jelenski blog

ponedjeljak, 29.08.2011.

Velebit Long Distance Trail, fotoreportaža- II. dio

Kao i većina svih planinskih skloništa i kontejner na Šugarskoj dulibi nastanjen je puhovima. Puhovi su vižljaste male zvijeri kojima iz nekoga razloga prisutnost ljudi ne smeta jako i sa planinarima su naučili živjeti u simbiozi. U svakom skloništu postoli metalni ormarić u koji se odlaže hrana kako vam je puhovi ne bi izjeli. Čim se ugase svjetla svjetiljki i zalegne na počinak puhovi počinju svoj ludi ples. Smatram se sretnim jer su mi tokom noći samo jedanput skočili na noge (barem dok sam bio budan) Inače njihovo trčkaranje po potkrovnoj oplati traje čitavu noć.
Zbog velike iscrpljenosti uslijed žestokog starta prvog dana ipak smo brzo pozaspali.

Photobucket
U rano jutro probudili smo se uz lagani šum planinskog vjetra koji je preko vrhunaca prebacivao niske oblake.

U pravilu ujutro se nešto pojede za doručak, malo domaćeg pekmeza od drijenka ili pak marmelada iz dućana, tko je već što imao. No neću sad ići u detalje svakodnevnog života na planini...
Nakon što smo neko vrijeme napredovali kroz šumske predjele staza se opet vratila na greben s kojega se pružao odličan pogled prema moru.

Photobucket
Otok Pag (nitko nije primjetio da sam u prvom dijelu fotoreportaže pogreškom napisao ime otoka Cres umjesto Pag, znači ne čita se nego se samo gledaju slike ili pak ne poznajete dobro geografiju Hrvatskog primorja! Cres je sjevernije i s ovog dijela Velebita nebismo ga mogli vidjeti.)

Photobucket
Mreža suhozidova na Pagu

Photobucket
Most kopno-Pag

Photobucket
Ovo kopno načičkano izgradnjom koje se nazire iza Paga jest otok Vir. Prema legendi urbanizacija Vira započela je u davna vremena s glasinama kako je baš taj otok predodređen za izgradnju nuklearne elektrane. Ljudi iz čitave Hrvatske (a možda i iz nekih dijelova bivše države) pohrlili su u kupovinu zemljišta kalkulirajući kako će ga onda puno skuplje prodati za potrebe nuklearke. Glasnine o nuklearki se nisu obistinile i kupcima zemljišta nije preostalo drugo nego na njemu izgraditi vikendice.

Photobucket
pogled s Velebita na Paški most i kopno prema Zadru i Ravnim kotarima

Photobucket
U trenutku odmora na planinskom grebenu ispitljivo promatram krajolik. Kao dokaz da je jutro bilo vjetrovito čak prohladno vidljiv je moj crveni windstopper prsluk kojega sam onda skinuo kad je pripeklo sunce.

Photobucket
Od šumskih zanimljivosti toga dana našli smo ovu duboku jamu.

Photobucket
Otprilike prva četvrtina drugoga dana ekspedicije završila je kad smo se s grebena spustili na makadamski put. Osjećaj povratka u civilizaciju pojačala je i tabla iz vremena kada je na obližnjev vrhu Panosu bila smještena nekakva vojarna i heliodrom (još je tamo ali napuštena).
Tabla na kojoj je upozorenje prevedeno čak i na ruski jezik, vidljivo je prostrijeljana pušćanim hitcima i dekorirana lascivnim natpisima.

Photobucket
Ovo je makadamski put koji sam spomenuo. Probijen je zacjelo u davnim danima za potrebe vojarne, a s planine se spušta u Liku. Put je dobro prohodan jer smo na njemu sreli lovočuvare u starom golfu trojki.
I mi smo jednim dijelom napredovali po makadamskom putu smjerom prema Jelovoj ruji, a potom smo se odvojili na planinarsku stazu. Mi smo odlučili slijediti originalnu rutu Velebitskog Planinarskog Puta iako je tu staza puno teža nego preko spomenutoh vrha Panosa. Jedini razlog zašto je staza preko Jelove ruje trasirana je taj što je ranije Panos bio zabranjeno područje poradi spomenute vojarne.

