jelenski blog

petak, 30.09.2011.

Velebit Long Distance Trail – III

Slijedi treći dio putopisa s ljetošnje ekspedicije Velebit 2011:

Radnja se zbiva poslijepodne drugog dana sve do kasnog poslijepodneva trećeg dana putovanja planinom Velebit.

Photobucket
Pogled na dolinu Stap

Photobucket
Ova dolina bila je u prošlosti nastanjena polunomadskim stočarima koji su tu boravili u ljetnim mjesecima napasajući svoja stada. Brojni ostaci njihovih nastambi- pastirskih stanova vidljivi su širom Stapa.

Photobucket
Naš cilj drugoga dana je također na Stapu- planinarsko sklonište Tatekova koliba na 960 m nadmorske visine. Kao što vidite nešto smo se spustili od jutra kada smo se probudili na Šugarskoj dulibi 1212m nad morem.

Photobucket
Puhovi su i ovdje prisutni zato u uglu stoji limeni ormar za hranu

Photobucket
Unutrašnjost Tatekove kolibe je vrlo dobro uređena i opremljena te omogućava i preživljavanje u zimskim uvjetima.

Tatekova koliba nazvana je po slavnom entuzijastu i istraživaču okolnih planina i krša – Slavku Tomerlinu – Tateku. On je sagradio sklonište i trasirao planinarske staze do brojnih krških zanimljivosti u okolici.

Photobucket
U jednoj stijeni nedaleko skloništa Tatek je sagradio kapelicu, neobičnu skulpturu sv. Antuna je također on isklesao.

Sljedećega jutra krenuli smo žestoko uzbrdo odmah iza Tatekove kolibe.

Photobucket
Trebalo se uspeti do simbola ovog dijela Velebita- prepoznatljivog kuka Stapine kojega smo iz daljine gledali još prethodnog dana.

Photobucket

Photobucket
Evo kako to izgleda u podnožju kuka Stapine. Uspon nije moguć bez penjačke opreme (i znanja penjanja).

Nakon Stapine počeli smo se polako spuštati u niže predjele. Trebalo je stići na Malo i Veliko Rujno- najveća livadna prostranstva na Velebitu.

Photobucket
Kameni obelisk, ne znam više točno gdje je to bilo.

Photobucket
Prema livadama

Photobucket

Photobucket

Penjanje po kamenitim stazama zamijenili su dugi marševi po pašnjacima.

Photobucket
U hladovini na Velikom Rujnu odmaraju konji.

Veliko Rujno je dosta posjećeno mjesto, a ima i nešto stanovnika. Iz smjera mora postoji makadamska cesta

Photobucket
Park s klupama ispred kapelice

Ovdje smo napravili ručak i dugi odmor (uz drijemanje u hladu) jer nakon pola dana spuštanja od kuka Stapine dovde trebalo je zapeti još 2 i pol do 3 sata uspona i te večeri zanoćiti na planinarskom skloništu Struge najvišem skloništu na Velebitu na 1400m.

Photobucket
Kapelica

Photobucket
Šterna iz 1932.g., pokraj kapelice

Photobucket
Ljuštura kazetne bombe (engl. cluster bomb ). U tijeku rata livade Velikog Rujna bile su strateški položaj hrvatske vojske na Velebitu te su bombardirane. Područje se danas smatra razminiranim.


Photobucket
Zaprežni plug

Photobucket
Uspon počinje strmo i ubrzo se dolazi do mjesta gdje se ljudi često slikaju. Vjerojatno najpoznatiji vidik na najveće velebitske livade. Odavde se pruža pogled na livade V. Rujna. Na slici ispitljivo promatram udaljenosti koje smo prevalili preko najvećih velebitskih livada samo da bismo ih ubrzo napustili i vratili se u šume i kameni krš na putu koji će nas na kraju dovesti do Vaganskog vrha. O tome u sljedećem nastavku reportaže.
U međuvremenu poradi lakšega razumijevanja cjelovite priče, tko želi može se podsjetiti na I. dio i II. dio putovanja.

- 19:34 - Komentari (3) - Isprintaj - #

utorak, 27.09.2011.

APN 4 Pokušaj restauracije oldtimer klasika

Poštovano čitateljstvo dopustite da s vama podijelim kratku fotoreportažu jednog mojeg projekta koji sam danas popodne načeo. Nisam mislio to stavljati na blog nego sam fotografirao čisto za svoj arhiv ali ispalo je zanimljivo, a može biti i od koristi onima koji možda imaju ili će tek imati ovakav stroj. Nešto ste mogli naslutiti iz naslova ali ipak ovdje je riječ prije svega o eksplorativnom zahvatu kojemu je svrha bila utvrditi što se zapravo može učiniti.

Photobucket
Tomos APN4 ovaj primjerk je proizveden 1976.g.

Ovaj motocikl jedan je od klasika jugoslavenske autoindustrije. Meni je to dosta fascinantno područje ali nisam siguran da bi vas to moglo naročito zanimati pa ću samo dodati da je Tomos tvornica iz grada Kopra u Sloveniji poznata po proizvodnji raznih motora manjih snaga, proizvodili su na primjer i motorne pile, a čini mi se da su neko vrijeme i sklapali automobile francuskih marki namijenjene bivšem jugo tržištu.

Photobucket
Radi lakše manipulacije i boljeg uvida u stanje stvari prvo sam skinuo motor/mjenjač sa okvira.

Photobucket
Motor i mehanički mjenjač brzina nalaze su unutar ovog sklopa. Prvo korak je bio radi lakšega rukovanja očistiti prljavštinu i masnoću.

Photobucket
Popularni Bing-ov rasplinjač (karburator). Ljubiteljima starijih dvotaktnih motora dobro poznata marka karburatora. Jednostavnost i robusna građa jamče da će ovi strojevi neminovno nadživjeti bilo primjenu, bilo proizvodnju fosilnih goriva :-)

Photobucket
Motocikl nije bio u uporabi više od 10 godina. Rezervoar za gorivo morati će se ionako isplahnuti benzinom, pa sam i njega skinuo. To se pokazalo kao dobra ideja jer unutra je bilo i smeća, komada hrđe i nekakav plastični čep koji je nekome davno upao u spremnik goriva.

Photobucket
Nakon što sam iz sustava mjenjača ispustio (pra)staro ulje, koje je po viskoznosti već više sličilo na med nego na ulje, pristupio sam čišćenju od masnih naslaga.

Do sada ste se već vjerojatno zapitali zašto motoru nedostaje modul paljenja. To je već druga priča. Uglavnom imam nešto dijelova po kutijama i vrećicama u garaži pa kad dođe na red pokušaj sklapanja možemo držati fige da sve bude povoljno…:-P

Nisam namjeravao preforsirati se odmah na početku ovog projekta zato sam odlučio da je dosta teškoga posla. Jedino sam još htio očistiti karburator. Uslijed dugog nekorištenja i odsustva benzina u sustavu vjerojatna je pojava hrđe i sasušenog taloga od nečistoća iz goriva.

Mnoga djeca i mladež koji danas odrastaju možda nikada ni neće saznati što je karburator ili rasplinjač. Ta tehnologija odlazi u povijest i susreće se još osim naravno na oldtimer vozilima, jedino na malim strojevima (tipa kosilice i ostali vrtni alati). Suvremeni benzinski motori naime ubrizgavaju gorivo direktno u cilindar bez prethodnog rasplinjavanja tj. miješanja sa zrakom.

Photobucket
Pribor za čišćenja karburatora- 1.)karburator, 2.)četkica za zube. 3.) čačkalica, 4.)odvijač 5.) benzin za čišćenje (može i običan benzin)

Dijelove karburatora sam izvadio i isprao benzinom, u čašici je prema očekivanju bilo dosta taloga, a uske otvore je začepila hrđa. Karburator je vrlo precizan uređaj iako izgleda jednostavno. Svi otvori ili bolje reći sićušne rupice kojima protječe gorivo dimenzionirani su s razlogom i proračunom. Stoga vam se nikada ne smije dogoditi da te rupice u slučaju da je potrebno, pokušavate pročistiti metalnim špicama ili žicom ma koliko tanka bila. Za tu svrhu se koristi drvena čačkalica- kako je drvo mekše od metala nema opasnosti da ćete otvore nehotice oštetiti ili proširiti.

Photobucket

Photobucket
Odvojivi dijelovi karburatora.

Photobucket

Photobucket
Evo i dokaza da je unutrašnjost kućišta sjajna i čista.

Photobucket
I gotovo ponovno je sastavljen.

Sljedeći korak je promišljanje- kontemplacija na temu sklapanja modula paljenja. Imam li sve potrebne dijelove, ako ne da li je moguće nabaviti ih, ako imam da li sam u stanju sam ih sastaviti ili treba tražiti nekoga s više iskustva i tako dalje…Bilo bi zanimljivo imati ovaj stroj koji je sam po sebi "živi" komadić povijesti u ispravnom stanju... Bit će neki nastavak uglavnom.

P.S. U sljedećim postovima, prije nego se vratimo povijesno-filozofskim temama namjeravam završiti reportažu s ljetošnje ekspedicije Velebit 2011.

- 21:11 - Komentari (12) - Isprintaj - #

nedjelja, 25.09.2011.

U obranu pustinjačkog ideala I. dio

Prosječnom Europljaninu ili Amerikancu, naviknutom, možda i previše, na moderne udobnosti i pogodnosti život Kargyutpa asketa i ostalih njima sličnih- život u klimatskim ekstremima snježnih himalajskih visova, zaogrnuti samo u tanku pamučnu odjeću, preživljavajući na dnevnoj porciji od šake suhog ječma uz začin od korijenja i bilja te možda tu i tamo nešto jakova mlijeka koje bi kao milodar donio poneki svjetovnjak, nije lako objasniti. Takav život oslobođen od bilo kakvih svjetovnih posjedovanja, neopterećen svjetovnim težnjama, može se ponekad zapadnjačkom umu učiniti kao posljedica nerazumnog religioznog fanatizma.

