jelenski blog

nedjelja, 24.05.2015.

Jezero I. dio

U godini Vodenog Vepra (1503.) snažna potreba javila se u Genduna Gyatsa da izvrši hodočašće u svoj zavičaj i da provede neko vrijeme s ocem Chojey Kunga Gyaltsenom. Tako se je zaputio u regiju Tsang putem podučavajući u samostanima i hramovima. U Tanak Dorjedenu, u Yolkaru, susreo se s ocem i pregledao s njim sve obiteljske loze učenja koje je od njega primio još kao dijete. Njih dvojica prakticirali su meditaciju zajedno u obiteljskom hramu i vodili duge razgovore do kasno u noć. Gendun Gyatso također je dao brojna učenja i inicijacije lokalnom stanovništvu.
Dok je boravio u toj regiji prijavio se za audijenciju kod opata samostana Tashi Lhunpo. "Još nije sazrelo vrijeme"- glasio je odgovor. Tako je proveo ljeto sa svojim ocem a onda se tiho vratio u centralni Tibet i povukao se u samostan Reteng.
Malo prije Nove godine stigao je glasnik s viješću da mu je otac ozbiljno bolestan. Požurio je natrag u Tanak Dorjeden ali dok je stigao stari yogin već je bio preminuo. U Biografiji*(1) su opširno izloženi detalji o mnogim povoljnim znacima koji su popratili njegov odlazak iz života, a čime je indicirano visoko stanje njegovog mističnog ostvarenja. Nakon što je su u njegovu tijelu prestali otkucaji srca i disanje, Kunga Gyaltsen ostao je u stanju tukdam sljedećih petnaest dana, što znači da tijelo nije pokazivalo nikakve uobičajene znakove posmrtnog perioda. Na taj način visoko stanje njegove duhovne realizacije je postalo bjelodano.
Gendun Gyatso sam je vodio obred kremacije svoga oca, a kasnije je dao sagraditi raskošnu zlatnu stupu u koju je uložen pepeo. Dosljedno proročanstvu koje mu je sin Gendun Gyatso izrekao kada je imao samo tri godine, otac je umro u sedamdeset i drugoj godini.

Tijekom desetljeća koje je uslijedilo Gendun Gyatso provodio je većinu zima u regiji Lhase, a proljeća, ljeta i jeseni na hodočašćima, meditaciji na svetim mjestima, putem podučavajući. Također započeo je sa sastavljanjem velikih pisanih komentara, dijelom kako bi ih koristio kao temelj za svoja predavanja, a također i kao odgovor na upite koji su mu upućivani. Tako je raslo njegovo ime učitelja i autora. Do tog vremena nije bilo neuobičajeno da njegova predavanja sluša po dvije tri tisuće redovnika i redovnica, kao i desetine tisuća laika. Također sve češće su ga tražili da vodi obrede zaređenja novih redovnika i redovnica, na kojima bi se sudionici brojili u tisućama. Popis tekstova koje je podučavao i tantričkih inicijacija koje je podijelio tijekom tih godina toliko je opsežan da izgleda kao neki katalog čitave materije indo-tibetanskog buddhizma.
Kroz svoja mnoga putovanja Gendun Gyatso je opetovano iskusio snove i vizije mističnog jezera i samostana koji će graditi pored njega. Njegov rad na izgradnji samostana Chokhor Gyal pored jezera Lhamo Latso (koje su u daljnjem tekstu naziva i Proročko Jezero) i njegovu ulogu u opunomoćenju toga jezera kaže se da su prorekli mnogi veliki majstori prošlosti, uključujući Padmasambhavu i Atishu.
Sveza Drugog*(2) sa tim svetim jezerom također je prorečena u Knjizi Kadampa Majstora:

Blizina jezera ulijepšana je mrežom jarkog cvijeća (metok)
Može biti spoznata iz mističnog broja trinaest;
Čak i sada Buddha Amitabha prebiva tamo...

Onaj koji je Pobjednik izgraditi će tamo svoju rezidenciju
I provoditi tajne aktivnosti za doborobit svijeta.
Nema još dugo i tako će biti...

Spomen cvijeća (tib. metok) odnosi se na Metokang blizu kojega će Gendun Gyatso izgraditi samostan Chokhor Gyal. Fraza "Pobjednik" ili "Pobjednički" na tibetanskom glasi Gyalwa, što je epitet koji se pripisuje Dalaj Lamama.
U jednom pak svojem djelu Padmasambhava govori o osobi (Gendunu Gyatsu) koja će opunomoćiti taj kraj:

Kada dođe vrijeme da se otvore vrata toga svetog mjesta
Emanencija Avalokiteshvare će se pojaviti,
Mladić koji nosi blagoslove Vajrasattve,
Koga vidjeti, čuti ili sjetiti ga se nadahnjuje vjeru.