Bilo kako bilo mi smo napredovali prema cilju drugoga dana- Tatekovoj kolibi!

Photobucket
Na horizontu- kuk Stapina

Photobucket

Photobucket
Vrlo dirljiv trenutak bio je kad smo na obzorju ugledali jedan od simbola ovog dijela Velebita. Iako izgleda blizu u podnožje Kuka Stapine stigli tek sljedećeg dana!

Photobucket

Photobucket
Kamen zvan Čučavac. Prema najnovijim teorijama hrvatske geologije ovaj kamen je imao puno sreće naime ledenjak u povlačenju koji ga je transportirao ostavio ga je baš na rubu provalije.

Photobucket

Photobucket

Buseni planinske borovice, jako aromatična mirisa. Ova borovica i njen miris jako me podsjetila na mongolski aartz koji se koristi kao incens u hramovima, a njome je su obrasli vrhunci jedne druge svete planine koju sam pohodio - Bogd Khan Uul

Eto toliko za sad o Velebitu, do kraja reportaže ima još dva dana, ali to neće biti moj sljedeći članak, moramo se prije toga na blogu okrenuti nekim drugim stvarima kad uhvatim vremena krajem tjedna. Za sad lijep pozdrav i nadam se da uživate u fotografijama! Znači nastavak ovoga sredinom rujna.

- 12:58 - Komentari (4) - Isprintaj - #

subota, 27.08.2011.

Velebit Long Distance Trail I.dio

Ovo je fotoreportaža sa ekspedicije Velebit 2011.
Početkom ovog mjeseca, milošću organizatora puta Tomislava, pozvan sam sudjelovati u četverodnevnom planinarenju svetom planinom Velebit od Baških Oštarija do Starigrad Paklenice.
Sve je počelo jedne nedjelje. Rano jutrom stigli smo u Zagreb i autobusom se prebacili do Gospića. Tamo se vrši prekrcaj putnika koji nastavljaju smjerom prema Karlobagu. Mi smo izašli iz busa u Baškim Oštarijama kod hotela Velebno.


Nakon svih iskustava proteklih godina meni je iznimno ugodan osjećaj predstavljalo ovakvo putovanje neopterećeno planiranjem. Jednostavno prepustiti se i putovati baš kao kofer. To je i tako nekako funkcioniralo sve dok oko 10 ujutro toga nismo sa asfaltne ceste zakoračili u velebitske šume. Tada je postalo jasno da je posao transporta teškoga ruksaka i samoga sebe ipak pao na – mene!

Photobucket
Hotel Velebno

Photobucket
Stijene iza hotela Velebno


Photobucket
Znaci putokazi

Photobucket
Vođa i organizator puta Tomislav geolog i avanturist, iskusni putnik biciklist- proputovao Istru, Kvarner i dio Velebita.

Photobucket
Start je bio žestok- prvoga dana trebalo je dosegnuti planinsko sklonište Šugarska duliba do kojega od hotela Velebno ima 7 i pol sati hoda.

Photobucket
Pogled na more s prijevoja otvara se relativno brzo.

Photobucket
U šumi smo našli ovakve bobice na grmovima sličnim ribizlima. (Ako ima poznavatelja velebitskih biljaka molom pomoć kod identifikacije ove šumske voćkarice, da li ribizli zaista rastu tamo gore ili je to neki divlji srodnik ili je samo slučajno slično lišće?)


Putem smo savladavali mnogobrojene visoravni, livade, klance, strme padine:

Photobucket

Photobucket

Photobucket

Photobucket

Photobucket
Na jednom gadnom usponu netko se je prigodno našalio sa planinarskim markcijama!

Photobucket
Srećko- iskusni planinar i službeni fotograf ove ekspedicije. Njemu ovim putem zahvaljujem na ustupanju fotografija za potrebe bloga!

Photobucket
Cilju smo se približavali smjerom kroz Ramino korito.

Photobucket
Jedna slika mene sa sasvim turističkim izrazom na licu - I can't believe we are not there yet!


