jelenski blog

ponedjeljak, 29.08.2011.

Velebit Long Distance Trail, fotoreportaža- II. dio

Kao i većina svih planinskih skloništa i kontejner na Šugarskoj dulibi nastanjen je puhovima. Puhovi su vižljaste male zvijeri kojima iz nekoga razloga prisutnost ljudi ne smeta jako i sa planinarima su naučili živjeti u simbiozi. U svakom skloništu postoli metalni ormarić u koji se odlaže hrana kako vam je puhovi ne bi izjeli. Čim se ugase svjetla svjetiljki i zalegne na počinak puhovi počinju svoj ludi ples. Smatram se sretnim jer su mi tokom noći samo jedanput skočili na noge (barem dok sam bio budan) Inače njihovo trčkaranje po potkrovnoj oplati traje čitavu noć.
Zbog velike iscrpljenosti uslijed žestokog starta prvog dana ipak smo brzo pozaspali.

Photobucket
U rano jutro probudili smo se uz lagani šum planinskog vjetra koji je preko vrhunaca prebacivao niske oblake.

U pravilu ujutro se nešto pojede za doručak, malo domaćeg pekmeza od drijenka ili pak marmelada iz dućana, tko je već što imao. No neću sad ići u detalje svakodnevnog života na planini...
Nakon što smo neko vrijeme napredovali kroz šumske predjele staza se opet vratila na greben s kojega se pružao odličan pogled prema moru.

Photobucket
Otok Pag (nitko nije primjetio da sam u prvom dijelu fotoreportaže pogreškom napisao ime otoka Cres umjesto Pag, znači ne čita se nego se samo gledaju slike ili pak ne poznajete dobro geografiju Hrvatskog primorja! Cres je sjevernije i s ovog dijela Velebita nebismo ga mogli vidjeti.)

Photobucket
Mreža suhozidova na Pagu

Photobucket
Most kopno-Pag

Photobucket
Ovo kopno načičkano izgradnjom koje se nazire iza Paga jest otok Vir. Prema legendi urbanizacija Vira započela je u davna vremena s glasinama kako je baš taj otok predodređen za izgradnju nuklearne elektrane. Ljudi iz čitave Hrvatske (a možda i iz nekih dijelova bivše države) pohrlili su u kupovinu zemljišta kalkulirajući kako će ga onda puno skuplje prodati za potrebe nuklearke. Glasnine o nuklearki se nisu obistinile i kupcima zemljišta nije preostalo drugo nego na njemu izgraditi vikendice.

Photobucket
pogled s Velebita na Paški most i kopno prema Zadru i Ravnim kotarima

Photobucket
U trenutku odmora na planinskom grebenu ispitljivo promatram krajolik. Kao dokaz da je jutro bilo vjetrovito čak prohladno vidljiv je moj crveni windstopper prsluk kojega sam onda skinuo kad je pripeklo sunce.

Photobucket
Od šumskih zanimljivosti toga dana našli smo ovu duboku jamu.

Photobucket
Otprilike prva četvrtina drugoga dana ekspedicije završila je kad smo se s grebena spustili na makadamski put. Osjećaj povratka u civilizaciju pojačala je i tabla iz vremena kada je na obližnjev vrhu Panosu bila smještena nekakva vojarna i heliodrom (još je tamo ali napuštena).
Tabla na kojoj je upozorenje prevedeno čak i na ruski jezik, vidljivo je prostrijeljana pušćanim hitcima i dekorirana lascivnim natpisima.

Photobucket
Ovo je makadamski put koji sam spomenuo. Probijen je zacjelo u davnim danima za potrebe vojarne, a s planine se spušta u Liku. Put je dobro prohodan jer smo na njemu sreli lovočuvare u starom golfu trojki.
I mi smo jednim dijelom napredovali po makadamskom putu smjerom prema Jelovoj ruji, a potom smo se odvojili na planinarsku stazu. Mi smo odlučili slijediti originalnu rutu Velebitskog Planinarskog Puta iako je tu staza puno teža nego preko spomenutoh vrha Panosa. Jedini razlog zašto je staza preko Jelove ruje trasirana je taj što je ranije Panos bio zabranjeno područje poradi spomenute vojarne.