Ipak ne treba zaboraviti da asket sa svoje strane gleda s dubokim suosjećanjem
na braću uronjenu u svjetovno i dok se oni trse oko svjetovnih sitnica, on prinosi za njih molitvu kako bi se njihovo Neznanje (Avidya) razložilo i kako bi oni krenuli Putem Velikog Oslobođenja. Pun suosjećanja asket nadgleda ljudsku rasu svojim očima duhovnog uvida, kao što je to činio i Buddha Gautama i doživljava čovječanstvo kao robove okovane svojim vlastitim konvencionalnostima, od kojih su mnoge ustvari neslomljive. Asket promatra svojeg druga-čovjeka zahvaćenog njegovom karmom, posljedicom prijašnjih postupaka. Poput trkača na beskonačnoj pokretnoj traci sastavljenoj od 12 Nidana- međuzavisnih uzroka samsaričkog postojanja. Oni (ljudi) se rađaju beskrajno samo da bi pali kao žrtve tuge, starosti, bolesti i na posljetku smrti. Asket kontemplira o dolasku vremena kada će on sam biti opunomoćen da stupi naprijed i odvede ih u Slobodu.

Dakle prema svjetonazoru yogina, ljudski život je Mreža sastavljena od Maya (Iluzija) u kojima se ljudska bića trse poput zarobljenih stvorenja. To stanje je poželjno samo u slučaju kad je njihov (zarobljenih svjesnih bića) napor usmjeren u jednom smjeru- kroz pravilno korištenje života težnja prema dosizanju Izvan Prirodnog, slobodnog od svih uvjetovanih stanja prolaznog i pojavnog bivanja. Ta težnja je poput stremljenja prema brodu kojim se može prijeći preko oceana na drugu obalu.

Kada je pisac (W. Evans Wentz) jednom putovao u indijsko mjesto Badrinath na hodočašće susreo je hinduskog yogina koji je tamo boravio u svom pustinjačkom skrovištu u divljim predjelima Garhwala i Tibeta. U zanimljivom razgovoru yogin je piscu postavio i ova pitanja:

„Mogu li zrakoplovi i bežična telegrafija i sve vaše moderne pogodnosti donijeti istinsku sreću ovoj Rasi? Ili može li slijepa vjera u nepogrešivost Svetih Knjiga donijeti Emancipaciju bez Znanja koje se ostvaruje kroz prakticiranje religije?“

I mi bismo također trebali razmisliti nije li ideal koji nam nudi Milarepa poslije svega ipak više kulturan od ideala financijera s Wall Streeta ili pak tragača za ugodama Pariza.


(odlomak iz poglavlja „Himalajski yogini i bogovi“ knjige „Milarepa- veliki tibetski yogi“, autora W.Y. Evans-Wentza)

- 11:57 - Komentari (5) - Isprintaj - #

subota, 24.09.2011.

Equinox

Photobucket

Jučer je bio jesenski ekvinocij ili ravnodnevnica. Astronomsko objašnjenje kaže da je to trenutak kad su dan i noć jednaki, kad je Zemljina os rotacije, točno okomita na svoju ravninu ekliptike okretanja oko Sunca. Ove godine sam trenutak ekvinocija zbio se u ranim jutarnjim satima, u petak, u 05:10. Za razliku od recimo pomrčine Sunca ili Mjeseca ovaj astronomski događaj ne možemo nešto naročito promatrati ali zato možemo jednostavno uživati u trenutku. Ovim astronomskim događajem počinje i kalendarska jesen. I već je bilo i vrijeme, jesen mi neobično paše, ne smetaju mi ni ostala godišnja doba, ali jesen je odlična, sočna i aromatična, sa maglama koje specifično mirišu po vlažnom šumskom lišću.
Za sad lišće je još na granama, a i magle su sramežljive ali ipak veselimo se u očekivanju.

Ovakvi astronomski blagdani nekako su mi sve više relevantni od onih provizornih, dogovornih. No dobro, u svakom slučaju nadam se da ste se u sklopu obilježavanja ekvinocija barem na jedan dan suzdržali od bilo kakvih prinošenja žrtava bilo ljudskih ili životinjskih! Ja jesam, …ovog puta ;-)

Danas, u subotu malo sam otišao u brda da vidim kako napreduje dolazak jeseni.

Ne napreduje baš bogzna kako, vrućine su još jake, sunce prži nesmiljeno…

Photobucket

Photobucket

Crne bobice koje sam ubrzo primijetio, prema mojim saznanjima zacijelo pasji drijen (Rhamnus cathartica)

Photobucket
Trnine (prunus spinosa) ove godine orodile su ko lude.

Photobucket
Paprati. Jedno od mojih najranijih siječanja je kako sam davnih dana kao klinac ujesen nabrao snop suhih paprati baš na ovom mjestu i odnio doma k baki. Čemu paprati i gdje su poslije završile nije mi ostalo u sjećanju. Iz toga zaključujem da sam možda bio premali da bih sam tumarao brdima…


Photobucket
Dalje stižem do borika kojim često prolazim u šetnjama.

Photobucket
Borovi su mladi i gusti. Borik je teško prohodan...

Photobucket
...osim jednom stazom uz sam rub. Miris smole na ovom jakom jesenskom suncu je intenzivan. Opija me i prenosi u crnogorične šume Mongolije koje su zasićene istom takvom hramskom aromom.

Photobucket

Usred borika nalazim ptičje pero, zacijelo jastrebovo, no prije svega znak Garude. Odlično! Nastavljam dalje…


Photobucket
Divlja ruža (šipak) Rosa canina- doslovni prijevod s latinskog glasi- pasja ruža.

Photobucket
Na visoravnima koje se većim dijelom još uvijek obrađuju ukazuju se zakržljale stabljike kukuruza. Dugotrajna suša i velike vrućine ljetos su sve spalile.

Photobucket
Nalazim se pod krošnjom hrasta i tu malo zastajem… predah i promišljanje.

Photobucket
U blizini velik grm borovice- Juniperus communis. Rastom veći i širi od mene. Ovdje kod nas nema baš puno ovakvih orijaških grmova borovica.

P.S. fotografije su napravljene mobitelom pa zato i nisu baš neke kvalitete.

- 19:21 - Komentari (1) - Isprintaj - #

srijeda, 21.09.2011.

Kršćanski Gnostici & mahayanski Kargyutpe komparativna analiza

Pozdrav svima!

Danas imam za vas, štovano čitateljstvo, jedan lakši članak zapravo isječak jednog poglavlja iz knjige koju upravo čitam. Lijen kakav jesam teško sam se odlučio prevesti ga s engleskoga ali ipak učinih tako jer mislim da je to višestruko korisno. Riječ je o upoznavanju s duhovnim tradicijama čistim poput besprijekorne svijetlosti, o bakljama koje raspršuju tminu bezbrojnih eona kao što bi rekao Tilopa. Riječ je o zanimljivoj komparaciji nasljednika Učenja pravog povijesnog Krista sa jedne strane i himalajskih mistika tradicije Kargyutpe s druge. Eto, ja moram priznati da do pred negdje par mjeseci nisam ništa konkretno znao o tzv. kršćanskim gnosticima, osim da su davnih dana zatrti zbog svojih heretičkih svjetonazora, nešto sam usput pokupio da su vjerovali u reinkarnaciju i samospoznaju te da ih stoga dan danas „katolički apologeti“ kao i čuvari pravovjerja oficijelnog kršćanstva ostalih tradicija spominju kao otjeranu babarogu i primjer svoje trijumfalne pobjede i pročišćenja od hereze.
Moram se odmah na početku ograditi od bilo kakvih insinuacija jer ovo je kao i sve drugo na mojem blogu čisto informativne prirode i nije namijenjeno napadanju ili vrijeđanju bilo čijih i bilo kakvih uvjerenja, osjećaja i šta ja znam čega... Ja to nekako doživljavam u stilu- evo vam, ko vidi neka čita kako ne bi poslije bilo nismo znali. Ovo je samo jedan mali dio velike priče o svemu što je bilo, jest i ima biti kao i o našoj ulozi u tome.

Pisac Walter Evans Wetnz je osjetio potrebu zapadnom čitatelju približiti, nama nepoznat, koncept izravnog prakticiranja duhovnosti koji je zapravo norma u budističkoj filozofiji, a koji je u dijametralnoj suprotnosti sa (kao što ćemo na kraju vidjeti umjetno nametnutim) konceptom, „vjerujuće“ duhovnosti tj. one koja se zadržava na pukom kultu vjere u nešto i slijeđenje vjerskih dogmi. Gnostici zapadnog svijeta koji su čuvali izvorni nauk povijesnog Krista stoga su najbolji dokaz da između njegova nauka i Dharme Sakyamunija Buddhe itekako može stajati znak jednakosti i to ne običan „=“ nego onaj matematički znak s tri vodoravne crtice koji se upotrebljava kada treba naglasiti identičnu jednakost dviju vrijednosti!

Uživajte u tekstu, na kraju sam dodao svoj komentar pa kome se ne da čitati sve može se odmah otkoturati dolje ;-)
(nekoliko rečenica u zagradama, koje se pojavljuju u tekstu, su također moje nadopune i pojašnjenja)

Photobucket

Gnostički simbol i sam malo podsjeća na Kotač Dharme i slične simbole koji se pojavljuju u dharmičkim religijama.