Photobucket
Od ovog prijevoja do skloništa dijelilo nas je samo 15 min hoda pa smo tu uzeli malo dulju stanku. Pogled na otok Pag (u prvom planu), iza njega nazire se i Maun, dalje iza možda čak i Olib...

Photobucket

Photobucket
Planinarsko sklonište Šugarska duliba, dopremljeno na ovu visinu helikopterom, negdje u vremenu nakon rata prema nekim izvorima...
Nismo sreli drugih putnika u planini tek smo u planinarskom dnevniku našli zapis posjetioca koji su ranije toga dana bili na ovom dosta izoliranom mjestu.


Photobucket
Nedaleko skloništa nalazi se cisterna/šterna/čatrnja s vodom. Voda je odlična za kuhanje i pitka je nakon obavezne primjene tableta za pročišćavanje (ili prokuhavanja). Tri litre vode u ruksaku pokazale su se dovoljne za ovo cjelodnevno pješačenje.

- 22:05 - Komentari (3) - Isprintaj - #

četvrtak, 25.08.2011.

Jedan sasvim osobit susret s knjigom

U tijeku Velike izložbe relikvija u Zagrebu dogodilo mi se nešto o čemu nisam do sad pisao. Može se reći svojevrsno nadnaravno iskustvo susreta s knjigom! Knjigu sam kupio u jednoj knjižari nedaleko Trga bana Jelačića, a u trenutku dok sam je kupovao nisam niti shvatio da sam tu istu knjigu sramežljivo pogledavao u toj istoj knjižari još krajem zime ove godine ali onomad nisam imao pri sebi novaca da je kupim!

Evo je:

Photobucket

Knjiga je na engleskom jeziku. Tiskana u Indiji, Pilgrim Press, Varanasi, (grad Buddhine prve propovjedi) a napisana početkom 20.-og stoljeća. Pisac Walter Yeeling Evans-Wentz (1878.-1965.) je čovjek od ogromne važnosti u povijesti budizma na Zapadu. Ovaj antropolog i pisac proslavio se kao jedan od pionira izučavanja tibetanskog budizma, a poznat i po svom prijevodu slavne "Tibetanske Knjige mrtvih"

Kao što je vidljivo sa slike knjiga je posvećena prije svega liku i djelu Jestuna Milarepe jednoga od ključnih svetih ljudi tibetanske budističke povijesti. Ta je mistična biografija obuzimala podjednako maštu prvih Zapadnjaka koji su izučavali budizam tada pred stotinjak godina kao i nas danas! Istinita je to priča koja govori o transformaciji zloga i osvetoljubivog crnog maga u prosvjetljeno i benevolentno biće. Poučak da možda i za nas koji smo ponekad puni bijesa i ogorčenosti ima nade te da je potpuna transformacija moguća u toku jednog jedinoga životnog vijeka.

Knjigu sam tek počeo ozbiljno čitati danas. Ono što me osobito raduje je temeljiti skolastički pristup materijalu (pisac je napomenimo opet bio ozbiljan učenjak sa Oxfordskog koledža). Iako knjiga ima svoju temu u vidu biografije Milarepe, već u uvodnih nekoliko stranica pisac je uspio temeljito ali pregledno čitatelju izložiti najbitnije informacije o tibetanskom budizmu- od najranije povijesti dolaska budizma na Tibet do povijesti razvoja u različite škole učenja. Dakle čak i čitatelj koji je samo načuo neka imena osoba ili neke izraze, pojmove moći će se nakon uvodnih poglavlja dobro orijentirati zahvaljujući transparentnosti piščeva stila.

Photobucket
Fotografija relikvija Svetog Milarepe koje sam načinio u toku izložbe u Zagrebu 13. i 14. ovog mjeseca.
Za susret s relikvijama nisu neuobičajene pojave nadnaravnih iskustava u vidu iscjeljenja, izliječenja od bolesti ili pak slučajevi neobičnog pronalaska unutarnjeg mira (takvi slučajevi zabilježeni su više puta u tijeku međunarodne turneje).
Kao plod ove civilizacije (iako ne i njezin sljedbenik) i ja sam iznimno sklon instant rješenjima pa sam, može se valjda reći, makar i podsvjesno bio razočaran kad nakon susreta s relikvijama nisam bio lansiran u više domene svijesti ili nešto slično... Ne, nisam... ali sam zato odlutao do knjižare i uzeo u ruke knjigu koja me već nakon prvih desetak stranica tako razveselila da sam joj morao posvetiti ovaj članak na blogu!

