolio od crijevne bolesti zbog čega je zamalo umro, a nastavak njihovog putovanja morao je pričekati šest mjeseci. Sljedeća etapa puta odvela ih je još dalje u visoke Himalaje u kraljevstvo Ladakh i njegovu prijestolnicu Leh. Tamo ih je ladački kralj lijepo primio, Desideri je htio ondje ostati i isusovačku misiju uspostaviti upravo u Lehu, međutim njegov suputnik Freyre, koji mu je bio nadređeni u redovničkoj hijerarhiji, inzistirao je da nastave prema Tibetu sve do Lhase, a što je i bio izvorni zadatak koji su dobili od svoga poglavara u Rimu.

Zimsko putovanje preko bespuća visokih prijevoja Himalaje, pa zatim dugim karavanskim putem preko tibetanske visoravni sve do daleke Lhase u Centralnom Tibetu dvojica tako nespremih, neupućenih i usamljenih putnika teško da bi mogla preživjeti. No kako se kaže "sreća prati hrabre", tako je bilo i s neustrašivim redovnicima. Ono što nisu mogli znati još u tome trenutku bile su specifične političke okolnosti na Tibetu u 18. stoljeću. Tibetom su već stotinjak godina vladali strani vladari, Hošut Mongoli, još otkako su se umiješali u građanski rat između suprostavljenih tibetanskih kraljeva i dvaju pripadajućih budističkih škola (Gelug i Karma Kagyu). U vrijeme dolaska Desiderija i Freyrea jugozapadnom graničnom pokrajnom Tibeta upravljala je mongolska upraviteljica provincije, koja je zapravo bila samo vršiteljica te dužnosti kratko nakon smrti upravitelja, njenog supruga. I ona je sa svojom karavanom polazila na put prema Lhasi da preda dužnost novom guverneru. Zahvaljujući njezinoj dobroj volji Desideri i Freyre su pod zaštitom vojničke karavane sigurno stigli u Lhasu u proljeće 1716. godine- sedam mjeseci nakon polaska iz Leha.

Interesantno samo nekoliko tjedana po dolasku u Lhasu, Freyre je zaključio da je zadatak uspješno izvršen tj. da je misija uspostavljena i otputio se s karavanama najbržim putem direktno na jug preko Katmandua i natrag u Delhi. Desiderija je ostavio samog na Tibetu kao upravitelja misije. Istina ujesen te godine posjetila su ga u Lhasi trojica kapucina (kapucini su jedan od ogranaka franjevačkog reda). Tako su tih dana u jesen 1716. Tibetanci imali prvu put u svojoj povijesti priliku vidjeti kako se ulicama Lhase šetaju neki bijelci, a takve prilike neće biti opet sljedećih skoro 200 godina sve do početka 20. stoljeća i britanske invazije na Tibet pod vodstvom Francisa Younghusbanda.

Kapucini su pak smatrali Tibet svojom domenom u kojoj imaju pravo provoditi svoju tzv. evangelizaciju (jer su kapucini već u to vrijeme imali neku misiju na južnim granicama Tibeta s Nepalom). Uglavnom su bili protiv konkurencije od strane isusovaca u toj novoj i neistraženoj zemlji (iako je "konkurencija" u tom trenutku bio samo Desideri) stoga su apelirali u Rim kod Kongregacije za evangelizaciju da jezuite (isusovce) opozovu s Tibeta. Kapucinski prigovor je naposlijetku i uvažen od strane Kongregacije no kako su u 18. stoljeću komunikacije išle nešto sporije Desideri je ostao u Tibetu skoro 6 godina tijekom čega je doživio nevjerojatne pustolovine, sprijateljio se s hošutskim vladarom Tibeta Lađang-kanom, naučio tibetanski jezik, živio u budističkim samostanima, saznao za postojenje institucije Dalaj Lama (te prigodno svome katoličkom zvanju zaključio da se radi nesumnjivo o "vražjim poslima"), svjedočio velikom i krvavom ratu koji je obilježio prijelaznu epohu kad su Džungar Mongoli svrgnuli s vlasti Hošutske Mongole, zamalo je unovačen u tibetansku ustaničku vojsku i tome slične peripetije.

Što se tiče kontakta s budističkim učenjima spominje se da prema njegovim bilješkama najviše muke mu je zadavao princip Praznine, tj. praznost svih složenih fenomena odnosno reperkusije te praznosti, te naravno princip reinkarnacije, što je i sasvim razumljivo, jer pravilno razumijevanje tih pojmova i dan danas izmiče ne samo ne-budistima nego i mnogima koji su i formalno na putu budističkog studija. Nema sumnje da je Desideri napustio Tibet kao gorljivi kršćanski prozelitist kakav je i došao, no s druge strane Desideri priznaje da je našao znatne podudarnosti katoličkoga i budističkoga nauka glede važnosti moralnog i etičkog ponašanja, mislim da je to za ono vrijeme i ondašnji domet uvida prilično velika stvar. Nakon tibetanske epizode Desideri je nastavio s radom u Indiji, 1727. se vratio u Rim, gdje je i umro 1733.g.