Usporedba Kargyutpi s gnostičkim kršćanima

Kao temelj za komparativnu analizu Kargyutpa sistema mističnih uvida i spoznaja, možemo uzeti primjer kršćanskih Gnostika (Znajućih, Onih koji znaju). Njihov duhovni sistem je sasvim vjerojatno najsličniji od svih poznatih europskoj misli, a s kojim se mogu povući mnoge zapanjujuće paralele.

Dakle gnostičke zajednice, iako nisu bile organski spojene u jednu cjelinu kao Kargyutpe, imale su svaka svojeg vrhovnog (poglavnog) gurua (primjeri su Valentin, Marcion, Basilid) te njihove gurue nasljednike i Apostolsku Sukcesiju na zemlji, a vrhovnog duhovnog poglavara u Kristosu od kojega se preko Svetaca i Aeona sa nadljudskom inteligencijom prenosila Božanska Milost Oca prema njegovim ljudskim sljedbenicima.

(radi razumjevanja svakako pogledati objašnjenje gnostičkog termina „Aeon“ na wikipediji jer će odmah biti i jasnije mnogo toga u filozofiji mahayanskog budizma gdje također govorimo o raznim Emanencijama, Buddhama ovoga ili onoga itd. također savjetujem koristiti i ostale linkove koje sam stavio na nepoznate termine, jer ne mogu ići objašnjavati baš sve u detalje, zahvaljujem na razumijevanju)

Saturnije iz Antiohije, koji je također bio jedan od velikih gnostičkih gurua u vrijeme oko 120. godine naučavao je da se apstinencijom od mesne hrane i primjenom stroge askeze, kakvu su npr. prakticirali Kargyutpe, može dosegnuti Vrhovna Spoznaja (Prosvjetljenje) preko Sina, tj, Aeona Kristosa (koji je zapravo emanencija Oca). Prema nekim od brojnih gnostičkih škola, Bog Otac bio je Primordijalna Osoba, Antropos, usporediv s Adi (Prvim) Buddhom o kojem govore Kargyutpe i ostale škole Sjevernog budizma.

U skladu s budizmom općenito, gnostici nisu poznavali doktrinu ispaštanja ili odrađivanja duhovnog posla u ime nekoga drugoga (u smislu- Krist je patio radi drugih i time sve riješio te nikakva duhovna praksa više nije ljudima potrebna na putu Realizacije). Takvu dogmu uveli su kasnije Koncilsko Crkveni kršćani (ovim terminom pisac označava neobičan proces i njegove aktere- pojavu tzv. crkvenih koncila na kojima je počelo proizvoljno dogovaranje oko nekih stvari). U svakom slučaju kao i za budiste tako i za gnostičke kršćane nije bilo upitno da Spasenje/Oslobođenje zavisi isključivo i jedino od vlastitih napora, Buddha i Krist su Vodiči na tom putu, a nikako sami po sebi Spasitelji.

Nadalje sličnost između te dvije tradicije očitava se i u ceremoniji inicijacije pojedinca u školu učenja, među gnosticima kao i mahayanskim budistima uobičajeno je korištenje Mantri. Gnostička „Sophia“ (Mudrost) i „Prajna“ (Mudrost) iz Prajna Paramita jednako su personificirane kao Ženski Princip Prirode ili „Shakti“(tib. Yum). Ne-stvoreno, Ne-bivajuće, Tijelo Sve Inteligencije- Ne-personalno Božanstvo gnostika može se usporediti s „Prazninom“ (Shunyata) mahayanske filozofske škole. Vrhovna Pleroma koja se spominje u djelu Pistis Sophia (jedno od glavnih Valentinovih gnostičkih „evanđelja“) nije puno različita od koncepta Izvan Prirodne Nirvane.

Prilikom povlačenja ovih paralela također je važno razlikovati gnostički kršćanski ideal asketizma od asketizma i odricanja kakvo su prakticirali ne-gnostički kršćanski pustinjaci u pustinjama Egipta i drugdje po Bliskom Istoku te njihovi nasljednici u vidu raznih monaških redova kršćanske Crkve kakva je danas organizirana.
Gnostički kršćani su kao i budisti ali za razliku od kasnijih crkveno-koncilskih kršćana temeljnom smatrali doktrinu reinkarnacije. Njihov ideal je dakle stjecanje takvog nivoa pozitivne i direktne duhovne spoznaje u tijeku života na zemlji da bi se nakon mnogo životnih vjekova provedenih u takvoj svetoj praksi konačno ostvarilo Prosvjetljenje ili Kristovstvo.
Gnostički kršćani molili su da nakon vlastitog dostignuća stadija Kristovstva budu opunomoćeni pomagati cijelom čovječanstvu u postizanju istoga Cilja (analogija sa Zavjetom Bodhisattve u mahayanskom budizmu)

S druge pak strane koncilsko-crkvenim kršćanima je na koncilu u Konstantinopolu 553. godine zabranjeno da vjeruju u doktrinu ponovnog rođenja (reinkarnacije).

(Taj sramotni i proizvoljni dekret koji je u svega par riječi odredio duhovnu sudbinu većine čovječanstva glasi ovako):

„Tko god bude podupirao mitsku doktrinu o pred-postojanju duše i posljedični čudesni stav o njezinu povratku neka bude anatema!“

Dakle tek je 553. godine reinkarnacija postala hereza za službeno kršćanstvo. (Pola tisućljeća nakon što je živio povijesni Krist!!) Do toga trenutka dakle, koncept reinkarnacije bio je normalno toleriran među svim kršćanima, osobito među onima koji su bili skloni gnostičkom učenju kršćanstva.

Kao posljedica te koncilske odluke koncilsko-crkveni kršćani više nisu bili u mogućnosti održavati altruistički ideal ( tj. nakon vlastitog Prosvjetljenja- bodhisattvinsko pomaganje svim ljudima na putu do istog cilja) poput njihove gnostičke braće nego su s vremenom prihvatili niži ideal spašavanja sebe samih i to vjerom u nepogrešivost crkvenih dekreta i učenja.
Efekt koji gnostički asketski ideal ima na čovječanstvo jest pozitivan, kreativan i neograničen dok s druge strane crkveno-koncilski kršćanski asketi imaju ideal za koji se može reći da je negativan, ne-kreativan i sebičan.
Kršćanski Gnostici traže Realizaciju te kao i Kargyutpe i yogini među Hindusima i sufisti među Muslimanima odbacuju tu čudnovatu formu Zapadnjačkog intelektualizma kakvu su preferirali Crkveni Koncili, a koja vodi ka formuliranju slogana koji počinje sa „Ja vjerujem…“ te posljedičnim dekretima i anatemama protiv onih ne vjeruju. Oni (koncilsko-crkveni kršćani) zapravo prihvaćaju samo znanje koje je već ostvareno od strane nekoga drugoga ili koje je ostvareno u smislu da je predstavljeno kao gotova stvar spremna za konzumiranje. (Početci konzumerizma?!)

Iz toga aspekta Kargyutpe i sljedbenici Milarepe su bili Gnostici (Znajući) među budistima, kao što su sljedbenici Valentina i Marciona bili Gnostici među kršćanima, te su se dakle „heretički“ suprotstavljali svakoj dogmi ili vjerovanju intelektualno temeljenom samo na pukim Spisima ili Tradicijama- to je ono što nauk Milarepe nepogrešivo pokazuje.


Photobucket


A eto I zašto se sve tako logično poklapa u naoko geografski distanciranim filozofijama. :-))


Eto, nadam se da ste uživali u tekstu. Ono što imam za prokomentirati je moje viđenje važnosti uvida u povijesne istine. Ljudi su čini mi se vrlo skloni prigovaranju i kritiziranju svega i svačega danas. Stalno je netko nečim zakinut, fali nečega, političari su ovakvi ili onakvi, treba popraviti šta ja znam, ekonomiju i gospodarstvo i sve će biti u redu i svi će zauvijek živjeti sretni i veseli i sl. Ok, nije to skroz bezveze, ali nekako sve više to doživljavam kao hrpu ljudi koji kritiziraju boju fasade ili prozorskih okvira na kući u kojoj žive, a s druge strane truli temelji kroz koje zidovi upijaju vlagu i zbog kojih im zrak truje pljesniv miris, to ih ni najmanje ne zabrinjava nego dapače svako upozorenje u tom smjeru izaziva bijesnu reakciju ili pak ismijavanje problema. To mi je čudno zapravo… Ponekad se priča o odgovornosti, npr. imati dijete znači odgovornost u skrbi za njega tj. da ga se prehranjuje, odijeva, šalje u školu, onaj tko npr. ima automobil isto ima odgovornost prema vozilu da npr. promijeni ulje ili gume s vremena na vrijeme. Uglavnom znamo otprilike što je odgovornost, hoću reći da postoji i odgovornost prema povijesnim istinama i isto kao što roditelji ne smiju zanemariti niti jednu odgovornost prema djetetu tako niti svi mi ne smijemo s nonšalantnim odmahivanjem glavom odbacivati pitanja povijesne istine i učenja o njoj. Ukoliko ipak odlučimo tako postupiti odakle nam točno pravo čuđenja kad nešto pođe po zlu? Odakle vlasniku automobila koji nikada nije ni kontrolirao nivo ulja u motoru niti ulje promijenio pravo da se čudi kad motor konačno jednoga dana zariba? Da li se roditelj koji nije djetetu osigurao smještaj u toploj sobi u zimi može čuditi zašto je dijete bolesno? Uglavnom, po meni, u ovome kratkom tekstu vidjeli smo osim povijesnog pregleda zbivanja također i kako funkcioniraju neke stvari koje se odvijaju i danas. Mislim na programiranje stvarnosti, na proizvoljno određivanje onoga što jest, a što nije u zavisnosti od interesa interesnih skupina koje se time poslom bave. U ono vrijeme „zajahati“ mladu religiju koja je bila zasnovana na zdravim temeljima velikog svetog čovjeka Krista bio je imperativ kako bi se stvari držalo pod kontrolom, to je jasno. No dobro, to je davna povijest tu se više ništa ne može napraviti. Učenje o povijesti nema važnosti ako naučeno nema primjene u sadašnjosti- tome jedinome trenutku koji se računa da se tako izrazim. Religijske dogme u svijetu zapadne civilizacije spadaju najvećim dijelom u prošlo svršeno vrijeme, sadašnjost pripada znanosti.
I tu se opet ponavlja povijest. Po „svetim“ institucijama neki moderni farizeji prema svojim proizvoljnim interpretacijama donose dekrete, što je zdravo, što je bolesno, što je normalno, a što nije. Ako se nešto ne poklapa lako se nadopuni izmišljenim, pa tko će znati…svjetovnjaci pojma nemaju ;-) Ja jako poštujem znanost i znanstvenike da se razumijemo, ali pitanje ostaje koliko se netko ima pravo miješati u živote drugih kroz objave nekakvih istina do kojih dolazi svojim vlastitim proizvoljnim metodama koje pak do njega samog dolaze pukim tradicijama i spisima. Opet se „potrošača“ dovodi pred gotov „proizvod“ pred instant istinu koju je dovoljno čuti ili pročitati, a kako je potekla iz „neupitnih“ izvora i nema druge nego prihvatiti je kao neke moderne koncilske dekrete.