Bilo kako bilo mi smo napredovali prema cilju drugoga dana- Tatekovoj kolibi!

Photobucket
Na horizontu- kuk Stapina

Photobucket

Photobucket
Vrlo dirljiv trenutak bio je kad smo na obzorju ugledali jedan od simbola ovog dijela Velebita. Iako izgleda blizu u podnožje Kuka Stapine stigli tek sljedećeg dana!

Photobucket

Photobucket
Kamen zvan Čučavac. Prema najnovijim teorijama hrvatske geologije ovaj kamen je imao puno sreće naime ledenjak u povlačenju koji ga je transportirao ostavio ga je baš na rubu provalije.

Photobucket

Photobucket

Buseni planinske borovice, jako aromatična mirisa. Ova borovica i njen miris jako me podsjetila na mongolski aartz koji se koristi kao incens u hramovima, a njome je su obrasli vrhunci jedne druge svete planine koju sam pohodio - Bogd Khan Uul

Eto toliko za sad o Velebitu, do kraja reportaže ima još dva dana, ali to neće biti moj sljedeći članak, moramo se prije toga na blogu okrenuti nekim drugim stvarima kad uhvatim vremena krajem tjedna. Za sad lijep pozdrav i nadam se da uživate u fotografijama! Znači nastavak ovoga sredinom rujna.

- 12:58 - Komentari (4) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< kolovoz, 2011 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Lipanj 2022 (2)
Kolovoz 2021 (3)
Srpanj 2021 (1)
Lipanj 2021 (1)
Svibanj 2021 (2)
Travanj 2021 (1)
Ožujak 2021 (2)
Veljača 2021 (5)
Siječanj 2021 (5)
Listopad 2020 (2)
Rujan 2020 (2)
Svibanj 2020 (1)
Siječanj 2020 (4)
Prosinac 2019 (1)
Studeni 2019 (4)
Listopad 2019 (1)
Rujan 2019 (1)
Lipanj 2019 (1)
Svibanj 2019 (4)
Travanj 2019 (1)
Veljača 2019 (2)
Siječanj 2019 (1)
Prosinac 2018 (3)
Kolovoz 2018 (2)
Srpanj 2018 (2)
Svibanj 2018 (1)
Travanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Veljača 2018 (4)
Prosinac 2017 (1)
Listopad 2017 (1)
Rujan 2017 (3)
Kolovoz 2017 (3)
Srpanj 2017 (1)
Lipanj 2017 (1)
Svibanj 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Prosinac 2016 (2)
Studeni 2016 (1)
Listopad 2016 (3)
Rujan 2016 (3)
Kolovoz 2016 (1)
Srpanj 2016 (3)
Lipanj 2016 (2)
Travanj 2016 (2)
Ožujak 2016 (2)
Veljača 2016 (1)
Siječanj 2016 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

  • jelenske teme

    CURRENT MOON


Linkovi

  • Niti na nebu
    Niti na dnu oceana
    Ni u planinskoj špilji
    Ne može se naći mjesto na svijetu
    Gdje može krivac uteći
    Od posljedica svoje krivnje.
    Buddha, Dh 127

    "Ja nisam, Ja neću biti.
    Ja nemam, Ja neću imati.
    Ovo plaši svu djecu…,
    I ubija strah u mudrima."
    -Nagarjuna



    Ovo je moja bitka i samo je na meni da snagu svoju usporedim sa snagom tih čudovišta i samo je moja uloga ovdje biti herojem.

    Beowulf: kažu da imate čudovište ovdje? Da je vaša zemlja prokleta?
    Vojnik: Zar tako kažu?
    Wiglaf: Bardovi pjevaju o sramoti Hrothgarovoj od smrznutog sjevera do obala Vinlanda.
    Vojnik: Zar je sramota biti žrtva moćnih demona…
    Beowulf: Ja sam Beowulf i došao sam ubiti vaše čudovište.

    …ako umremo bit će to za slavu… ne za zlato!
    -Beowulf

    Oni koji se gnušaju pametnih najvjerojatnije su glupi, a ako uz to djeluju i kao da im je odstranjen veći dio mozga, onda su glupi izvan svake sumnje.
    -jelenko medenko