jelenski blog

subota, 22.02.2014.

Neistraženi zapad I. (poglavlje treće)

Ovo je nastavak predbožićne šetnje zapadnim predjelima gore Ivanščice.
Ako je sjećate iz prošlog nastavka, prošli smo mistične livade- Pregerske krče, vješto smo se prebacili preko grebena spustili se pod stijenu Veliki Turmek i počeli napredovati sjevernom padinom u smjeru zapada pokušavajući pratiti izohipsu na teškom strmom terenu.

 photo bukva1_zps3afa51c0.jpg
Znate da je teren nepristupačan kad ovakva bukva padne i nitko ju ne ukrade nego ostane trunuti :-)

 photo bukva1_zpsdc18a471.jpg
Unutra se može zavući mršaviji čovjek. Ja ne mogu.

 photo bukva2_zpsa8389375.jpg
Takva mrtva stabla su važna za velike kukce jelenke. Nažalost danas jako rijetko oborena stabla ostanu trunuti u šumi. Sve se izvlači i eksploatira. Kako i wikipedija kaže o njima: „Šumari često, uklanjajući staro i trulo drveće, uklanjaju i habitat i hranu ovim kukcima.“

 photo mahovina_zps0cdf115d.jpg

 photo stijene3_zps0b9cc3ab.jpg

 photo stijene31_zps9a61b789.jpg
Napredujemo isprva uz vertikalni zid Velikog Turmeka. Teško se krećemo.

 photo scaronuma_zps1e558d9c.jpg
Ona nastavljamo prema klifovima Velike i Male Peći

 photo hobitnjak_zps6a7b5d3f.jpg
Nailazimo na teren koji je izuzetno vizualno atraktivan sa stijenama prekrivenim mahovinom, sve ima nekakav hobitski štih.

 photo hobitnjak1_zpsa724399f.jpg

 photo hobitnjak2_zpsc7ecb9b4.jpg
Nažalost koliko je ugodan za vidjeti teren je toliko je teško prohodan. Ispod lišća puno je skliskog kamenja i grana. Napredujemo zato vrlo sporo i oprezno.

Zbog pronalaska ove spektakularne kose stijene isplatio se sav trud:

 photo kositoranj1_zps94663c6e.jpgMoj ruksak radi usporedbe

 photo kositoranj2_zps46488bd6.jpg

 photo kositoranj_zps4ad7aec9.jpg
A zatim i kolega pohodi ovaj neobični vještičji oltar. Geologiju nastanka toga fenomena ja nisam u stanju zapamtiti, jedino se sjećam da je nešto dosta zanimljivo u pitanju :-)) ali valjda će se on još javiti u komentarima s par riječi po tom pitanju.


 photo pe10D0ina1_zps3f8da949.jpg
 photo pe10D0ina2_zps0defe1d9.jpg

 photo pe10D0ina_zps6545a7ef.jpg
Dok pratimo izohipsu u smjeru zapada nad nama se nadvijaju gromade Velike i Male Peći. Ogromni klifovi nadvisuju i najviša stabla. Ne stignemo više obilaziti svaku stijenu jer bi to uzelo puno vremena, samo ih u prolazu slikam kroz krošnje bukvi. Na ovim slikama je čini mi se Mala Peć koja je najdalje na zapadu. Sad kad su nam poznate koordinate vjerojatno ćemo se kad-tad vratiti posebno do svake od izdvojenih stijena radi ispitivanja pojavnosti špilja.

 photo dazdevnjak_zps587ba4ba.jpg
Nezaobilazni daždevnjak. Poludjeli su u ono vrijeme od tople zime i posvuda se razgmizali. Nadam se da se nisu poslije pomrzli uslijed naglog siječanjskog zahladnjenja.

 photo IMG_0224_zps84478665.jpg
Šuma je lijepa i doima se lako prohodna ali i dalje se teško napreduje zbog kamenja i granja pod lišćem.

 photo likovac_zps66472946.jpg
Likovac zlikovac?? Nisam 100% siguran da li je to taj zloglasni ubojica. Možda kolega gogoo zna? Sigurno zna!


 photo IMG_0230_zpsce6d6629.jpg
I napokon već na izmaku snaga i sasvim izgladnjeli pristižemo u napušteni lepoglavski kamenolom- popularno Vudelje.