Kako se znanost u modernom zapadnjačkom diskursu danas često i rado prikazuje kao dijametralna opozicija religioznom dogmatizmu utoliko je važno znati da se problematika znanstvenog totalitarizma ili izgradnja neupitnog, nedodirljivog svetog kulta proučava od strane ozbiljnih filozofa negdje od sredine 20-og stoljeća. Sa desne strane pod „Važni linkovi“ stavio sam zato ovaj naslov „Kako se zaštititi od nauke“ vrlo zanimljiv i pronicljiv tekst koji će samo dobivati na važnosti s vremenom.
Kao što je u davna vremena religija bila od iznimne važnosti u životima ljudi danas su to neke druge stvari- tehnologija, ekonomija i kao takve ne smiju biti izvan svake kontrole. Iste one ekipe koje su vedrile i oblačile po „crkvenim koncilima“ (na kojima se očito Europu i Europljane stavilo pod pasku za sljedećih preko 1500 godina) to čine i danas s kojekakvim gripama i cijepljenima, sa raznoraznim financijskim krizama i krahovima burzi, bankarenjima i gospodarenjima, organiziranjem bratoubilačkih ratova među sirotinjom i da ne nabrajam te stvari više.

To je uglavnom sve o ovoj zanimljivoj temi, za mene osobno je najvažnije uvidjeti kako se u kojem god smjeru krene, bilo vremenskom, bilo prostornom, u koje bilo područje ljudske djelatnosti sve nekako sažima prema istome i onda opet u krug. Baš kao da smo u nekakvoj vremenskoj omči, zar ne? ;-)

- 18:02 - Komentari (10) - Isprintaj - #

petak, 16.09.2011.

Gampopa

Nakon što smo u prethodnim člancima upoznali najvećeg i najomiljenijeg tibetanskog mistika i yogina Milarepu u ovome članku želim nadodati par riječi o njegovu učeniku i nasljedniku u liniji Kargyutpe. Kao što smo već spomenuli iz te linije izrasla je i današnja tradicija Karma Kargyu jedna od četiri velike škole tibetanskog budizma čiji poglavari se nazivaju Karmape.

Photobucket

Gampopa (1079.-1153.) Gampopa je rođen u mjestu Nyal, centralni Tibet. Njegov otac bio je Nyiwa Sangye Gyalpo a majka Shomo Zatse. Dječak je po rođenju dobio ime Dharma Drak.

Njegov otac počeo je sina obrazovati u ranoj dobi od 5 godina, a od osme godine dječak je počeo izučavati tradicionalnu medicinu, sljedećih osam i pol godina učio je pod vodstvom više stručnjaka- liječnika iz mjesta Kyeme, indijskog liječnika po imenu Usil, liječnika iz Tsang regije Tibeta i nepalskog liječnika po imenu Viji. Nakon toga nastavio je studij medicine kod još trinaestorice eminentnih znalaca iz Kine i Tibeta. U mladosti već je postao ponajbolji i najpoznatiji liječnik. Ljudi su ga prozvali Dakpo Lhaje tj. Liječnik iz regije Dhakpo.

Također zainteresirao se za Dharmu i otpočeo učiti u liniji Nyingme od majstora Bar-reya i u tradiciji Kadam od učitelja Sherpa Yonten Draka.

U dobi od 16 godina Dharma Drak oženio je kćer čovjeka imenom Chim Jose Dharma O. (njezino ime nije zabilježeno) Imali su dvoje djece. Dharma Drak živio je dakle u mladosti obiteljskim životom, a u zajednici je bio prihvaćen kao poštovani liječnik. Međutim u 25 godini zadesila ga je tragedija kad je njihovim krajem zavladala epidemija neke bolesti. Njegova žena i djeca umrli su od posljedice oboljenja i činjenica da ih nije uspio spasiti usprkos svome znanju odvratila je Dharma Draka od daljnjeg bavljenja medicinom.

Nakon toga potpuno se okrenuo Dharmi. U dobi od 26 godina primio je puno redovničko posvećenje od Geshe Loden Sherapa iz tradicije Kadam, a u dobi od 28 susreo je Nyukrumpa Tsondru Gyaltesna od kojeg je primio brojna Kadampa učenja. Mnogo godina Gampopa je proveo prakticirajući naučeno od te dvojice velikih učitelja.

Čuvši o djelima velikog Gospodara Yogija Milarepe, Gampopa je odlučio potražiti ga. Nakog dugog i napornog putovanja stigao je u Trode Tashiganag, da bi tamo otkrio da ga Milaerpa već očekuje u društvu nekih svojih učenika.
Gampopa je primio transmisiju Tantre i Mahamudre, svega znanja koje je Milarepa naslijedio u liniji učenja. Nakon dugogodišnje prakse, savladavajući sve zadatke koje mu je postavio guru, Gampopa je postigao veliko Ostvarenje. S vremenom je upravo on naslijedio Milarepu kao držalac linije.
Gampopa je osnivač redovničkog reda Kagyu kao i utemeljitelj samostana Dhalkha Gampo u kojem je nastavio podučavati i meditirati na korist svim bićima. Od njegovih brojnih pisanih djela najpoznatija je knjiga „Draguljni Ukras Oslobođenja“.

Gampopa je kao držalac obiju linija Kadampe i linije Milarepine Mahamudre i Tantre objedinio to dvoje u Kagyu školu i redovničku tradiciju bogatu novim metodama kojima je učenike upravljao putem ostvarenja. Gampopa je svoje učenike vodio prvo kroz uobičajeni mahayanski nauk Kadampe, a zatim kroz neuobičajena (ezoterična) učenja Mahamudre i Tantre koja dolaze u liniji učenja od Milarepe.

Neki od Gampopinih učenika su: Pakmo Trupa, Saltong Shogam, Barom Dharma Wangchuk, Gampo Tsultrim Nyingpo, Zhang Drowe Gonpo. Jedan od njegovih učenika imenom Dusum Khyenpa postao je prvi u liniji inkarnacija Karmapa („Onih koji provode buddhinsku aktivnost“) linija koja i danas postoji, a njen suvremeni držalac je 17. Gyalwang Karmapa Urgyen Trinley Dorje.

P.S.
Eto toliko o liniji šestorice velikih tibetanskih mistika i asketa. Kao što ste sigurno primjetili s Gampopom se ono što je bilo poznato pod Bratstvom Kargutpe tj. zajednica gurua i učenika koji su živjeli pustinjačkim životom, počelo transformirati u organizirano samostansko redovništvo. Ta tranzicija od pustinjaštva prema organiziranom monaštvu imala je naravno svoje prednosti ali i značajne nedostatke, a to je sve skupa opet jedna duga priča koju ćemo možda jednom nastaviti pričati… U sljedećim postovima želim se vratiti filozofiji Kargyutpa Bratstva, priči o istinskom asketskom isposništvu koja nadahnjuje čak i nas toliko uronjene u svjetovno i materijalno (sudim prema sebi, ne govorim u vaše ime) u ova vremena kada izgleda da su ti ideali zauvijek nestali i izgubljeni, pa čak i da možda nikada nisu niti postojali.

- 17:23 - Komentari (5) - Isprintaj - #

četvrtak, 15.09.2011.

Milarepa

Ovim člankom završavam za sada priču o Jetsunu Milarepi u narodu najomiljenijem od svetih ljudi Tibeta. Njegov život i djelo u svjetlu današnjih zbivanja je sve važnije i upoznavanje s njim predstavlja u svakom slučaju jedan od imperativa na našem osobnom putu duhovne i kulturne izobrazbe.
Milarepu ćemo spominjati usput i u nasljednim postovima koji će se baviti općenito filozofijom Kargyutpa asketizma. No o tome kasnije.
Danas sam odlučio zaokružiti prethodna tri članka ulomkom iz poglavlja o Milarepi knjige „Leteći Mistici Tibeta“ Glenna H. Mullina sa dodatkom kratke povijesne biografije Jetsuna Milarepe i njegovog učenika Gampope.