Za daljnje čitanje i detaljnije upoznavanje s biografijom preporučljivo:
http://www.ippolito-desideri.net/biografia/?lang=en
http://jaar.oxfordjournals.org/content/78/3/830.short?rss=1

A zašto je meni osobno važan i vrijedan spomena taj sposoban i hrabar čovjek to su njegovi izvještaji o druženju s Lađang-kanom s kojim je ostvario odnos prijateljstva i povjerenja vrlo sličan odnosu koji je nekoliko stoljeća ranije uspostavio Marko Polo s Kublaj-kanom. Nadalje upravo ona svjedočanstva povijesnog momenta kad su tri sile zaratile u raznim kombinacijama na Tibetu (Hošuti, Džungari i Tibetanci) dok se nije umiješala i četvrta- Manđurci (koji su tada vladali čitavom Kinom), a upravo njihova uloga u okončanju mongolske dominacije na Tibetu je temelj na kojem i današnje kineske vlasti grade legitimitet za prisvajanje Tibeta.
Kad bude prilike o tim temama nešto konkretno bih želio napisati, i prevesti pripadajuće odlomke iz knjige Fourteen Dalai Lamas, Sacred Legacy of Reincarnation od Glenna H. Mullina, a onda ćemo se opet spominjati Ippolita Desiderija i njegovih dogodovština, zato sam riješio kako je najbolje prvo jedan tekst posvetiti samo njemu da se upoznamo svi zajedno s tim imenom, a ne da onda kasnije u tekstovima se pojavljuje usput kao referenca eto neko talijansko ime koje nikome neće značiti ništa i neće ga moći svrstati u kontekst 18. stoljeća i Tibeta. Nadam se da će ovaj uvodni tekst biti stoga od koristi jednom kad dobije svoju nadogradnju, naravno ne mogu obećati da će to biti u bliskoj budućnosti.

Oznake: Hošuti, Džungari, Lađang kan

- 17:07 - Komentari (15) - Isprintaj - #

srijeda, 01.06.2016.

Zagonetka

Zagonetni smajli u mraku. Što bi to moglo biti? :-S uslikano jučer navečer.
Fotografije su autorski rad kolege "glasnogovornika" i objavljene su ovdje uz njegovo dopuštenje. Sa svoje strane mogu posvjedočiti da se radi o prirodnom fenomenu, iako malo je uranio ove godine taj fenomen :-))

Oznake: zagonetka, smajli, fenomen

- 19:29 - Komentari (28) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< lipanj, 2016 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      

Rujan 2019 (1)
Lipanj 2019 (1)
Svibanj 2019 (4)
Travanj 2019 (1)
Veljača 2019 (2)
Siječanj 2019 (1)
Prosinac 2018 (3)
Kolovoz 2018 (2)
Srpanj 2018 (2)
Svibanj 2018 (1)
Travanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Veljača 2018 (4)
Prosinac 2017 (1)
Listopad 2017 (1)
Rujan 2017 (3)
Kolovoz 2017 (3)
Srpanj 2017 (1)
Lipanj 2017 (1)
Svibanj 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Prosinac 2016 (2)
Studeni 2016 (1)
Listopad 2016 (3)
Rujan 2016 (3)
Kolovoz 2016 (1)
Srpanj 2016 (3)
Lipanj 2016 (2)
Travanj 2016 (2)
Ožujak 2016 (2)
Veljača 2016 (1)
Siječanj 2016 (2)
Prosinac 2015 (2)
Studeni 2015 (2)
Listopad 2015 (2)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (2)
Srpanj 2015 (2)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Travanj 2015 (1)
Veljača 2015 (2)
Siječanj 2015 (3)
Prosinac 2014 (1)
Studeni 2014 (1)
Listopad 2014 (1)
Rujan 2014 (1)
Kolovoz 2014 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

  • jelenske teme

    CURRENT MOON


Linkovi

  • Niti na nebu
    Niti na dnu oceana
    Ni u planinskoj špilji
    Ne može se naći mjesto na svijetu
    Gdje može krivac uteći
    Od posljedica svoje krivnje.
    Buddha, Dh 127

    "Ja nisam, Ja neću biti.
    Ja nemam, Ja neću imati.
    Ovo plaši svu djecu…,
    I ubija strah u mudrima."
    -Nagarjuna



    Ovo je moja bitka i samo je na meni da snagu svoju usporedim sa snagom tih čudovišta i samo je moja uloga ovdje biti herojem.

    Beowulf: kažu da imate čudovište ovdje? Da je vaša zemlja prokleta?
    Vojnik: Zar tako kažu?
    Wiglaf: Bardovi pjevaju o sramoti Hrothgarovoj od smrznutog sjevera do obala Vinlanda.
    Vojnik: Zar je sramota biti žrtva moćnih demona…
    Beowulf: Ja sam Beowulf i došao sam ubiti vaše čudovište.

    …ako umremo bit će to za slavu… ne za zlato!
    -Beowulf