 photo IMG_0231_zpsc6236034.jpg

 photo IMG_0238_zps9f097a8e.jpg
Vudelje je popularno među praktičarima rekreativne zabave u vidu airsoft/paintball-a i sličnih čudesa, brdskog biciklizma, motocikizma a također je
omiljeno odredište bujajuće supkulture preppers-a, survivalista, bushcraftera i sličnih svjetovnih tragalaca.

 photo IMG_0241_zpsf6c4c770.jpg
Na strmoj stijeni kamenoloma primjećujemo nešto bijelo.

 photo IMG_0243_zps1bd0f396.jpg
Što je to bilo? Mini-ledenjak? Nalazište čudesne Glauberove soli? Tko to može znati…

 photo IMG_0245_zps0995cf60.jpg

 photo IMG_0247_zps25f18a94.jpg

 photo IMG_0249_zpsdccc70b6.jpg
Stazom kroz jelov šumarak spuštamo se u kamenolom:

 photo IMG_0250_zps89326b95.jpg
Mjesto okupljanja u kamenolomu

 photo IMG_0251_zpsb92f3b37.jpg

 photo IMG_0253_zpse75fec1b.jpg

 photo IMG_0254_zpsea0d7262.jpg
Nažalost pipa je polomljena. Dobro je da smo se vodom za kuhanje čaja opskrbili toga jutra na vodopljucu (vidjeti poglavlje prvo) (Primijetite da je fotobombu bacila nekakva buba slična smrdljivom martinu.)

 photo IMG_0261_zps90870bc6.jpg

 photo IMG_0262_zps471bcb42.jpg
Misteriozni ostaci nekadašnjih kamenolomskih objekata.

 photo IMG_0258_zps94562125.jpg
Survivalistička ognjišta.

 photo IMG_0257_zps92c2a7a4.jpg

 photo IMG_0255_zps8c0cb4a6.jpg

Nekadašnji kamenolom dosta dobro je pošumljen borovima.

U sljedećem, četvrtom i posljednjem nastavku Neistraženog zapada, ne propustite: ručak u lepoglavskom kamenolomu i testiranje prototipa etanolskog kuhala za čaj.

Oznake: Jelenak, klifovi, preppers

- 22:06 - Komentari (12) - Isprintaj - #

nedjelja, 09.02.2014.

Odlomak iz Srca Azije: Slana Močvara Caidam i Prijevoj Neiji

Da malo razbijem kontinuitet reportaža sa naših lokalno-gelipterskih „ekspedicija“ napravio sam prijevod jednog zdravijeg štiva- radi se o kratkom ali izuzetnom odlomku iz knjige „Heart of Asia“ tog putopisnog dnevnika sa Roerichove centralno-azijske ekspedicije 1926./27.g.
Ovaj odlomak opisuje putovanje Roerichove ekspedicije 1926./27. preko regije Caidam. Tsaidam ili Caidam ili Qaidam je od mongolske riječi caidam koja označava slane močvare i stepu prošaranu bijelim trakama soli.
Danas je Caidam/Qaidam naravno u Kini, poznat kao rudarska regija provincije Qinghai. Ali još onda krajem 1920-ih godina to je bilo područje divlje, sasvim neukroćeno i izuzetno fascinantno. Naseljeno samo rijetkim mongolskim nomadima. A južno i jugozapadno planinski rubovi Tibeta bili su zaposjednuti agresivnim plemenima koji se spominju u tekstu kao Goloki i Panagi. Caidam je bio predvorje Tibeta. Karavane sa sjevera koje su dolazile preko pustinje Gobi tim smjerom su nastavljale opasno putovanje preko Lhase u Indiju ili na istok prema Pekingu i ostalim kineskim gradovima ili čak dalje na jug prema Indokineskom poluotoku u Burmu itd..
Još u prvoj polovici 20. st. prije gradnje transmongolske željezničke pruge karavanski put bio je jedina veza sa sjeverom tj. s Vanjskom Mongolijom (današnja država Mongolija) i Urgom (Ulaan Baatar) i dalje na sjever do ruske Kjahte (mongolski Hiagt), karavanske postaje na rubu Ruskog Carstva.
Takvim karavanskim putom napredovali su u smjeru juga i pustolovi Nicholas i Helena Roerich sa svojim sinovima i zajedno sa svojom dobro opremljenom ekipom. Prezimivši te zime 1926./27. u Urgi (koja je baš negdje u to vrijeme promijenila ime u Ulaan Baatar), krenuli su na jug preko pustinje Gobi, a u odlomku koji slijedi oni su već prešli Gobi i iz južnih predjela Unutarnje Mongolije (danas dio Kine) spremaju se kročiti u nezgodni Caidam, u tu mističnu povijesnu razdjelnicu mongolskog i tibetanskog svijeta. Uživajte:

19.-og kolovoza 1927.g. pripreme naše karavane su kompletirane. Devama dobro uhranjenima travom i grmljem do sad već je počela rasti nova vuna. Krenuli smo preko Ulaan Daban-a (Crveni Prijevoj) riješivši da opasni Tsaidam prijeđemo najkraćim smjerom i da tako utvrdimo novu rutu preko Ikhe (Velikog) Tsaidama i Baga (Malog) Tsaidama do Prijevoja Neiji. Ta nova ruta štedi putnike od zapadne ceste prema Makhai-u, koja je jako oskudna vodom, što je tako opasno za karavane, a također poštedjeti će nas i istočne zaobilaznice koja je jako duga, a koju inače koriste hodočasnici na putu prema Lhasi. Upozoreni smo da će trodnevni marš biti neugodan i opasan i da ćemo posljednja dvadeset i četiri sata morati napredovati bez zaustavljanja jer zadržavanje na tankim depozitima soli je opasno kao i beskorisno budući da tamo nema hrane za životinje. Prelazeći Tsaidam uvjerili smo se prvo da kompletni zeleni rub ucrtan na karti ne odgovara stvarnosti. Ista nepreciznost je primjetna u odnosu na nazive sela i sl. Ta mjesta imaju svako i kinesko i mongolsko i tibetansko ime, od kojih je svako bitno drugačije. Prirodno samo jedno od tih imena dospije na karte, zavisno od narodnosti prevoditelja sa prethodnih ekspedicija. Ali osobito čudni su europski nazivi nametnuti na drevna mjesta koja od davnina imaju svoja lokalna imena. Europska imena planinskih lanaca Marko Polo, Humboldt, Ritter, Alexander III, Prževalski, naravno nemaju značenja za lokalno stanovništvo budući da imaju za te planine svoje nazive koji se koriste oduvijek.
Još jedna okolnost narušava nam mogućnost spoznaje preciznih naziva. Mongoli i Tibetanci vjeruju da se ne smije izgovarati imena mjesta u pustinji jer će to privući pozornost bogova koji će se naljutiti.

Također morali smo u svojim kartama bilježiti propuštene planinske grebene, slane ravnice i pustare pokrivene oštrim blokovima soli te crne raspukline s močvarnom vodom. Zelene močvare karakteristične su samo za područje oko jezera Ikhe i Baga Tsaidam. Uhranjeni konji koji pripadaju tsaidamskom knezu pasu tamo na bogatim livadama. Moram spomenuti da je tsaidamski knez koji je znao upuštati se u svađe s nekim putnicima, nama iskazao samo prijateljstvo i čak nam je poslao pismo s ponudom da njegove deve uzmemo za našu karavanu do Lhase, ali nismo prihvatili jer to je bilo u vrijeme kad je naša karavana već bila formirana.

Prelazak slane površine Tsaidama sve nas je duboko impresioniralo. Naši vodiči bili su očito potpuno upoznati s opasnostima iako sezona je bila povoljna s vrlo malo muha i komaraca jer jesen je bila sušna. Bio je čudan osjećaj prelaziti bezvodnu pjeskovitu pustinju znajući da se na zapadu uzdiže visočje Kun-Lun koje je tako slabo istraženo. Malo pomalo pijesak se promijenio u čvrste depozite soli- naslijeđe slanog jezera koje je tu nekada prije postojalo. Karavana je ušla u nešto što je izgledalo kao beskrajno groblje sa spomenicima od nagomilanih oštrih ploča soli. Najopasniji dio puta prijeđen je po mraku i zatim pod mjesečinom. Mongoli su vikali: „Ne odmičite se s puta!“ Zaista na obje strane između oštrih rubova ploča soli primjećivalo se crne raspukline. Čak i put je bio pun rupa u kojima su životinje lako mogle slomiti noge. Konji su hodali s velikim oprezom. Samo jedna deva je zapala kroz koru soli. Izvukli smo ju uz veliki napor. Do jutra ploče soli postupno su se mijenjale u bjelkaste praškaste ostatke i pijesak je opet počeo prevladavati. Uskoro prvi grmovi i visoka trava su se ukazali i gladne životinje su ih pohlepno grabile. Daleko ispred nas u plavim tonovima pojavljivale su se planine. To je bio Neiji, geografska granica Tibeta iako prve pogranične postaje bile su još mnogo dalje.