O knjizi bi moglo biti još riječi i to uskoro jer sam našao poglavlje koje jednostavno moram ovdje na blogu obraditi. O čemu se radi? To neka bude iznenađenje! Recimo samo da je jako provokativno!
Lijep pozdrav do čitanja

- 15:20 - Komentari (3) - Isprintaj - #

četvrtak, 18.08.2011.

Susreti s mačkobama

Kako se ne smatram mačjom osobom ne držim mačke, a niti bilo kakve druge sisavce kao kućne ljubimce. Nažalost (ili nasreću) nisam našao u Hrvatskoj južnoameričke pekari svinje jer bi ih zacijelo već imao no to je već druga priča…
Bio sam prošlog tjedna tu kod jednoga prijatelja pozvan na degustaciju plodova aronije koji sada dozrijevaju. Zapravo nisam bio izričito pozvan ali kad sam se već našao tamo sam sam se pozvao u voćnjak. Ubrzo su oko mene počeli cirkulirati razigrani mačići. Evo slika simpatičnoga maloga mudraca kojega sam skinuo sa drveta breskve:

Photobucket

Photobucket

Nekoliko dana kasnije u vinogradima na planinskim padinama ponovno sam susreo mačkobu.

Photobucket

Ovaj put je bila riječ o podivljalom domaćem mačku kojega je netko valjda odbacio u planinu. Mačak nije bio jako divlji ali nije se ni dao uhvatiti.

Photobucket

Da mačak jede grožđe sigurno nebi bio gladan u ovo vrijeme, ali vjerojatno lovi poljske miševe. Kao štetočinu u lovištu možda će ga odstrijeliti lovci, a možda će sam pasti kao lovina lisice koja navodno jako voli mačje meso. Nadam se da će mačak ipak poživjeti jer je vrlo hrabar i nalazi se na specifičnom životnom putovanju zbog kojeg ga simpatiziram i doživljavam kao duhovnog prijatelja.



E da, učinite si uslugu i pročitajte post na blogu od Kreše Mišaka
Toliko za danas, lijep pozdrav do čitanja!

- 17:15 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Fotoreportaža- Velika izložba relikvija u Zagrebu II. dio

Photobucket

Photobucket
Plakati na pročelju Meštrovićeva paviljona u zagrebu

Photobucket

Photobucket

Photobucket
Interes javnosti za susret s dragocjenim relikvijama nadmašio je sva očekivanja.

Photobucket
Dok smo čekali na ulaz u izložbeni prostor mogli smo pogledati projekciju dokumentarnog filma o projektu Maitreya u
indijskom Kushinagaru. Riječ je o izgradnji duhovnog centra u sklopu kojeg će svoje mjesto naći i ove relikvije koje sada
putuju svijetom

Photobucket
Obredno polijevanje malog Buddhe- na slici vidimo gospodina koji drži drvenu žlicu i vodom polijeva malenu statuu smještenu
u posudi s vodom. Simbolično pročišćenje vlastitog uma- nikada ne zaboravimo Buddha je ono što smo u svojoj suštini svi mi.
Svaka statua, slika ili bilo kakav prikaz je samo
podsjetnik na prosvjetljeni um i nužnost štovanja istog.

Photobucket
Zvončić, bubanj i muzikalna (pjevajuća) posuda- u tibetanskoj tradicijibudizma zvuk je iznimno važan. Vibracije se šire zrakom i pronose dobrobit proisteklu iz korisnog zvuka. Ne samo to, postoje svjedočanstva prema kojima su tibetanski lame koristeći se zvukom iz svojih truba te pjevanjem mogli učiniti da teški predmeti levitiraju (npr. gromade kamenja) Moć zvuka je s razlogom cijenjena. Onima koji su možda bliži judeo-krščanskim legendama i proučavanju Biblije preporučam da se podsjete na koji način su, prema legendi, srušene zidine Jerihona! Neki jezici čije podrijetlo dopire u neka ranija razdoblja dok je ljudski um bio bolje sinkroniziran s prirodom imaju osobita svojstva (to su recimo tibetanski, starohebrejski, kineski i još neki)