Photobucket

Milarepa je dugi niz godina proveo meditirajući u visokim planinama u regiji oko vrha Mt. Everest. Ono što osobito fascinira je njegova odjeća ili bolje reći nedostatak odjeće. Milarepa je naime svoj život u planinskim špiljama provodio bilo potpuno bez odjeće bilo zaogrnut samo laganom pamučnom haljom. Milarepa je kao yogin poznavao tehnike meditacije kojima se može u potpunosti kontrolirati temperatura tijela i potrošnja energije. U povijesti tibetanskih yogina to nije jedinstven slučaj, povijesni izvori kazuju kako je baš na sličan način, također u to vrijeme 11. stoljeća živjela jedna žena yogi imenom Machik Labdron.

Jednom je tako Milarepa meditirao u špilji na planini Shri u regiji oko Mt. Everesta u toku cijelog ljeta i nastavio je tamo boraviti i u jesen. Jednog jutra probudio se poslije neobičnog sna. U snu pristupila mu je dakini (duhovna bića u vajrayanskom budizmu analogna npr. anđelima, dakini-ženskog roda, a daka muškog) i rekla: „Osam latica otvoriti će se iz lotosova cvijeta u tvom srcu.“ Milarepa je taj san protumačio kao naznaku da će imati osmero važnih učenika, a jedan od njih se ima pojaviti baš toga dana. Razmišljajući o tome Milarepa se otputio iz špilje u nizinu, tamo je kod jedne rijeke legao na obalu i čekao.
Nešto kasnije stigao je bogati mladi aristokrat jašući na prekrasnom crnom konju. Milarepa ga je zamoli da ga prebaci preko rijeke. Jahač je to odbio rekavši kako je u prevelikoj žurbi da bi mu pomogao. Mladi plemić ujahao je u rijeku ali snažna struja nosila je konja i jahača i prelazak je bio jako mukotrpan. U međuvremenu Milarepa se zaputio pješice preko rijeke u laganoj šetnji, a stopala mu nisu ni dodirivala površine nego je hodao nekoliko centimetara iznad vode.

Kada je jahač konačno uspio prijeći rijeku na konju bio je zaprepašten i pojurio je prema Milarepi. Pregledavao je Milarepina stopala i noge i čudio se kako je čovjek bio potpuno suh, čak i tabani stopala su mu bili suhi. Upitao ga je kako je uspio učiniti takvo čudo. Milarepa koji je često odgovarao u kratkim pjesmama otpjevao je ovo:

Sabrao sam vode četiriju transmisija,
Prakticirao sam duboku doktrinu devet primjena,
Vlast nad vajra-tijelom sam ostvario
I doveo um i energiju u harmoniju
Dakle ja Yogi vladam četirima elementima
I mogu levitirati i letjeti prostorom
I hodati nad vodom.

Mladoga plemića savladalo je grizodušje jer je Milarepi uskratio prijevoz preko rijeke te je zaplakao. Želeći se nekako iskupiti ponudio je Milarepi uzde koje je držao u rukama rekavši neka uzme njegova konja.
Milarepa je opet odgovorio u pjesmi:

Moj konj je vladanje nad umom i energijom
Ukrašen je svilenim šalom meditativne koncentracije
Koža mu je stadij najdublje apsorpcije
Sedlo zračeća samospoznaja
A ostruge su tri vizije

Nakon toga plemić je Milarepi nudio razne darove- cipele, šešir, odjeću (Milarepa je bio tom prilikom zaogrnut samo jednim starim platnom), dragocjenu ogrlicu, na kraju mu je aristokrat ponudio sagraditi hram i doživotno sponzorstvo nad njime, no sve ponude Milarepa je odbio sa pjesmom.
Ne znavši što više učiniti nakon duge rasprave mladi bogataš i sam je zapjevao pjesmu iskazujući svoje duboko štovanje Milarepi:

O poštovani yogi, jutros sam jašući na konju
Susreo polugola čovjeka kako leži kraj rijeke
Pomislio sam ili je lud ili glup
Besramno se tako prikazujući
Mora da je manijak ili luda
Prijezir mi obuze um i zaobiđoh ga…

Tada ga ugledah gdje leti poput orla
Dok je prelazio na drugu obalu rijeke
Nad vodom je hujao poput vjetra
I ptice u letu
Sada se misao javlja u meni
Da sam susreo potpuno ostvarenog Buddhu
O gospodaru, tražim tvoje vodstvo i upute.

Milarepa je prihvatio njegovu molbu i prihvatio ga za učenika te je na taj način Milarepin jutrošnji san ostvaren. Mladić je postao jedan od osmero glavnih učenika i majstor linije „yogina u pamučnim haljama“- u povijesti zabilježen kao Repa Zhivai Od.

Još jedan zanimljiv slučaj zbio se dok je Milarepa boravio u planinama regije Mon u južnom Tibetu (današnja indijska država Arunachal Pradesh, istočno od Butana).
Neki lokalni stanovnici pronašli su Milarepu u planinama kako sjedi u dubokoj meditaciji. Preplašili su se te pojave i pomislili da je riječ o demonu ili zloduhu te su ga ustrijelili otrovnim strelicama. Kako strelice nisu učinile nikakvu ozljedu na tijelu meditanta odlučili su ga baciti sa litice u rijeku. No Milarepa se zaustavio uspravno u meditacijskom položaju nad površinom vode i odletio natrag na izvorni položaj ne prekidajući duboku meditaciju (samadhi). Naposljetku seljaci su napravili veliku lomaču oko Milarepe u namjeri da ga zapale na njegovu položaju no iako su drva izgorjela tijelo meditanta je ostalo netaknuto.
O slučaju su obavijestili i lokalnog vladara koji je pak odlučio pozvati Milarepu na svoj dvor kako bi tamo naučavao. Milarepa nije pristao uz objašnjenje da preferira samotnjački život nasuprot životu u palači ali poslanici su bili uporni. Proširili su ponudu na bogati novčani dodatak od samoga kralja, birano društvo na dvoru, veliku slavu u kraljevstvu i udobne odaje za boravak. Kao i obično Milarepa je odgovorio sa pjesmom:

Yogi Milarepa nema interesa za materijalna bogatstva
Tako u početku ne patim stječući ga
Na sredini ne patim pokušavajući sačuvati ga
I na kraju ne patim gomilajući ga

Nemam želje za društvom ljudi.
Tako u početku ne patim žudeći za njima
Na sredini ne patim sporeći se sa njima
Na kraju ne patim rastajući se od njih

Nemam želje za slavom
U početku ne patim tražeći je
Na sredini ne patim čuvajući je
I na kraju ne patim od straha da ću je izgubiti

Nemam želje za kućom
Tako u početku ne patim gradeći je
Na sredini ne patim održavajući je
I na kraju ne patim štiteći je.

Kasnije jednom prilikom neki od Milarepinih učenika tražio je od svoga učitelja da mu prepriča taj događaj kada mu je bilo ponuđeno veliko bogatstvo i ugodan život na dvoru.
Milarepa je ovako pojasnio:

Veliki orao istoka
Maše krilima i leti s lakoćom
Lebdeći slobodno na nebu
Bez ikakva straha od pada.
Na isti način nevezani yogi
Prirodno živi u zabačenim i izoliranim mjestima,
Ne radi straha od buke ili smetnje
Nego zato jer je to put siddha.


Photobucket
Milarepa (1040.-1123.) kratka biografija u grubim crtama- rođen je u regiji Gungthang od oca imenom Mila Sherap Gyaltsen i majke Nyangtsa Kargyen. Imao je mlađu sestru imenom Peta Paldron. Po rođenu dobio je ime Mila Thopaga što znači „Mila kojega je ugodno slušati“. U dobi od osam godina izgubio je oca, a s njim i obiteljsko imanje. Sve njihovo vlasništvo preuzeo je njegov ujak- očev brat. Taj čovjek i njegova žena loše su tretirali Milu i njegovu majku i sestru- držali su ih u robovskom odnosu i tjerali da rade u polju za njih. Odrastao je gledajući velike patnje i zlostavljanja svoje obitelji.
Njegova majka nikada nije prežalila gubitak voljenog supruga i propast njihove obitelji. Upravo ona uputila je Milu, čim je odrastao, u planine na nauke kod mračnih šamana kako bi izučio čarobnjaštvo i osvetio se ujaku za nanesenu nepravdu. Nakon godina učenja crne magije sa mračnim šamanima Mila je izvršio svoj zadatak, koristeći se naučenim ubio je sveukupno 37 ljudi uključujući ujaka i cijelu njegovu obitelj, a u procesu je uništio i većinu usjeva svoga rodnog sela.
Nakon toga strašnog čina Mila nije mogao naći mir, uništila ga je krivnja zbog zlih djela i teških karmičkih posljedica koje je sam sebi uzrokovao. Prvo je otišao u regiju Tsang gdje je susreo velikog učenjaka Rongtona Lhagu, sa kojim je počeo izučavati Dharmu. Nakon nekog vremena taj učitelj savjetovao mu je da potraži velikog gurua Marpu Prevoditelja. Tako je Milarepa u dobi od 38 godina otišao u Lhodrak da se susretne s Marpom.
Mila je proveo šest godina učeći s Marpom koji mu je odredio brojne zadatke kao pokoru za zla djela iz prošlosti. Jedan takav zadatak koji se često spominje bila je gradnja kamene kule od devet katova. Na kraju procesa pročišćenja Mila je od Marpe primio pune transmisije i instrukcije Tantre i linije Mahamudre sve što je Marpa kao prevoditelj budističke filozofije naučio od indijskih svetih ljudi Narope i Maitripe.