Potez plavih planina pružao se preko relativno plodne regije Teijinor, što znači „Zemlja pod upravom Koncila Straješina“. Vegetacija je izgledala bogata i polja su bila obrađena ali ipak vidjeli smo napuštena naselja, a u nekoliko nastanjenih jurta primijetili smo uznemirenost. Ispostavilo se da traje sukob između Mongola i Goloka koji žive iza Prijevoja Neiji. Rečeno nam je da ćemo uz cestu vidjeti mrtva tijela. Ljudi su u tome kraju sa strahom očekivali napade bandita iz Tibeta.

Postojali su čak i nagovještaji napada na našu karavanu. Prisjećamo se čudnog događaja u Sharagolji-u: jedne večeri na galopirajućem konju k našim šatorima stigao je Mongol. Dojurio je u punoj brzini. Bio je odjeven iznimno bogato. Njegov kostim sa ušivenim zlatom i žuti šešir sa crvenim ukrasima bio je vrlo impresivan. Brzo je ušao u najbliži šator, a to je bio šator našega liječnika i govoreći u žurbi rekao je da je naš prijatelj i da je na prijevoju Neiji pedeset neprijateljskih konjanika koji nas čekaju. Savjetovao nam je da idemo oprezno i da naprijed pošaljemo izvidnicu. Otišao je hitro kako je i došao i odgalopirao u daljinu ne otkrivši nam svoga imena.Budući da smo već čuli priče o Panagima i Golokima shvatili smo ozbiljno to neočekivano prijateljsko upozorenje.

Sljedećeg dana vidjeli smo tri mrtva Mongola i truplo konja na cesti. Na pješčanoj površini tragovi žestoke trke bili su jasno vidljivi. Poduzevši vojnu pripravnost krenuli smo isprva uz rijeku Neiji i zatim prema istoimenom prijevoju. U dolini obrasloj gustim šipražjem nas troje primijetilo je u daljini siluetu jahača, a pronašli smo i nedavno postavljeno ognjište i lulu. Odlučili smo da nećemo napredovati prema prijevoju uobičajenom rutom koja je vrlo pjeskovita i puna prepreka, nego ćemo poći prema sljedećem prijevoju koji nosi isto ime, a smješten je nekoliko kilometara dalje. Ta iznenadna odluka pokazala se za nas spasonosnom.

Sljedećeg jutra krenuli smo prije izlaska sunca. Gđa. Roerich koja ima izvanredno oštar sluh čula je u daljini lavež psa, ali sve je opet utihnulo. Spremali smo se spustiti u uski klanac između dva brda kada smo pažljivo promatrajući kroz jutarnju izmaglicu primijetili siluete jahača u klancu. Mogli smo vidjeti duga koplja i puške sa osloncima za gađanje. Pripremali su zasjedu za nas na izlazu iz klanca. Ali mi smo se umjesto napredovanja povukli na vrh brda i tako zauzeli nadmoćni položaj iznenadivši neprijatelja. Iza nas rasporedili su se naši Torguti, najbolji strijelci.
Sa vrha brda primijetili smo skupinu konjanika te smo zauzevši najpovoljniji položaj poslali naše Mongole da ih upozore da ukoliko ne obustave neprijateljsko ponašanje nećemo poštedjeti niti njihove živote niti njihove nastambe. Pregovori su se pokazali uspješnima.