Photobucket

Photobucket
Relikvije (u staklenim posudicama) Buddhe Sakyamunija povijesnog Buddhe našeg eona i Buddhe Kasyape (njegova prethodnika)

Photobucket

Relikvije svetih ljudi s početka i sredine prošlog tisućljeća. Osim samih relikvija izloženo je i nekoliko sačuvanih rukotvorina- desno gore vidimo malenu stupu koju je izradio Lama Atisha poznati bengalski učenjak koji je došao na Tibet i tamo proveo pravu renesansu budizma u vrijeme kada je situacija postajala sve lošija i kada je budizam tamo bio pred zamiranjem.
Lijevo od stupe, vidimo kao što i piše još jednu rukotvorinu Atishe- to je tsatsa tj. maleni gipsani ili glineni odlijevak s prikazom Buddha ili bodhisatvi. Tsatsa nije vidljiva na ovoj slici zato jer je položena ležeći u posudici pa kut gledanja ne odgovara.
Dolje lijevo - relikvije prvog Karmape, poglavara tradicije Karma Kagyu jedne od četiri škole tibetanskog budizma

Photobucket
Ovo je osobito zanimljiv izložak pred kojim sam zastao malo duže iako se zbog gužvi nije smjelo jako puno zadržavati da se ne bi ometao protok posjetioca.
Lama Tsongkhapa - utemeljitelj Gelugpa tradicije- najmlađe škole u tibetanskom budizmu iz koje je poniknula i linija Panchen i Dalaj Lama
Lijevo vidimo njegovu rukotvorinu malenu stupu, a desno posudicu sa relikvijama. Napomenimo ovdje da su relikvije zapravo mineralne tvorevine koje su nakon kremiranja svetaca pronađene u njihovu pepelu. Nijhovo podrijetlo objašnjava se akumliranom ljubavi i milošću koja se na taj način manifestira nakon što se fizička tijela razlože.

U sredini je posudica sa komadićem tkanine koja je pripadala redovničkoj halji Lame Tsongkhape

Photobucket
Još jedan eksponat koji me je ostavio bez riječi- Nagarjuna, umjesto bilo kakva druga objašnjenja reći ću samo - moj najdraži filozof! Između ostaloga reče i sljedeće:

"Sve filozofije su mentalne fabrikacije.
Nikada nije postojala jedna jedinstvena doktrina po kojoj bi pojedinac mogao spoznati pravu srž stvari."
Nagarjuna
S lijeve strane Plemeniti Ananda, a s desne Sariputra oboje Buddhini učenici, na ovoj izložbi bile su izložene i relikvije trećeg učenika Maudgalyayane.

Photobucket
Relikvije su izložene u staklenim kutijama i lama iz pratnje svake večeri ih vadi i sprema u kutiju te odnosi sa sobom tj. nikad se ne odvaja od njih, a ujutro i ponovno uz obred poslaguje u staklene vitrine. U subotu navečer sam zajedno sa prijateljem iz Zagreba imao čast prisustvovati raspremanju i pakiranju eksponata. Taj proces smjeli smo promatrati samo sjedeći nakon što su posjetioci već otišli. U toku raspremanja eksponata radi njihove dragocjenosti i sigurnosti nitko osim redovnice ne smije se kretati u prostoriji.

Photobucket

Milarepa- istinska priča o obraćenju i promjeni života. Kao šaman ili bolje reći crni mag iz osvete je počinio zla djela protiv svojih neprijatelja. Nakon susreta s budizmom na padinama Himalaja Milarepa je otpočeo dug put iz tame prema Prosvjetljenju i stoga je njegov život vrhunski primjer svima koji se ponekad nađemo u sličnim situacijama.

Photobucket
Dalaj Lama Tenzing Gyatso i Lama Zopa Rinpoche- duhovni direktor projekta Maitreya. Već duže vrijeme Lama Zopa je ozbiljno narušenog zdravlja i oporavlja se od posljedica moždanog udara.