Nakon sveukupno 12 godina studije s Marpom Mila je dostigao stanje Vajradhare- potpunog Prosvjetljenja. Prozvan je Milarepa što znači „Mila u pamučnoj halji“ (riječ „Repa“ je oznaka koja se daje tantričkim yoginima jer oni nose bijele halje). U dobi od 45 godina u toku nauka Milarepa je prebivao u špiljama Drakar Taso, a kasnije je počeo lutati Himalajama.
Milarepa je najpoznatiji po svojim pjesmama i spjevovima u kojima s izvanrednom jasnoćom i ljepotom izražava dubinu svoje spoznaje Dharme. Mnoge od Milarepinih pjesama prevedene su na razne jezike.

Milarepa je imao više učenika kao npr. Rechung Dorje Drakpa, Gampopa, Dhakpo Lhaje i ostali. Od njih nasljednik linije učitelja postao je Gampopa (nastavlja se).

- 14:49 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 12.09.2011.

Šestorica velikih Učitelja Kargyutpe- Milarepa i Gampopa

Ovim trećim člankom u nizu završavamo pregled šestorice Gurua prikazanih na slici niže.

Odmah na početku odlučio sam napraviti mali kviz za štovano čitateljstvo. Ako ste raspoloženi u komentarima na kraju ovog članka možete odgovoriti koji su od ove šestorice Indijci, a koji Tibetanci, a koji nije povijesna osoba nego Nebeski Izvor linije Kargyutpa. Svi odgovori mogu se naći čitanjem prethodna dva kao i ovog posljednjeg članka. Ovo nije neki test nego pokušaj interaktivizcije bloga jer često privatno čujem da se blog čita kako u RH tako i u susjednim zemljama ali komentari ne ukazuju na to.

Kako ćemo se s Milarepom ovdje sigurno još družiti u budućnosti ovome dodajem još nekoliko njegovih izjava, citata koji bi mogli prosječnog čitatelja zainteresirati za njegov rad i filozofiju:

-Sve svjetovne težnje ili potrage imaju jedan neizbježni kraj, a to je patnja: stjecanje završava u rasipanju, gradnja u rušenju, sastanci završavaju u rastancima, rođenja u smrti. Znajući to pojedinac se treba od samog početka odreći stjecanja i gomilanja (stvari), odreći se građenja i sastanaka i predano uputama eminentnog gurua uputiti se u ostvarenje Istine (koja nema rođenja ni smrti)

-Ako izgubiš svako razlikovanje između sebe i drugih, bit ćeš sposoban služiti drugima.
A kada u služenju drugima ostvariš uspjeh tada ćeš susresti se sa mnom,
A pronašavši mene, ostvariti ćeš Buddhinstvo.

-Život je kratak i vrijeme smrti je nepredvidljivo, dakle primjeni sebe u meditaciji. Izbjegavajući činjenje zla stječi dobrobit najbolje što možeš, čak i pod cijenu vlastitog života. Ukratko: postupaj tako da nemaš razloga stidjeti se i ne odstupaj od toga pravila.

-Uzdržavaj stanje neometenosti i smetnje će odletjeti od tebe
Prebivaj sam i naći ćeš prijatelja.
Zauzmi najniže mjesto i dosegnuti ćeš najviše.
Žuri polako i uskoro ćeš stići
Odreci se svjetovnih ciljeva i postići ćeš najviši cilj.

-Guru koji je sam kao Dharma-Kaya, zbir svih prosvijetljenih bića, usporediv je s nebeskim prostranstvom
-Na nebeskom licu skupljaju se Oblaci Dobrih Želja Sambhoga-Kaya- zbir pokroviteljskih božanstava nebeskih svjetova
-Iz Oblaka plovećih nebeskim prostranstvima pada pljusak cvijeća Nirmana-Kaya -Veliki Učitelji utjelovljeni na Zemlji
-Oni padajući na Zemlju neprestano gaje i dozrijevaju žetvu Spašenih Bića“

Photobucket


Milarepa- (cca1052.—1135.) - u tibetanskim izvorima najčešće zvan Jetsun Milarepa, na slici je prikazan zdesna Marpe, dakle figura Milarepe je u donjem lijevom uglu. (Njegov guru bio je upravo Marpa i susret s njim na himalajskim obroncima značio je početak pročišćenja od zlih djela prošlosti koja je Milarepa činio kao osvetoljubivi šaman.) Milarepa sjedi na koži antilope kakvu inače koriste yogini kada prakticiraju yogu. Odjeven je u jednostavan komad pamučne tkanine- standarda odjeća Kargyutpa asketa , koji indicira da bez ikakve druge zaštite tijela može podnijeti intenzivne hladnoće visokih predjela snježnih planina Tibeta.

Photobucket

Kao i Tilopa i Marpa, Milarepa također drži lubanju punu krvi koja simbolizira njegovu moć nad okultim (loki siddhi). On pjeva himnu, a to simbolizira ruka na uhu (u ovom slučaju desna). Crvena vrpca preko prsa, usporediva sa brahmanskom svetom niti, jest zapravo yoginska meditacijska vrpca kakvu tibetanski yogiji upotrebljavaju da im pridržava noge u položaju duboke meditacije (asana) dok su u stanju transa (samadhi). Slične vrpce nose Tilopa i Naropa. Lavlji simbol iznad ulaza u njegovu špilju kazuje da je špilja u visokim izoliranim predjelima himalajske divljine kakve posjećuju samo planinski lavovi koji vole samoću, a sam Milarepa jest „Neustrašivi Lav Dharme (ili Istine), a špilja predstavlja „Lavlji Brlog“.

Photobucket

Gampopa (1079–1153) - slijeva Marpe (znači figura u donjem desnom uglu slike), prikazan je u lamskoj halji Kargyutpa Bratstva, sjedeći na bogato ukrašenom jastuku smještenom u propovjedaonici. On objavljuje, uz pomoć Tibetanske Svete Knjige, koju drži u ruci, Doktrinu Prosvjetljenoga- Dokinuće Patnje i Put u Konačno Oslobođenje. Gampopa je peti od petorice gurua koji su se pojavili u ljudskom obličju na dobrobit mnogih, a šesti u liniji koja počinje sa Nebeskim Gurua Dorje Changom, koji pak, prema vjerovanju modernih Kargyutpa još uvijek udjeljuje Bratstvu na Zemlji svoj duhovni blagoslov, telepatski odašiljući „valove milosrđa“ direktno iz Nebeskog Svijeta u kojem prebiva.
Od Gampope koji je bio Milarepin najdarovitiji student nadalje do današnjih dana neprekinuto nastavlja se linija Kargyutpa Učitelja.

P.S. Milarepa i Gampopa utemeljili su ono što se razvilo u današnju Karma Kagyu tradiciju- jednu od 4 velike škole tibetanskog budizma. Više povijesnih činjenica o njima dvojici i povijesti njihovog susreta nekom drugom prilikom, možda već u sljedećem članku krajem tjedna.

- 12:35 - Komentari (2) - Isprintaj - #

petak, 09.09.2011.

Linija Učitelja Kargyutpe- Naropa i Marpa

Photobucket

Naropa (956.–1041.) - nasuprot Tilopi, slijeva Dorje Changa (dakle u srednjem redu figura na desnoj strani slike, a lijeva je Tilopa) , na sličnom lotosovu tronu prikazan je drugi u liniji ljudskih gurua- indijski sveti čovjek Naropa. On na slici trubi u trublju načinjenu od ovnova roga proglašavajući tako slavu svoga Reda i u čast svoga gurua Tilope.

Photobucket

U Indiji, odakle Naropa potječe, prilikom velikih epidemija bolesti stoke,
nije bilo neobično vidjeti seoske svećenike ili astrologe kako sa sličnom trubljom od ovnova roga trube i kruže oko stada stoke ne bi li odvratili ili egzorcirali epidemiju.
Slično tome židovski svećenici trubeći u ovnove rogove šest dana su obilazili zidove Jerihona, a slijedio ih je Kovčeg Zavjeta. Sedmog dana obišli su grad sedam puta također trubeći u rogove, nakon čega je sedmoro od njih zatrubilo jedan dugi neprekinuti ton, a narod je počeo glasnu viku, kako im je zapovjedio Gospodin (bog Izraelaca/Hebreja)- zidovi grada tada su se urušili i grad je bio osvojen (Jošua VI . 4-20)

Među drevnim Židovma kao i među modernim hindusima zvuk koji emitira ovnov rog smatra se magičnim, kao mantrički zvuk u Mantra Yogi (Tibetanska Knjiga Mrtvih, poglavlje- „Mantre ili Riječi Sile“ str. 220.). Međutim među iniciranima u Tantricizam postoji i ezoteričko značenje. Izgleda da je to značenje ono isto koje ima rog u rukama Narope- moć egzorcizma Svjetovnih Demona, Egoizma, Neznanja (skt. Avidya) kako bi Iluzija (skt. Maya) Samsaričkog Postojanja bila uništena,a Nirvanski Put prema Potpunom Oslobođenju koje se naziva Buddhinstvo bio otkriven.

Photobucket
Još jedan prikaz Narope za trubom od roga.