Panagi su rekli da su opozvali svojih pedeset konjanika i nekoliko sati kasnije vidjeli smo njih i njihova krda kako se spuštaju s planina prema svojim jurtama. To nam je potvrdilo da su mjere koje smo poduzeli bile baš u zadnji čas. Sljedećeg dana u punoj borbenoj formaciji i ispraćeni sumnjičavim pogledima konjanika prešli smo prijevoj Neiji. Tada je nastupila grmljavinska oluja i počeo je padati gusti snijeg, što je vrlo neobično za mjesec rujan.
Mongoli su rekli: „Planinski bog Lo je ljut jer su Panagi namjeravali nauditi velikim ljudima . U snijegu nas neće nikad napasti, jer bi ostavili tragove na tlu.“

Ispred nas prostirao se planinski lanac Marko Polo, surovi Angar-Dakchin, a još dalje pitoreskni Kokushili i moćni Dungbure. Čovjek bi mogao napisati čitav svezak samo o tim mjestima, o ogromnim krdima divljih jakova koja broje stotine grla. O himalajskim mjesečevim medvjedima s bijelim ogrlicama koji prilaze ljudima bez straha, o vukovima koji napadaju divlje koze i antilope. Čovjek bi mogao zamijetiti mineralne izvore, vruće gejzire i ostala iznenađenja kojima zadivljuje ova neobična priroda.

Od Caidama koji je na 2500 do 2700 metara nadmorske visine uspeli smo se na tibetansku visoravan koja je na visini od 4200 do 4500 metara.

Oznake: izmaglica, banditi, gorje Marka Pola

- 20:10 - Komentari (11) - Isprintaj - #

nedjelja, 02.02.2014.

Neistraženi zapad I. (poglavlje drugo)

Nadovezujemo se ovime na prvo poglavlje opsežne reportaže posvećene predbožićnoj šetnji neistraženim zapadom i mističnim livadama Ivanščice.

Napredujemo prema, a ubrzo i pristižemo na Pregerske krče- ultimativne mistične livade, koje su bile baš prigodno maglovite (tj. misty :-)

 photo kr10D0evine1_zps7c788999.jpg

 photo kr10D0evine2_zps94bf1878.jpg

 photo kr10D0evine3_zps954cc336.jpg

 photo kr10D0evine4_zps3c748438.jpg

 photo kr10D0evine5_zps2ef3af4a.jpg

 photo kr10D0evine6_zpsbcf84f77.jpg

 photo kr10D0evine_zps361c4a0b.jpg

Radi se o napuštenim travnjacima koji su sami po sebi tema jedne opširne reportaže. Ma radi se tu o pravom botaničkom vrtu, staništu orhideja, vilinskog sita i sličnih rijetkih biljčica. Travnjaci koji su nekad košeni radi sijena za ishranu stoke u planinskim selima danas su izloženi zarastanju u šikaru. To je jako loša stvar jer suživot čovjeka i prirode je tu dobro funkcionirao i održavao stanište rijetkih biljnih svojti. S povratkom šikare i šume to stanište polako nestaje. I sam naziv Pregerski krči je plural od riječi „krč“ što jasno znači krčevina. Radi se dakle o livadama koje su u davnim vremenima kad je bilo puno krava i konja nastale krčenjem šume. Vrlo je lako moguće da su nekad na tim planinskim travnjacima svoja stada napasali i lepoglavski pavlini.


 photo bombe_zps8ef71b19.jpg
Bobice dobrodošlice u travi :-)

 photo gnijezda1_zps944a7d3e.jpg
Širenje šikare očito ne smeta pticama.

 photo drve1070e2_zps3c01cf6a.jpg

 photo IMG_0161_zpsbb2af0e0.jpg
Da li su ovo podgrizli dabrovi? Mislim da ipak nisu :-)

 photo drve1070e_zpscf935d21.jpg

 photo drve1070e6_zps894239d8.jpg

 photo drve1070e5_zpsfc9c249d.jpg

 photo drve1070e4_zpsf041fbae.jpg

 photo drve1070e3_zps957eb41f.jpg

Divim se neobično razgranatom drveću dok prelazimo iz šikare natrag u pravu šumu

 photo drve1070e1_zps36e77b32.jpg
Ova slika mi je iz nekog razloga najljepša od svih

 photo kalju17E0a1_zpsd8ee823b.jpg
A ovo je tipično lovačka shema :-) hranilište (možda bolje reći tovilište!?) ne na puškomet nego na dohvat ruke od „visoke čeke“.

 photo kalju17E0a2_zps7a42e183.jpg
Prihrana divljih svinja ozbiljno je shvaćena:-)

 photo kalju17E0a_zps8bb359f7.jpg
Čitav kompleks postavljen je uokolo prirodne svinjske kaljuže.

 photo lepoglava1_zps4727d57a.jpg

 photo lepoglava2_zps9eadffbf.jpg

 photo lepoglava_zpsadc1d224.jpg
Prelazimo sjeverni greben i nagledavamo se u lepoglavski dubinu.


