jelenski blog

četvrtak, 13.11.2014.

Lhabab Duchen

Nisam mislio ništa pisati, povodom ovom blagdana, ali budući da u periodu nakon njega isto neću duže vrijeme ništa pisati, riješio sam ipak napisati par riječi sada :-D
Danas je Lhabab Duchen četvrti od četiri velika buddhistička blagdana koji se obilježavaju u toku godine.
22 dana, devetog mjeseca prema tibetanskom luni-solarnom kalendaru, ove godine pada na 13. studenoga, prošle je bio 24., a 2015. g. (2142. prema tib. kalendaru) bit će to 3. studenog.

Stvarno samo par rečenica ću navesti o porijeklu današnjeg blagdana.
Kao što je poznato radi se o blagdanu kojim se obilježava povratak povijesnog Buddhe iz božanske (ili kako neki kažu rajske) domene natrag u ljudsko područje egzistencije. Takav je bio slučaj da je u 41. godini života, svojom providnošću Šakjamuni uvidio kako je njegova majka Mayadevi, nakon što je umrla dok je on još bio sasvim malen, kaže se šest ili sedam dana nakon poroda, ponovno rođena u božanskoj domeni egzistencije. Negdje se ta domena naziva Tushita, negdje Trayastrimsa, a što ti termini točno znače to nije sad od presudne važnosti, stavljam zato samo ovaj jedan link, ako nekoga baš zanima više detalja.

Vidjevši da je ona tamo u Trayastrimsi i da ustraje na duhovnom putu, a kako bi joj uzvratio ljubav i dobrotu s kojom ga je nosila i rodila Buddha Šakjamuni uzašao je u božansku domenu. Tamo je majci omogućio da Buddhinom Dharmom unaprijedi svoju duhovnu praksu. Tako je povijesni Buddha u tijeku svoga prirodnog životnog vijeka tri mjeseca izbivao iz ljudske domene i propovijedao je Dharmu u domeni bogova. Osim njegovoj majci propovjedi su mnogo koristile i bogovima prebivajućim u toj domeni egzistencije. Među njima obično se navode Šakra, Indra, Brahma.

U svijetu ljudi njegovi ljudski učenici čekali su nestrpljivo željni učenja Dharme. Gdje je Buddha nestao o tome su saznali preko velikoga arhata Mahagalyayane (Maudgalyayana) koji je zahvaljujući svojim razvijenim sposobnostima bio u stanju komunicirati s Buddhom i on ih je umirivao prenoseći im Buddine poruke. Nakon više zamolbi da se konačno vrati u ljudsku domenu Maudgalyayana je dobio odovor da dolazi za sedam dana i da iz grada Savatthija gdje su redovnici dotada čekali pođu i da ga čekaju u mjestu Sankašja (Sankissa) (okolica današnjeg grada Basantapura u državi Uttar Pradesh).

U Sankissi velika skupina učenika Buddhinih sakupila se u iščekivanju njegovog povratka. Osim arhata i redovnika okupilo se i mnoštvo laičkih sljedbenika i radoznalih svjetovnjaka. Da na simboličan način pred ljudima demonstriraju svoje duboko štovanje prema Buddhi i njegovoj Dharmi bogovi su upriličili spektakularan silazak s nebesa.
Manifestirali su trostruko stubište koje se visine neba spuštalo na zemlju. Razni izvori govore o raznim materijalima od kojih su te stube bile načinjene, poput lapis lazuli, kristala, dragulja, zlata, srebra i sl. Generalno se podrazumijeva da je lijevo i desno stubište bilo od srebra i zlata i po njima su silazili bogovi Indra i Brahma sa svojom pratnjom. Po najširem, središnjem stubištu od dijamanta i dragulja silazio je Buddha Šakjamuni.


Buddhin povratak stubama s nebesa, dolje u ljudsku domenu čest je i vrlo omiljen motiv umjetničkih interpretacija u mahayanskoj tradiciji


Ovo je jedna moderno-realistična interpretacija :-))

Kaže se da su za vrijeme trajanja tog silaska svi prisutni ljudi i bogovi mogli vidjeti jedni druge i jedni s drugima razgovarati. Nebeske stube zatim su se razložile, ostao je vidljiv samo najdonji dio koji je bio usađen u samo tlo. Prema predaji za vrijeme velikoga buddhističkog kralja Ašoke (Ašoka je bio unuk kralja Bimbisare koji je pak bio Buddhin laički učenik i mecena) ostaci stuba su bili vidljivi i Ašoka je oko njih dao sagraditi hram. Osim hrama posvećenog nebeskim stubama Ašoka je u Sankisi dao postaviti jedan od svojih slavnih Ašokinih stupova te dao sagraditi stupu (pretpostavlja se posvećenu Buddinoj majci) i samostan. S prolaskom stoljeća ostaci nebeskih stuba su polako izblijedili. A izblijedilo je naposlijetku i Buddhino učenje s indijskog potkontinenta. Neki drugačiji filozofski i religijski svjetonazori obuzeli su svetu domovinu povijesnoga Buddhe. Sankisa je tijekom dugih stoljeća i tisućljeća bila zapostavljena. 1842.g. Britanac Alexander Cunningham otkrio je i identificirao lokalitet drevne Sankisse. Ostaci Ašokinog hrama i stupe vidljivi su i danas.