Photobucket

Photobucket
Relikvije svetih ljudi iz 20.-og, a dijelom i 21.-og stoljeća

Photobucket

Photobucket
Tri thangke na zidu paviljona. Nisam se mogao približiti da pogledam detalje, a fotografiju nisam dovoljno zumirao. U sredini može biti Zelena Tara, desno možda Buddha Vajrasatva, za lijevu thangku nemam ideje o kojem Buddhi bi mogla biti riječ.

Photobucket

Photobucket
Netko je u nedjelju stavio sliku Dalaj Lame vani na zidove paviljona. To mi se učinilo kao odlična fotografija za završetak ove reportaže o velikoj izložbi relikvija u Zagrebu.

Zahvaljujem se još jednom organizatoru HBD Padmasana iz Zagreba koji su odradili ogroman posao. Dame i gospoda iz društva petak, subotu i nedjelju bili su na nogama veći dio dana kako bi sve funkcioniralo besprijekorno i kako bi svi zainteresirani mogli uživati u susretu sa vrijednom kulturnom stečevinom čovječanstva.
Zahvaljujem se ovim putem i prijatelju Srećku koji mi je omogućio smještaj u Zagrebu u vrijeme trajanja izložbe.
Lijep pozdrav do čitanja!

- 10:27 - Komentari (1) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 15.08.2011.

Velika izložba relikvija u Zagrebu I. dio - Svečanost otvorenja

Završena je velika izložba relikvija u Zagrebu. Odaziv posjetioca i interes za izložbu nadmašio je sva očekivanja. U redovima se čekalo satima ispred Meštrovićeva paviljona na Trgu žrtava fašizma.

Cijela priča započela je navečer u petak svečanim otvorenjem izložbe. Zahvaljujući velikodušnom pozivu predsjednika hrvatskog budističkog društva Padmasana- Drage Šmalcelja i dopredsjednice gospođe Reene Šmalcelj i ja sam imao priliku prisustvovati toj priredbi za uzvanike i goste.

Nakon par uvodnih riječi predsjednika HBD Padmasana g. Šmalcelja riječ su dobili uzvanici predstavnici vjerskih zajednica grada Zagreba.

Otvorenju izložbe odazvali su se svi pozvani vjerski vođe grada Zagreba osim predstavnika katoličke Crkve i predstavnika gradske administracije. Drugim riječima crkva i država u Hrvata već tradicionalno- nula bodova!

Kako je izostao katolički predstavnik prvi je pozdravni govor održao rabin zagrebački,
Photobucket

nakon njega predstavnik predsjednik islamske vjerske zajednice grada Zagreba. Kako je u toku svetog muslimanskog mjeseca Ramazana našao vremena da među ostalim obavezama nazoči ceremoniji otvorenja njemu je organizator uputio posebnu zahvalu.
Photobucket
Govor predsjednika islamske vjerske zajednice grada Zagreba


Photobucket
Visoki uzvanici predstavnici vjerskih zajednica

Treći govornik bio je predstavnik srpske pravoslavne Crkve ujedno i jedini predstavnik kršćanstva na ovom svečanom skupu. Njegov govor bio je dojmljiv jer je govorio o važnosti učenja i o svome doživljaju ove izložbe kao o prilici za učenje novih stvari makar već u poodmakloj životnoj dobi.

Nakon predstavnika triju „tradicionalnih“ religija grada Zagreba pozdravni govor održao je Žarko Andričević predsjednik društva Dharmaloka (http://budisticki-centar.hr/) najstarijeg budističkog društva u Hrvatskoj, redovnik i učitelj u tradiciji sino-japanskog chan (zen) budizma. Njegov govor je za mene osobno bio najdirljiviji i najimpresivniji, a završio ga je jednako impresivnim pjevanjem sutri.