Naropa, kao i Tilopa nosi na glavi tijaru s ljudskim lubanjama, a tijelo mu je ukrašeno ornamentima od kosti koji indiciraju da je onaj koji ih nosi u stanju Herukpe (vidi prethodni članak), a ezoterično simboliziraju fundamentalni princip ili temelj Svemira- Dharmakaya (ili Tijelo Istine) koje je Pravilo Postojanja, Nestvorena Izvan Prirodna Nirvana tj. simboliziraju pobjedu nad Rođenjem i Smrću, pobjedu nad svakim Postajanjem i Promjenom. Yoginski ornamenti kakve nose Tilopa i Naropa obično se svrstavaju u 6 skupina:

1.)tijara od lubanja, 2.) ukrasi za ruke, 3.)zglobne narukvice, 4.) ukrasi oko gležnjeva nogu (koji se ovdje mogu vidjeti samo na figuri Narope), 5.) pregača od koštanih zrnaca kombinirana sa pojasom oko struka (na ovoj slici nije vidljivo), 6.) dvostruka linija koštanih zrnaca koja se preko ramena spušta na prsa gdje pridržava grudni ornament u obliku ploče- Karmičko Zrcalo na kojem se, kako je opisano u Tibetanskoj Knjizi Mrtvih (str.11,36,166) reflektiraju svi postupci dobri ili loši. Tih 6 ornamenata (obično načinjenih od ljudske kosti) obilježavaju Šest Paramita (Beskrajnih Vrlina) koje su: 1.) Dana Paramita (Beskrajno Milosrđe), 2.)Šila Paramita (Beskrajna Moralnost), 3.) Kšanti Paramita (Beskrajno Strpljenje), 4.) Virya Paramita (Beskrajna Marljivost), 5.) Dhyana Paramita (Beskrajna Meditacija), 6.) Prajna Paramita (Beskrajna Mudrost). Da bi se postiglo Budhhinstvo i da bi se kao Bodhisattva moglo doprinositi spasenju svih živih bića Šest Paramita potrebno je ustrajno prakticirati.
Naropa kao i prethodna dva gurua sjedi u jednoj od brojnih yoginskih poza (asana). Njegov tron je crveni lotos ali ne toliko crven kao onaj Tilopin, također simbolizira Sukhavati (vidjeti prethodni članak) i Naropino članstvo u Lotosovom redu Gurua (Učitelja).


Photobucket
Guru Marpa

Marpa (1012.–1097.) (na slici Šestorice Učitelja donji red u sredini), poznat kao Marpa Prevodilac- taj naziv zaslužio je zbog brojnih radova, poglavito na temu Tantričke Yoge koje je sakupio u obliku rukopisa u Indiji kamo je mnogo puta putovao s Tibeta, a čije prijevode na tibetanski jezik je on također učinio.

Photobucket

Photobucket
Na ovim dvjema slikama Marpa je prikazan sa ponešto drugačijom kosom, bolje reći frizurom, ali to ne treba zbunjivati- treba obratiti pozornost na njegovu košulju koja izgleda svjetovnjački.

Odjeven je u polu-svjetovnjačku tibetansku obiteljsku odjeću (halja napola lamska, napola svjetovnjačka). Razlog tome je taj što Marpa iako vrlo slavan Guru ove linije, za razliku od svih ostalih spomenutih gurua, nikada nije odbacio obiteljski život. I on također drži ljudsku lubanju napunjenu krvlju (u lamskim ritualima umjesto krvi služi posvećena voda obojana crvenom bojom) što kazuje da je on također postigao pravo da primjenjuje loki siddhi (okultne moći koje pripadaju ovome svijetu). Sjedi na bijelom lotosovom tronu što simbolizira pripadnost Vajra (tib. Dorje) Redu, poznatom i kao Red Istoka jer bijela je boja koja je pripisana istočnim predjelima nebesa.

- 20:27 - Komentari (2) - Isprintaj - #

četvrtak, 08.09.2011.

Korijeni Kargyutpe- linija nebeskih Učitelja

Ovaj dugo najavljivani članak nastavak je priče o knjizi s kojom sam se na osobit način susreo u vrijeme Velike Izložbe Relikvija u Zagrebu prošlog mjeseca. Posljedice tog dragocjenog susreta, to sada sve više uviđam, biti će dalekosežne ali za početak želim vama, štovano čitateljstvo pokušati približiti povijesni okvir u kojem je živio Milarepa ali prije svega prikazati povijest linije Kargyutpa jer su u njenim temeljima neki od najvažnijih svetih ljudi Indije i Tibeta- Tilopa, Naropa, Marpa, Milarepa i Gampopa.

One kojima je ovih par redaka povijesti tibetanskog budizma sasvim dovoljno preusmjeravam na blog Kreše Mišaka koji je nadmašio samog sebe posljednjim briljantnim unosom! Ostali uživajte u ovom članku ali i posjetite Mišaka kasnije.


Photobucket
Milarepa- do njegova lika i djela doći ćemo postupno tokom vremena, mislim da je kao i uvijek najbolje krenuti od početka, a u ovom članku krećemo sa korijenima linije Kargyutpa koja je integralni dio škole Karma Kagyu jedne od 4 velike škole tibetanskog budizma.

Ja sam Milarepa, velik u slavi
Potomak izravni Sjećanja i Mudrosti
Ipak starac sam odbačen i nag.
Sa usana mojih svejedno čuje se pjesmica
Jer sva priroda koju vidjeh,
Posluži mi kao knjiga.
Željezni štap koji drži moja šaka,
Vodio me preko Oceana Promjenjivog Života.
Majstor sam ja od Uma i Svijetla;
I u vršenju djela i čudesa
Neovisan o zemaljskim božanstvima

Milarepa, Gur-Bum


Karma

Tek su Buddhe i Arhanti otkrili moju pravu prirodu u njenoj samoj suštini i trijumfirali su nada mnom. S druge strane, sva ostala bića žive pod mojom despotskom vlašću: Ja ih usmrćujem i ja ih oživljavam, Ja sam božanstvo koje im podaje prosperitet koji uživaju i ja uspostavljam posljedice dobrih djela kao i zlih među čovječanstvom. Bogovi, vladari, kraljevi, bogati i siromasi, jaki i slabi, plemeniti i prosti, okrutna stvorenja, sretni i nesretni dusi postojeći u ovome svijetu kao i u višim i nižim svjetovima- sve njih ja uzdižem ili rušim u njihove zaslužene egzistencije. Ja ponižavam visoke i uzvisujem niske već prema njihovim brojnim postupcima. Ja sam dakle uistinu Bog koji vlada ovim (fenomenalnim) Svemirom.

„Proglas Karme o Njenoj Svemoćnosti“ ulomak preveo na engleski Lama Kazi Dawa Samdup 1917.g. Originalni i potpuni tibetanski tekst iz kojeg je uzet ulomak nije poznat.

Lama Kazi Dawa Samdup (1868-1922)- radio kao ravnatelj državnog internata Bhutia u gradu Gangton, država Sikkim, postao kasnije poznat kao prevoditelj brojnih tibetanskih tekstova na engleski jezik, a radio je kao prevodioc za britansku administraciju u Indiji kao i za tibetansku vladu.
Pisac knjige „Milarepa- Veliki tibetanski yogi“ britanski antropolog Walter Evans Wentz u toku rada u Indiji postao je njegov učenik i prijatelj.

Photobucket
Lama Kazi Dawa Samdup i Walter Evans Wentz, snimljeno cca 1919.g. (preuzeto sa wikipedije)



Veliki Učitelji tradicije Kargyutpa


Photobucket

Slika je akvarel, rad lame Kazi Dawa-Samdupa u Gangtoku, Sikkim (današnja država Sikkim u sastavu Indije op. prev.), slika je nastala u toku 1920. godine, stvorena u skladu sa strogim odrednicama tradicije tibetanske monastičke umjetnosti. Prikazuje Poglavne Gurue ili Velike Učitelje Kargyutpa (tib. Bkah-rgyud-pa) Škole Sjevernog Budizma. Slika je bila oproštajni poklon lame piscu Evans-Wentzu.



Photobucket

Dorje Chang
Najviša figura u sredini prikazuje Božanskog Gurua ili Nebeskog Buddhu Dorje Changa (skt. Vajra-Dhara) u prijevodu Nositelj Dordže-a (Duhovne munje ili Žezla Bogova) u kome ezoteričan nauk Kargyutpe ima svoje ishodište. Ustanovljena Crkva (ovaj termin pisac koristi za tradiciju Gelugpa iz koje potječu Dalaj Lame op. prev.) štuje Dorje Changa ne samo kao emanenciju Buddhe Sakyamunija nego ga također kao i Kargyutpe štuje kao Poglavara Nebeskih Buddha analognog Adi Buddhi (Primordijalnom Buddhi) kojeg spominje Stara Škola Padmasambhave. Odjeven je u bogatu raskošnu halju kakva se tradicionalno pripisuje Dhyani Buddhama (Meditacijskim Buddhama) iz reda Sambhoga Kaya kojima pripada. To što je odjeven kao kraljević indicira njegovu direktnu vlast nad svjesnim bićima i njihovim moralnim osjećajima. Pokazuje pasivnu vanjštinu i prekrasno držanje jer u svojoj suštini njegova priroda je pasivna (ili neimpulzivna) i predstavlja Izvor Dobrote, Istine i Pravde. Sjedi u Buddhinskom položaju (skt. Vajra-Asana) jer njegov um nikada ne napušta stanje mirnoće i nepomičnosti- to stanje naziva se Samadhi. Zvonce koje drži u lijevoj ruci simbolizira Prazninu (skt. Shunyata) kao Razum (Intelekt), dorje u njegovoj desnoj ruci simbolizira Božansku Metodu i Duhovnu Snagu. Dorje Chang je ustoličen na lavljem tronu što indicira da je iznad svakog straha od Promjene, dva lava u osnovi trona simboliziraju Neustrašivost. Njegova plava boja simbol je nepromjenjivosti i vječnosti njegova postojanja jer je to boja vječnog plavog neba. Budući da je Dorje Chang prototip Heruka Hijerarhije Bodhi Božanstava on nosi narukvicu čija zrna su napravljena od kosti što simbolizira odricanje i pobjedu nad Samsarom (krugom rođenja i smrti). Tako Dorje Chang dakle kombinira u sebi yoginske odlike kako Heruka tako i Dhyani Buddha.

