jelenski blog

Velebit Long Distance Trail I.dio

Ovo je fotoreportaža sa ekspedicije Velebit 2011.
Početkom ovog mjeseca, milošću organizatora puta Tomislava, pozvan sam sudjelovati u četverodnevnom planinarenju svetom planinom Velebit od Baških Oštarija do Starigrad Paklenice.
Sve je počelo jedne nedjelje. Rano jutrom stigli smo u Zagreb i autobusom se prebacili do Gospića. Tamo se vrši prekrcaj putnika koji nastavljaju smjerom prema Karlobagu. Mi smo izašli iz busa u Baškim Oštarijama kod hotela Velebno.


Nakon svih iskustava proteklih godina meni je iznimno ugodan osjećaj predstavljalo ovakvo putovanje neopterećeno planiranjem. Jednostavno prepustiti se i putovati baš kao kofer. To je i tako nekako funkcioniralo sve dok oko 10 ujutro toga nismo sa asfaltne ceste zakoračili u velebitske šume. Tada je postalo jasno da je posao transporta teškoga ruksaka i samoga sebe ipak pao na – mene!


Hotel Velebno


Stijene iza hotela Velebno



Znaci putokazi


Vođa i organizator puta Tomislav geolog i avanturist, iskusni putnik biciklist- proputovao Istru, Kvarner i dio Velebita.


Start je bio žestok- prvoga dana trebalo je dosegnuti planinsko sklonište Šugarska duliba do kojega od hotela Velebno ima 7 i pol sati hoda.


Pogled na more s prijevoja otvara se relativno brzo.


U šumi smo našli ovakve bobice na grmovima sličnim ribizlima. (Ako ima poznavatelja velebitskih biljaka molom pomoć kod identifikacije ove šumske voćkarice, da li ribizli zaista rastu tamo gore ili je to neki divlji srodnik ili je samo slučajno slično lišće?)


Putem smo savladavali mnogobrojene visoravni, livade, klance, strme padine:










Na jednom gadnom usponu netko se je prigodno našalio sa planinarskim markcijama!


Srećko- iskusni planinar i službeni fotograf ove ekspedicije. Njemu ovim putem zahvaljujem na ustupanju fotografija za potrebe bloga!


Cilju smo se približavali smjerom kroz Ramino korito.


Jedna slika mene sa sasvim turističkim izrazom na licu - I can't believe we are not there yet!



Od ovog prijevoja do skloništa dijelilo nas je samo 15 min hoda pa smo tu uzeli malo dulju stanku. Pogled na otok Pag (u prvom planu), iza njega nazire se i Maun, dalje iza možda čak i Olib...




Planinarsko sklonište Šugarska duliba, dopremljeno na ovu visinu helikopterom, negdje u vremenu nakon rata prema nekim izvorima...
Nismo sreli drugih putnika u planini tek smo u planinarskom dnevniku našli zapis posjetioca koji su ranije toga dana bili na ovom dosta izoliranom mjestu.



Nedaleko skloništa nalazi se cisterna/šterna/čatrnja s vodom. Voda je odlična za kuhanje i pitka je nakon obavezne primjene tableta za pročišćavanje (ili prokuhavanja). Tri litre vode u ruksaku pokazale su se dovoljne za ovo cjelodnevno pješačenje.