Photobucket

Photobucket

Žarko Andričević obavlja obredno polijevanje malog Buddhe

Uslijedio je predstavnik udruge Yoga u svakodnevnom životu (ujedno i predsjednik hinduske vjerske zajednice u Hrvatskoj) kojeg sam upamtio po lijepoj priči o kameleonu i trojici seljaka koji se nisu mogli dogovoriti koje je boje to biće sve dok im mudrac nije objasnio da je to riječ o jednom biću koje u raznim situacijama prikazuje druge boje- u smislu alegorije sa božanskim ili svetim koje se manifestira na mnogo načina ali ljudi su slijepi za sve osim za svoje osobno skučeno viđenje stvari.
Predsjednika Hare Krišne upamtio sam po preglasnom pjevanju, pukom srećom nije se urušio strop paviljona… Inače simpatičan lik.

Za mene ugodno otkriće bilo je društvo Ananda Marga iz Karlovca čija predstavnica (gospođa u narančastoj halji na slikama poviše) je svečani ugođaj maksimalno uveličala prekrasnim pjevanjem na sanskrtu.

Poslije završetka svih govora visoki uzvanici pristupili su oltaru s relikvijama započevši s obrednim kupanjem male statue Buddhe. Drvenom žlicom maloga Buddhu polijeva se vodom što simbolizira pročišćenje.

Photobucket
Nakon prinošenja molitvene marame (khata) na oltar Buddhe Maitreye. Drago Šmalcelj i simpatična redovnica- lama koja skrbi za relikvije u toku međunarodne turneje, a također i dijeli blagoslov posjetiocima.

Photobucket

Nakon uzvanika i mi gosti mogli smo pristupiti relikvijama i napraviti krug (u smjeru kazaljke na satu) oko oltara diveći se dragocjenim relikvijama koje putuju svijetom na turneji. Svrha ove turneje je ne samo omogoćiti čovjećanstvu kontakt sa ovim izvorom blagoslova i mira nego i informiranje o projektu Maitreya- gradnji velikog centra u Kushinagaru (Indija) koji bi značio ekonomski preporod te regije i kojim bi se desecima tisuća mještana ovog važnog budističkog mjesta omogućio dostojan život, školovanje, a za čitavo čovjećanstvo otvorila bi se dragocjena mogućnost upoznavanja sa budističkom kulturom i filozofijom. Jednoga dana kad velika statua Buddhe Maitreye (budućeg Buddhe) bude izgrađena u Kushinagaru ove svete relikvije bit će ugrađene u nju u predio srca Buddhe. Stoga ove relikvije neće biti vječno biti dostupne oku javnosti u ovom današnjem obliku. Relikvije su na turneji po svijetu za sada, a ukoliko ih niste vidjeli ovom prilikom morati ćete ih sljediti u inozemstvo jer nije predviđeno vraćanje u iste zemlje više puta.

Tako je prošao prvi dan- svečano otvorenje velike izložbe relikvija. Nije to bio ogromni skup ali je bio srdačan i prijateljski.

U sljedećem nastavku staviti ću nekoliko slika samih relikvija uz objašnjenja najvažnijih od njih koja sam kanio još prije staviti ali eto nisam dospio. Zbog velikih gužvi sljedećeg dana nisu bili idealni uvjeti za fotografiranje, a prvog dana sam imao manjih problema s fotoaparatom kao što se vidi sa slika ali ipak mislim da ćete steći opći dojam ove radosne ljetne izložbe održane proteklog vikenda u Zagrebu.

- 12:03 - Komentari (3) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 08.08.2011.

Velika izložba relikvija u Zagrebu- 13. i 14. 08.

Poštovano čitateljstvo!

Približava nam se velika izložba budističkih relikvija u Zagrebu! Kao što sam već ranije spomenuo izložba je otvorena dva
dana- 13. i 14. kolovoza znači predstojećeg nam vikenda.

Molim Vas da za sve detalje pogledate stranicu budističkog društva Padmasana iz Zagreba, koje je i organizator
gostovanja izložbe u Hrvatskoj:

Za one koji to iz nekog razloga neće učiniti stavljam ovdje kratki sažetak preuzet sa spomenute stranice:

"P O Z I V N I C A


NA MEĐUNARODNU IZLOŽBU 2600 GODINA STARIH RELIKVIJA

RARITETI SVJETSKE DUHOVNE STEČEVINE

U ZAGREBU 13. i 14. KOLOVOZA 2011.g.