U ljeto godine Drvenog Miša (1504.) Gendun Gyatso je otišao podučavati u samostan Dvakpo. Tom prilikom nekoliko lokalnih poglavara počelo je inzistirati da sagradi meditacijski hermitnjak i ljetnu rezidenciju u regiji Gyal. Nije mogao početi s gradnjom odmah tada, ali je obavio obred pročišćenja kako bi učvrstio svoje karmičke veze s tim mjestom. Sama gradnja počela je pet godina kasnije u godini Drvene Zmije (1509.) Prvo je podigao malu rezidenciju, a tada polako dodavao osnovne zgrade koje tvore monastičko boravište. Kako Gendun Gyatso piše u svojoj Autobiografiji, njegova uloga u gradnji samostana bila je na neki način pasivna. Kaže:

Samostan je naizgled sam rastao. Građevni materijali kao kamenje, drvo i glina nastajali su sasvim magično...bilo je kao da bi smo mi ljudi izgradili nešto malo tijekom dana, a noću kad bi smo otišli na spavanje duhovi dobrote bi se ušuljali tiho i radili čitave noći... Povoljni znaci koji su se ukazivali bili su čudesni. Svaki dan cvijeće je padalo s neba, a duge su lebdjele iznad nas. Skoro čitave noći sanjali smo povoljne snove, praktički nismo ni imali sna bez takvih snova. Čitavo ljeto proteklo je na taj način.

Gradnja se nastavila kroz ljeta Željeznog Konja (1510.) i Željezne Ovce (1511.). Zbog visine na kojoj se samostan gradio (nekih 4570 m n.m.) ljeto je bilo jedini period tijekom kojeg se moglo napraviti nešto gradnje. Kralj Lhagyaripa pokrivao je troškove za sedamdeset radnika tijekom tog perioda, a nekoliko stotina lokalnih učenika dolazilo je volonterski raditi na samostanu, mnogi od njih bili su iz susjednog samostana Dvakpo. Tijekom pauzi u gradnji Gendun Gyatso davao bi učenja i inicijacije i tako je projekt polako napredovao prema ostvarenju.

(nastavlja se)

Iz knjige Fourteen Dalai Lamas, A Sacred Legacy of Reincarnation, Glenn H. Mullin, sve eventualne pogreške u tekstu nastale su isključivo mojom nepažnjom u brzinskom prevođenju i tipkanju.


*(1) Biografija, koju ovdje spominje autor, odnosi se na biografiju II. Dalaj Lame Genduna Gyatsa, a koju je napisao njegov biograf tibetanski povjesničar i ljetopisac Yangpa Chojey

*(2) Ovdje autor oslovljava Genduna Gyatsa jednostavno sa Drugi jer on je druga u liniji inkarnacija koja će tek nakon njega sa Trećim dobiti uz razne izvorne tibetanske nazive još i mongolski naziv Dalaj baš po kojem je postala poznata širom svijeta u 20. st.

Oznake: Gyal, Lhamo Lotse, Gendun Gyatso

- 21:51 - Komentari (46) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< svibanj, 2015 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Rujan 2019 (1)
Lipanj 2019 (1)
Svibanj 2019 (4)
Travanj 2019 (1)
Veljača 2019 (2)
Siječanj 2019 (1)
Prosinac 2018 (3)
Kolovoz 2018 (2)
Srpanj 2018 (2)
Svibanj 2018 (1)
Travanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Veljača 2018 (4)
Prosinac 2017 (1)
Listopad 2017 (1)
Rujan 2017 (3)
Kolovoz 2017 (3)
Srpanj 2017 (1)
Lipanj 2017 (1)
Svibanj 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Prosinac 2016 (2)
Studeni 2016 (1)
Listopad 2016 (3)
Rujan 2016 (3)
Kolovoz 2016 (1)
Srpanj 2016 (3)
Lipanj 2016 (2)
Travanj 2016 (2)
Ožujak 2016 (2)
Veljača 2016 (1)
Siječanj 2016 (2)
Prosinac 2015 (2)
Studeni 2015 (2)
Listopad 2015 (2)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (2)
Srpanj 2015 (2)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Travanj 2015 (1)
Veljača 2015 (2)
Siječanj 2015 (3)
Prosinac 2014 (1)
Studeni 2014 (1)
Listopad 2014 (1)
Rujan 2014 (1)
Kolovoz 2014 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

  • jelenske teme

    CURRENT MOON


Linkovi

  • Niti na nebu
    Niti na dnu oceana
    Ni u planinskoj špilji
    Ne može se naći mjesto na svijetu
    Gdje može krivac uteći
    Od posljedica svoje krivnje.
    Buddha, Dh 127

    "Ja nisam, Ja neću biti.
    Ja nemam, Ja neću imati.
    Ovo plaši svu djecu…,
    I ubija strah u mudrima."
    -Nagarjuna



    Ovo je moja bitka i samo je na meni da snagu svoju usporedim sa snagom tih čudovišta i samo je moja uloga ovdje biti herojem.

    Beowulf: kažu da imate čudovište ovdje? Da je vaša zemlja prokleta?
    Vojnik: Zar tako kažu?
    Wiglaf: Bardovi pjevaju o sramoti Hrothgarovoj od smrznutog sjevera do obala Vinlanda.
    Vojnik: Zar je sramota biti žrtva moćnih demona…
    Beowulf: Ja sam Beowulf i došao sam ubiti vaše čudovište.

    …ako umremo bit će to za slavu… ne za zlato!
    -Beowulf