[Pojašnjenje nekoliko prethodnih rečenica: U knjizi Bardo Thödol (Tibetanska Knjiga Mrtvih) Heruka Buddha koji se često prikazuje (isto kao i još neki drugi Buddhe) kao muški i ženski aspekt (tib. yab-yum) ovisno da li se radi o prikazu miroljubivog aspekta (tib. Z'i-wa) ili gnjevnog aspekta (tib. T'o-wo) zapravo predstavlja, u ezoteričnom smislu, tantričku personifikaciju Spašavajuće Sile koja sama po sebi omogućava postizanje Prosvjetljenja i Budhhinstva. Ovdje je ta Sila izražena kroz Božansku Osobu Dorje Changa i otada kroz one koji su po njemu inicirani i inkarnirani na Zemlji, napose kroz one među njima koji su Veliki Yogiji jer ti koji su se odrekli svijeta su u ezoteričnom smislu – Herukpe- tj. Neodjeveni, koji su „goli” od svih samsaričkih stvari koje su skinuli sa sebe.]



Photobucket

Tilopa (988.–1069.)
Zdesna Božanskom Guruu prikazan je prvi od gurua u liniji ljudskih inkarnacija- riječ je o indijskom yogiju svetom čovjeku Tilopi koji je od Nebeskog Učitelja primio direktna uputstva i učenja. Zlatna riba koju Tilopa drži gore u desnoj ruci simbolizira svjesna bića uronjena u Ocean Samsarskog (tj. svjetovnog) Postojanja i indicira Tilopinu moć da ta bića emancipira tj. spasi. Krvlju napunjena lubanja koju Tilopa drži u lijevoj ruci simbolizira njegovu moć da dijeli „loki siddhi“ (okultne moći koje pripadaju ovome svijetu) u svojoj ulozi Heruke, njegova Heruka priroda indicirana je tijarom od ljudskih lubanja i ornamentima s kostima kojima je ukrašen. Lotosov tron na kojemu sjedi kazuje kako Tilopa pripada Lotosovu Redu gurua. Crvena boja lotosovih latica je simbolična za Sukhavati (Zapadni Raj) gdje vlada Buddha Amitabha, Onaj koji je od Beskrajnog Svjetla, Iluminator i Prosvjetlitelj čiji simbol je crveni mistični elemet koji sve proždire ali i pročiščava,a to je Vatra. Za Tilopu se vjeruje da je bio inkarnacija Amitabha Buddhe. Zelena boja u Tilopinoj auri kao i u aurama ostalih figura na slici predstavlja yoginsku ravnotežu uma ili harmoniju te duhovnu snagu.

Photobucket
Još jedna slika Tilope s ribom u ruci- taj simbol usvojili su i rani kršćani osobito u periodu katakombi, sasvim vjerojatno iz orijentalnih izvora, a nosio je slično značenje- odnosio se na Kristosa (kao koncept, a ne samo kao povijesnu osobu) i njegovu moć Spasenja ljudi.

- 06:46 - Komentari (4) - Isprintaj - #

nedjelja, 04.09.2011.

Stari znanac- Vilino sito (Carlina acaulis)

Kako su se pojavile neke poteškoće u radu mojeg stolnog računala kasnim sa pripremom iznimnog članka o povijesti tibetanskog budizma, preciznije tradicije Kargyupta, posebno misteriozne i ezoterične škole čijem postanku je mnogo doprinio i sam Milarepa kojega smo nedavno spominjali. Nadam se da će problem uskoro biti otklonjen i članak objavljen.

U međuvremenu javljam se sa prijenosnog računala- odlučio sam podijeliti s vama, poštovano čitateljstvo, jedan svoj vrlo senzacionalan nalaz koji sam zabilježio na fotografijama. Proteklog sam tjedna u brdima skupljao timijan (majčinu dušicu) za potrebe spremanja uvarka, tzv-„zapare“ kojim se tradicionalno „zaparuju“ drvene bačve u vrijeme prije pocetka berbe grožđa.
No ovo nije priča o tome. Na jednome planinskom pašnjaku našao sam mističnu, a u ovim krajevima Hrvatske dosta rijetku biljku- vilino sito (Carlina acaulis).

Photobucket

Photobucket

Photobucket

Photobucket



Evo sto piše o njoj na netu :


"Opis biljke: ova uočljiva biljka poznata je i u prirodi dosta rasprostranjena. Dolazi i u našim krajevima na suhim i siromašnim livadama i pašnjacima, a i na vrištinama. To je niska, posve uz tlo prilegla trajna biljka s vrlo kratkom stabljikom, s jako rascijepljenim i bodljikavim listovima. Velike, sjajnobijele i zvjezdaste cvjetne glavice razvijaju se pojedinačno. Čim je u izgledu kišovito vrijeme ili gusta magla, srebrno se bijeli i bodljikavi ovojni listovi zatvaraju pa se u to njezino svojstvo predskazivanja vremena može pouzdati. Duboki stupasti korijen svinje rado izruju i jedu. Korijen je izvana smeđi, iznutra svjetliji i raspucan, mirisa sladunjava, nalik na miris gljiva, a okusa je oštro aromatičnog."


Ono što je u Mongoliji vansemberuu to je kod nas vilinsko sito… a možda i nije baš to ali nije niti bitno.


Photobucket

Photobucket

Uglavnom ovu sam biljku sad ugledao drugi put u zadnjih 10 godina, prvi put je to bilo možda 2006 ili 2005. ali na većim nadmorskim visinama u predjelima gore Ivanščice koji se mogu smatrati botaničkim vrtom (rijec je o planinskim livadama Pregerski krči otprilike iznad grada Lepoglave), tako da sam ovaj put ostao ugodno iznenađen pronalaskom vilinog sita nedaleko svoga doma!


Photobucket

Photobucket
Na povratku sam uslikao i ovaj grm trnine. Trnine su krupne ali nisu ukusne za jelo sve do kasne jeseni kada promrznu na prvim mrazevima- tada dobiju karakterističan kremasto-šljivasti okus. Trnine (prunus spinosa), vjerojatno niste znali smatraju se divljim pretkom šljiva (Prunus domestica).



Evo i pataka, to nisu vise ducklinzi jer su nakon 4 mjeseca odrasli i od ducklinga se pretvorili u duck-ove, a budući da to malo glupo zvuči nadalje zvati ćemo ih patke:
Photobucket

Photobucket
U prvom planu Patak i iza njega Patka- obavljaju inspekciju drva za ogrijev.

- 19:27 - Komentari (9) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< rujan, 2011 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    

Kolovoz 2021 (3)
Srpanj 2021 (1)
Lipanj 2021 (1)
Svibanj 2021 (2)
Travanj 2021 (1)
Ožujak 2021 (2)
Veljača 2021 (5)
Siječanj 2021 (5)
Listopad 2020 (2)
Rujan 2020 (2)
Svibanj 2020 (1)
Siječanj 2020 (4)
Prosinac 2019 (1)
Studeni 2019 (4)
Listopad 2019 (1)
Rujan 2019 (1)
Lipanj 2019 (1)
Svibanj 2019 (4)
Travanj 2019 (1)
Veljača 2019 (2)
Siječanj 2019 (1)
Prosinac 2018 (3)
Kolovoz 2018 (2)
Srpanj 2018 (2)
Svibanj 2018 (1)
Travanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Veljača 2018 (4)
Prosinac 2017 (1)
Listopad 2017 (1)
Rujan 2017 (3)
Kolovoz 2017 (3)
Srpanj 2017 (1)
Lipanj 2017 (1)
Svibanj 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Prosinac 2016 (2)
Studeni 2016 (1)
Listopad 2016 (3)
Rujan 2016 (3)
Kolovoz 2016 (1)
Srpanj 2016 (3)
Lipanj 2016 (2)
Travanj 2016 (2)
Ožujak 2016 (2)
Veljača 2016 (1)
Siječanj 2016 (2)
Prosinac 2015 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

  • jelenske teme

    CURRENT MOON


Linkovi

  • Niti na nebu
    Niti na dnu oceana
    Ni u planinskoj špilji
    Ne može se naći mjesto na svijetu
    Gdje može krivac uteći
    Od posljedica svoje krivnje.
    Buddha, Dh 127

    "Ja nisam, Ja neću biti.
    Ja nemam, Ja neću imati.
    Ovo plaši svu djecu…,
    I ubija strah u mudrima."
    -Nagarjuna



    Ovo je moja bitka i samo je na meni da snagu svoju usporedim sa snagom tih čudovišta i samo je moja uloga ovdje biti herojem.

    Beowulf: kažu da imate čudovište ovdje? Da je vaša zemlja prokleta?
    Vojnik: Zar tako kažu?
    Wiglaf: Bardovi pjevaju o sramoti Hrothgarovoj od smrznutog sjevera do obala Vinlanda.
    Vojnik: Zar je sramota biti žrtva moćnih demona…
    Beowulf: Ja sam Beowulf i došao sam ubiti vaše čudovište.

    …ako umremo bit će to za slavu… ne za zlato!
    -Beowulf

    Oni koji se gnušaju pametnih najvjerojatnije su glupi, a ako uz to djeluju i kao da im je odstranjen veći dio mozga, onda su glupi izvan svake sumnje.
    -jelenko medenko