Predstoji nam teška i neistražena transverzala- za cilj ove predbožićne šetnje uzesmo osim posjete mističnim livadama zapadne Ivanšćice i posjet stijenama Veliki i Mali Turmek i Velika i Mala Peć. To su stijene koje se dobro vide sa sjevera (Ako prolazite kroz Lepoglavu recimo, u posjet nekome ili se vraćate tamo sa slobodnog vikenda ;-)

 photo stijene1_zps41726969.jpg

 photo stijene1_zps7e0f1cd5.jpg
Ideja je bila spustiti se padinom pored stijena i onda pratiti izohipsu u smjeru zapada i tako proći neposredno ispod tih kamenih gromada.

 photo IMG_0185_zps11a4a5d7.jpg

 photo stijene_zpse9e95656.jpg
Teren je tu jako težak. Strmo je i stjenovito.

 photo stijene4_zps2ae4a3b5.jpg
Gospodin Blackadder, profesionalni zemljoznanac, dokumentarist i popularni youtuber (kanal-"vrisaktisine") traži speleološke objekte.
Zahvaljujući njegovom znanstvenom pristupu ova istraživačka šetnja je isplanirana i provedena na zavidno visokoj razini. Ja sam se priključio više iz obijesti i dokolice.
Toliko za danas.

Oznake: krš, kaljuža, obijest

- 17:31 - Komentari (23) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< veljača, 2014 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28    

Lipanj 2022 (2)
Kolovoz 2021 (3)
Srpanj 2021 (1)
Lipanj 2021 (1)
Svibanj 2021 (2)
Travanj 2021 (1)
Ožujak 2021 (2)
Veljača 2021 (5)
Siječanj 2021 (5)
Listopad 2020 (2)
Rujan 2020 (2)
Svibanj 2020 (1)
Siječanj 2020 (4)
Prosinac 2019 (1)
Studeni 2019 (4)
Listopad 2019 (1)
Rujan 2019 (1)
Lipanj 2019 (1)
Svibanj 2019 (4)
Travanj 2019 (1)
Veljača 2019 (2)
Siječanj 2019 (1)
Prosinac 2018 (3)
Kolovoz 2018 (2)
Srpanj 2018 (2)
Svibanj 2018 (1)
Travanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Veljača 2018 (4)
Prosinac 2017 (1)
Listopad 2017 (1)
Rujan 2017 (3)
Kolovoz 2017 (3)
Srpanj 2017 (1)
Lipanj 2017 (1)
Svibanj 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Prosinac 2016 (2)
Studeni 2016 (1)
Listopad 2016 (3)
Rujan 2016 (3)
Kolovoz 2016 (1)
Srpanj 2016 (3)
Lipanj 2016 (2)
Travanj 2016 (2)
Ožujak 2016 (2)
Veljača 2016 (1)
Siječanj 2016 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

  • jelenske teme

    CURRENT MOON


Linkovi

  • Niti na nebu
    Niti na dnu oceana
    Ni u planinskoj špilji
    Ne može se naći mjesto na svijetu
    Gdje može krivac uteći
    Od posljedica svoje krivnje.
    Buddha, Dh 127

    "Ja nisam, Ja neću biti.
    Ja nemam, Ja neću imati.
    Ovo plaši svu djecu…,
    I ubija strah u mudrima."
    -Nagarjuna



    Ovo je moja bitka i samo je na meni da snagu svoju usporedim sa snagom tih čudovišta i samo je moja uloga ovdje biti herojem.

    Beowulf: kažu da imate čudovište ovdje? Da je vaša zemlja prokleta?
    Vojnik: Zar tako kažu?
    Wiglaf: Bardovi pjevaju o sramoti Hrothgarovoj od smrznutog sjevera do obala Vinlanda.
    Vojnik: Zar je sramota biti žrtva moćnih demona…
    Beowulf: Ja sam Beowulf i došao sam ubiti vaše čudovište.

    …ako umremo bit će to za slavu… ne za zlato!
    -Beowulf

    Oni koji se gnušaju pametnih najvjerojatnije su glupi, a ako uz to djeluju i kao da im je odstranjen veći dio mozga, onda su glupi izvan svake sumnje.
    -jelenko medenko