jelenski blog

nedjelja, 25.01.2015.

Nebulosis (Grobnik-Hahlići-Fratar) I. dio

Negdje početkom prosinca

Zaputili smo se malo na vikend na Grobničke Alpe.
Vrijeme je bilo katastrofalno. Nisam htio ići. A i rano ujutro te subote riješili smo da najbolje odgoditi izlet.
Sve sam već bio povadio iz ruksaka i isplanirao nove (vrlo zanimljive) aktivnosti za taj dan.
Organizator ovog planinarskog pohoda, inače iskusni planinar, speleolog i biciklist dugoprugaš nazvao me opet oko pol 9 i počeo kmečati da moram ići ipak jer treći ekspedicionist je definitvno otkazao, a razvedrilo se sad kao i treba iskoristiti tu priliku koja će nam promijeniti život, truc srać kmeeeeee...

Ignorirao sam maksimalno te lude tirade, ali na kraju mi je već bilo muka slušati plačljivi glas velikoga avanturista pa sam pristao ići. Ljut kao ris jer ne volim nagle promjene plana... kao što ne volim nikakva spontana događanja (naroda?) u rekordnom vremenu opet sam složio ruksak (ali kod drugog pakiranja zaboravio sam ono čemu sam se najviše i veselio- pljosku šljivovice) i oko 9:20 smo konačno krenuli :-P

Poslje Karlovca već je padala kiša.

Na izlasku iz tunela Tuhobić, kao što vidite, baš je bilo fino vedro i sunčano :-P


na Grobniku je bilo ipak bolje




U Dražicama se toga dana spremao veeeeliki predizborni skup :-D


Znajući da se ne treba za kakvegod gluposti interesirati nastavili smo svojim putem prema Podkilavcu.









Barem nije padala kiša, ali zalutali smo na krivo brdo i izgubili tamo oko sat vremena.

Dosta je toplo, neko vrijeme paradiram u majici bez jakne

Pogled s krivog brda na pravo.


Natrag u dno polja pa preko presahlog potoka na početak strme staze.

Vrlo je strma ta staza koja vodi s Grobnika na planinu Obruč. Bilo je već posljepodne, s obzirom na kasni start, jedini cilj kojega smo mogli dosegnuti toga dana bio je planinarski dom Hahlići. Ali ni to nismo uspjeli prije mraka.


Kad smo se uzdigli do grebena hvatamo neki jadni pogled na more i otok Krk ili Cres nisam siguran (sredina lijevo) sunce je još iznad horizonta ali za oblacima.





Magluština je u višim djelovima prema Hahliću bila teška, baš zagušljiva.
Susrećemo neke planinara koji nas ohrabruju da nema još puno i da u domu nije gužva, da je fino toplo, grah s kobasicama već se krčka u loncu i te standardne planinarske fore :-P
Raspravljamo, probijajući se dalje kroz maglu, o pothvatima istinskoga junaka našeg doba Tima Cope-a.

Već u sumrak dosižemo jezerca Kalići podno planinarskog doma.


Na površini vode se uhvatila poštena ledena kora.


Tu smo stavili fotić na jedan kamen u lokvi (tj. jezercu) i slikali se jer nas je na viđenje smrznute vode (tj. leda) obuzeo osjećaj velikoga ostvarenja kao da smo stigli u visoko gorje. Napominjem da je to bilo početkom prosinca i bili smo još pod dojmom duge žarke jeseni.

Pod svjetiljkama napokon dosižemo planinarski dom.


Tamo je baš ugodno, prisutno je samo manje društvo rekreativaca, sveukupno nas je noćilo u domu 6 ili 7 nisam siguran, plus domar i domarka.




Sljedeće jutro ista scena, magla je gusta, vjetar dosta jak, povremeno kiša.
Nakon doručka krećemo prema Fratru, nema smisla po ovom vremenu ići na najviši vrh Obruč.


Napredujemo jedno vrijeme šumom, počinje kišiti, pa ubrzo prestaje, idemo gore na krš,


na vjetrometinu.


Na Fratru povremeno šiba kiša nošena jakim vjetrom, nema izbora nego umotati se u kabanicu.


Evo i mene u nezgrapnoj kabanici koja me je spasila toga dana :-P


Bez obzira na teške uvjete zadržavamo se 15-ak minuta na vrhu, upisujemo dojmove i smjer kretanja u kontrolnu bilježnicu.


Na lijepu hrpu kamenja uvijek volim dodati još nekoliko, takva je i tradicija.


Tako čini i organizator ekskurzije i uvaženi vođa puta.

Kroz makijastu borovinu spuštamo se s vjetrometine u kakav takav zaklon šume.
Ali do šume nije lako s(t)ići


Kako nebulozni ljudi logikom stvari valjda teže maglovitom vremenu bez širokih vidika tako vođa puta ovome ambijentu i ostvarenom podvigu daje thumbs up :-S




I hrabro polazi u bezdan :-P


a škrape su duboke i oštre.

(nastavlja se)

Oznake: Hahlići, Kalići, lude tirade

- 23:09 - Komentari (29) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< siječanj, 2015 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Studeni 2019 (3)
Listopad 2019 (1)
Rujan 2019 (1)
Lipanj 2019 (1)
Svibanj 2019 (4)
Travanj 2019 (1)
Veljača 2019 (2)
Siječanj 2019 (1)
Prosinac 2018 (3)
Kolovoz 2018 (2)
Srpanj 2018 (2)
Svibanj 2018 (1)
Travanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Veljača 2018 (4)
Prosinac 2017 (1)
Listopad 2017 (1)
Rujan 2017 (3)
Kolovoz 2017 (3)
Srpanj 2017 (1)
Lipanj 2017 (1)
Svibanj 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Prosinac 2016 (2)
Studeni 2016 (1)
Listopad 2016 (3)
Rujan 2016 (3)
Kolovoz 2016 (1)
Srpanj 2016 (3)
Lipanj 2016 (2)
Travanj 2016 (2)
Ožujak 2016 (2)
Veljača 2016 (1)
Siječanj 2016 (2)
Prosinac 2015 (2)
Studeni 2015 (2)
Listopad 2015 (2)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (2)
Srpanj 2015 (2)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Travanj 2015 (1)
Veljača 2015 (2)
Siječanj 2015 (3)
Prosinac 2014 (1)
Studeni 2014 (1)
Listopad 2014 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

  • jelenske teme

    CURRENT MOON


Linkovi

  • Niti na nebu
    Niti na dnu oceana
    Ni u planinskoj špilji
    Ne može se naći mjesto na svijetu
    Gdje može krivac uteći
    Od posljedica svoje krivnje.
    Buddha, Dh 127

    "Ja nisam, Ja neću biti.
    Ja nemam, Ja neću imati.
    Ovo plaši svu djecu…,
    I ubija strah u mudrima."
    -Nagarjuna



    Ovo je moja bitka i samo je na meni da snagu svoju usporedim sa snagom tih čudovišta i samo je moja uloga ovdje biti herojem.

    Beowulf: kažu da imate čudovište ovdje? Da je vaša zemlja prokleta?
    Vojnik: Zar tako kažu?
    Wiglaf: Bardovi pjevaju o sramoti Hrothgarovoj od smrznutog sjevera do obala Vinlanda.
    Vojnik: Zar je sramota biti žrtva moćnih demona…
    Beowulf: Ja sam Beowulf i došao sam ubiti vaše čudovište.

    …ako umremo bit će to za slavu… ne za zlato!
    -Beowulf