Reljef iz perioda kušanske dinastije koji prikazuje trostruke stube s bogovima Indrom i Brahmom i Buddom u sredini. Ovaj reljef je nađen u Pakistanu i nalazi se u muzeju u Peshawaru. Pakistan je kao što znamo bio integralni dio buddhistčke Indije, dio iz kojega potječu osobito dragocjena učenja i odakle su neki najviši učitelji ovoga svijeta potekli. Bila je to Zapadna Sveta Zemlja, Orgyen (Urgyan) kako su je nazivali Tibetanci. Zemlja iz koje je Tibetancima u 8. st. došao sam Guru Rinpoche Padmasambhava... zemlja u kojoj je u 10. st. rođen Marpin učitelj veliki kašmirski mahasiddha Naropa, smatra se baš u gradu koji se danas naziva Lahore, a gdje se takva strašna zločinstva danas događaju... kao i u ostatku te zemlje. Bolje ne govoriti o tome. No onda opet, zar je nešto bolje šutjeti !?

Zemlja je to koja je davnih stoljeća odvrativši se od Buddhine Dharme pošla putem velike patnje, putem mrziteljske averzije naspram Smisla, putem ogorčenosti naspram Istine o prirodi Uma, putem slatkasto zavodljivih instant rješenja koja su kao ubojit otrov pomiješan s medom... isto je tako i s Afganistanom, patnja je to još veća nego u slučaju Indije, patnja koja po svemu sudeći kulminira tijekom ovih naših dana, a nastaviti će se još dugo nakon nas. Suosjećajmo najviše što možemo sa svima koji tako pate u neznanju, koji se u neznanju raduju vlastitim zlim djelima, koji prianjaju za niske strasti i nasilje... Kao što bi smo trebali pokušati nekako (priznajem prvi da pod stegom svoga neznanja često nemam pojma kako) suosjećati i s onima koji su prije tisuću godina uništavali naslijeđe buddhističke kulture, palili samostane i knjižnice, ubijali redovnike i redovnice neka i takvi jednom, otplativši konačno sve karmičke dugove koje sada otplaćuju u najdubljim domenama Pakla, izađu iz sjene u svjetlo, upoznaju svoju vlastitu buddhinsku prirodu, neka ih dakle što prije zainteresira ono za što se najviše vrijedi zainteresirati. Jedino tako neće sva patnja biti uzaludna. Toliko ću se samo zasad osvrnuti na tu temu jer ipak se dobrano odužio ovaj tekstić... jer sam skrenuo u svoje toliko miljene, ali prečesto i toliko olovne sive povijesne teme :-P hm... :-S

Vratimo se nakraju opet u Sankissu odnosno Sankashyu- tek u drugoj polovici 20. st. s (kakvim takvim) povratkom Buddhine Dharme u Indiju raste i zanimanje za to mjesto. Iako i dalje to nije ni približno popularno mjesto buddhističkog hodočašće kao ona velika- Bodhgaya, Varanasi, Kushinagar, Lumbini i sl. ipak Sankissa je kao sveto mjesto sigurno reafirmirana u svijesti čovječanstva.

Puno zdravlja i puno uspjeha u svim poslovima želim vama štovano čitateljstvo i svim vašim bližnjima! Vedrine nam treba u ovim vremenima, ali ne one na nebu jer tamo su sad poželjni snježni oblaci, nego vedrine u umu (ili srcu kome bolje tako zvuči :-)
Čujemo se negdje tamo kad svane Tsongkhapin Dan! (da se ne mučite sad bezveze pitanjem kad će to biti radi se o 25.-om danu desetog mjeseca ove 2141. godine ;-)

Oznake: Ašoka, Sankissa, svjetonazori

- 19:45 - Komentari (20) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< studeni, 2014 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30

Lipanj 2019 (1)
Svibanj 2019 (4)
Travanj 2019 (1)
Veljača 2019 (2)
Siječanj 2019 (1)
Prosinac 2018 (3)
Kolovoz 2018 (2)
Srpanj 2018 (2)
Svibanj 2018 (1)
Travanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Veljača 2018 (4)
Prosinac 2017 (1)
Listopad 2017 (1)
Rujan 2017 (3)
Kolovoz 2017 (3)
Srpanj 2017 (1)
Lipanj 2017 (1)
Svibanj 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Prosinac 2016 (2)
Studeni 2016 (1)
Listopad 2016 (3)
Rujan 2016 (3)
Kolovoz 2016 (1)
Srpanj 2016 (3)
Lipanj 2016 (2)
Travanj 2016 (2)
Ožujak 2016 (2)
Veljača 2016 (1)
Siječanj 2016 (2)
Prosinac 2015 (2)
Studeni 2015 (2)
Listopad 2015 (2)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (2)
Srpanj 2015 (2)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Travanj 2015 (1)
Veljača 2015 (2)
Siječanj 2015 (3)
Prosinac 2014 (1)
Studeni 2014 (1)
Listopad 2014 (1)
Rujan 2014 (1)
Kolovoz 2014 (2)
Srpanj 2014 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

  • jelenske teme

    CURRENT MOON


Linkovi

  • Niti na nebu
    Niti na dnu oceana
    Ni u planinskoj špilji
    Ne može se naći mjesto na svijetu
    Gdje može krivac uteći
    Od posljedica svoje krivnje.
    Buddha, Dh 127

    "Ja nisam, Ja neću biti.
    Ja nemam, Ja neću imati.
    Ovo plaši svu djecu…,
    I ubija strah u mudrima."
    -Nagarjuna



    Ovo je moja bitka i samo je na meni da snagu svoju usporedim sa snagom tih čudovišta i samo je moja uloga ovdje biti herojem.

    Beowulf: kažu da imate čudovište ovdje? Da je vaša zemlja prokleta?
    Vojnik: Zar tako kažu?
    Wiglaf: Bardovi pjevaju o sramoti Hrothgarovoj od smrznutog sjevera do obala Vinlanda.
    Vojnik: Zar je sramota biti žrtva moćnih demona…
    Beowulf: Ja sam Beowulf i došao sam ubiti vaše čudovište.

    …ako umremo bit će to za slavu… ne za zlato!
    -Beowulf