Otvoreno od 10 do 19 sati – ULAZ BESPLATAN

POSVEĆENO SVJETSKOM MIRU I KULTURI NENASILJA

Dom Hrvatskih likovnih umjetnika (HDLU)-Meštrovićev paviljon, Trg žrtava fašizma bb.,Zagreb

Međunarodni organizator: F.P.M.T. zaklada (Maitreya Project),
Duhovni direktor međunarodnog projekta: Ven. Lama Zopa Rinpoche,
Direktor svjetske turneje relikvija: Ms. Victoria Eward
Renfrew Road, London, England, UK
www.maitreyaproject.org"

Dakle kao što vidimo međunarodni organizator ovog projekta je Fundacija za očuvanje mahayanske baštine (F.P.M.T.),
a duhovni direktor poznati Lama Zopa Rinpoche

Photobucket

Stavio sam ovaj flyer u malo većoj rezoluciji da možete i sa njega ukratko dobiti sve najvažnije informacije o izložbi.

U jednome od prošlih postova obećao članak o povijenim svetim osobama čije relikvije će biti izložene. Kako sam dosta
vremena proteklog tjedna proveo na Velebitu nisam još napisao članak ali do petka će biti i to.

Toliko za sada, lijep pozdrav do čitanja!

- 13:06 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< kolovoz, 2011 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Rujan 2022 (1)
Lipanj 2022 (2)
Kolovoz 2021 (3)
Srpanj 2021 (1)
Lipanj 2021 (1)
Svibanj 2021 (2)
Travanj 2021 (1)
Ožujak 2021 (2)
Veljača 2021 (5)
Siječanj 2021 (5)
Listopad 2020 (2)
Rujan 2020 (2)
Svibanj 2020 (1)
Siječanj 2020 (4)
Prosinac 2019 (1)
Studeni 2019 (4)
Listopad 2019 (1)
Rujan 2019 (1)
Lipanj 2019 (1)
Svibanj 2019 (4)
Travanj 2019 (1)
Veljača 2019 (2)
Siječanj 2019 (1)
Prosinac 2018 (3)
Kolovoz 2018 (2)
Srpanj 2018 (2)
Svibanj 2018 (1)
Travanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Veljača 2018 (4)
Prosinac 2017 (1)
Listopad 2017 (1)
Rujan 2017 (3)
Kolovoz 2017 (3)
Srpanj 2017 (1)
Lipanj 2017 (1)
Svibanj 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Prosinac 2016 (2)
Studeni 2016 (1)
Listopad 2016 (3)
Rujan 2016 (3)
Kolovoz 2016 (1)
Srpanj 2016 (3)
Lipanj 2016 (2)
Travanj 2016 (2)
Ožujak 2016 (2)
Veljača 2016 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

  • jelenske teme

    CURRENT MOON


Linkovi

  • Niti na nebu
    Niti na dnu oceana
    Ni u planinskoj špilji
    Ne može se naći mjesto na svijetu
    Gdje može krivac uteći
    Od posljedica svoje krivnje.
    Buddha, Dh 127

    "Ja nisam, Ja neću biti.
    Ja nemam, Ja neću imati.
    Ovo plaši svu djecu…,
    I ubija strah u mudrima."
    -Nagarjuna



    Ovo je moja bitka i samo je na meni da snagu svoju usporedim sa snagom tih čudovišta i samo je moja uloga ovdje biti herojem.

    Beowulf: kažu da imate čudovište ovdje? Da je vaša zemlja prokleta?
    Vojnik: Zar tako kažu?
    Wiglaf: Bardovi pjevaju o sramoti Hrothgarovoj od smrznutog sjevera do obala Vinlanda.
    Vojnik: Zar je sramota biti žrtva moćnih demona…
    Beowulf: Ja sam Beowulf i došao sam ubiti vaše čudovište.

    …ako umremo bit će to za slavu… ne za zlato!
    -Beowulf

    Oni koji se gnušaju pametnih najvjerojatnije su glupi, a ako uz to djeluju i kao da im je odstranjen veći dio mozga, onda su glupi izvan svake sumnje.
    -jelenko medenko