jelenski blog

subota, 25.04.2009.

Zapadni apostoli buddhizma

Dragi čitaoci evo novog članka našeg vjernog suradnika Fazlije. Meni osobno jedan od najzanimljivijih ako ne i najzanimljiviji članak objavljen na ovom blogu!
Ovim putem ispričavam se autoru članka jer ga objavljujem sa znatnim zakašnjenjem.


U ovom prilogu želimo predstaviti trojicu velikana zapadnog buddhizma 20. stoljeća. Trojicu ljudi koji s pravom mogu ponijeti naziv zapadnih apostola buddhizma, jer je njihov rad približio zapadnom čovjeku učenje buddhizma i potakao mnoge na traženje smisla u okviru buddhističkih i ostalih istočnih filozofija.

GAĐENJE, MUČNINA I BIJEG IZ SVIJETA

Bhikkhu Nanajivako - Čedomil Veljačić (theravada):

Photobucket

Veljačić svakako predstavlja najznačajnije, gotovo mitsko, ime jugoslavenskog buddhizma u drugoj polovici 20. stoljeća. Rođen je 1915. god. u Zagrebu, gdje 1939. godine završava Filozofski fakultet. Zgrožen užasima Drugog svjetskog rata, po vlastitom kazivanju, sredinom ratnog razdoblja mu pod ruke dolazi talijanski prijevod Bhagavad Giite koji na njega ne ostavlja dublji dojam. Što više, Bhagavad Giitu je uvijek smatrao više-manje ratno-huškaškim djelom ranog, neuljuđenog i divljeg arijskog plemstva koje opravdava ubijanje i volju za moć. Sličan dojam već u mladosti na Veljačića ostavljaju djela judeo-kršćanskog kulturnog kruga. Stoga, već zarana mnogo veću utjehu nalazi u Gandhijevskoj etici nenasilja i učenjima bliskim jinizmu i buddhizmu. Vjerovatno su ga ta rana iskustva i traganja usmjerila ka daljnjem istraživanju istočnih filozofija, pa 1962. godine doktorira s tezom „Komparativno izučavanje indijske i evropske filozofije“ i već slijedeće godine postaje voditelj kolegija azijskih filozofija na Odsjeku za filozofiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. U tom razdoblju zajedno s kolegama profesorima Radoslavom Katičićem i Svetozarom Petrovićem sudjeluje u osnivanju studija indologije na zagrebačkom Filozofskom fakultetu

Veljačič u razdoblju od 1963. do 1965. boravi u Indiji kao gostujući profesor u okviru indijsko-jugoslavenske kulturne razmjene i predaje na poznatim sveučilištima u Madrasu (južna Indija), Delhiju i Šantiketanu (istočna Indija, pokrajina Bengal, sveučilišna ustanova osnovana od strane poznatog indijskog nobelovca Rabindranatha Tagora). Razdoblje provedeno u Indiji je Veljačić iskoristio za daljna proučavanja indijskih filozofija, osobito buddhizma, usavršavanje jezika (samskrta, palija i ostalih prakrta) te intenzivno prevođenje nekih od temeljnih indijskih filozofskih djela, kao i za pisanje komparativnih studija istočnih i zapadnih filozofija.

Zgrožen svijetom, po vlastitom kazivanju - Sartreovskom mučninom, u njemu je tinjala iskra žudnje za buddhističkim povlačenjem, točnije bijegom, iz svijeta. Mladenačka zgroženost nad nasiljem i ljudskim zločinima, u Veljačića je bila osnova koja je kasnije potaknuta osjećajima dubokog gnušanja nad konzumentskim materijalizmom socijalizma i kapitalizma podjednako, a dodatno i najezdom hippy naraštaja sa „divljeg zapada“, kako ga je nazivao, čiju je masovnu navalu u besciljnom traganju za smislom života osobno svjedočio u Indiji tijekom 60'tih godina. Tako početkom 1966. godine odlazi na Šri Lanku te ispunjava svoj san o zaređivanju u buddhistički theravadski prosjački red. Nakon dvije godine pripravništva, 1968. godine biva potpuno zaređen i uzima redovničko ime Bhikkhu (redovnik, prosjak) Nana-jiivako (koji živi znanje). U meditativnoj osami piše svoja glavna djela i nebrojene članke, pisma, osvrte, pisane i objavljivane na hrvatskom, engleskom i njemačkom jeziku. Odlazak u buddhističke redovnike Veljačiću daje svojevrsnu aureolu legendarnog i mističnog junaka ili sveca, a njegova naglašena akademska aktivnost, usprkos udaljenosti i borvaku na Šri lanci (s koje se, usprkos stalnom zapitkivanju znatiželjnika s područja Jugoslavije, nikada nije vratio) ga i dalje održava stalno prisutnim u jugoslavenskim i zapadnim akademskim krugovima. Kao svojevrsna legenda i pionir jugoslavenskog akademskog izučavanja istočnih filozofija (osobito buddhizma), Veljačič uskoro postaje i naš najpoznatiji popularni promicatelj buddhizma i općenito istočnih filozofija. Tako je u razdoblju druge polovice 20. stoljeća postao najpoznatije ime domaće filozofske indologije, i najplodniji domaći pisac na tom području. Potakao je mnoge ljude i izvan akademskih krugova na traganje za smislom u okviru buddhizma i ostalih istočnih filozofija. Iako u osami na udaljenoj Šri Lanki, Veljačič tako postaje najpoznatiji misionar buddhizma u Jugoslaviji. Pod njegovim utjecajem i vodstvom nastavljaju djelovati poznata imena domaće filozofske indologije, od kojih je najpoznatija svakako Rada Iveković, tadašnja profesorica zagrebačkog Filozofskog fakulteta, koja je uz Veljačića postala najplodnija domaća autorica komparativnih studija i prevoditeljica brojnih istočnih (osobito buddhističkih) filozofskih djela.

Na „pustinjačkom otoku, kako ga je zvao, ostaje sve do 1989. godine, kada mu se zdravlje pogoršava, a ratna zbivanja koja su toliko snažno obilježila njegovu mladost, i koja su se nekako baš u to vrijeme pripremala da ponovno razore zemlju iz koje je potekao, konačno ga sustižu u obliku građanskog rata i na njegovoj pustinjačkoj Šri Lanki. Tako na nagovor svoje kčerke Snježane Apnikar (s kojom je radio na istraživanju ostataka jainske kulture u predislamskoj Arabiji), prelazi živjeti u SAD, gdje je posljednje godine života proveo u mahayanskom samostanu Deset tisuća Buddha u Kaliforniji, gdje mirno umire 28. prosinca 1997. godine.

Veljačičev književni opus je golem, i ne stane u okvir jednog priloga na blogu. Stoga je svakako odlična prilika za domaće čitaoce činjenica da je izdavačka kuća Demetra iz Zagreba izdala njegova sabrana djela u odlično uređenom dvotomnoj zbirci pod naslovom Philosophia Perennis: svezak prvi i svezak drugi

Također, odlična domaća theravadska web stranica Yu-budizam donosi iscrpan pregled Veljačićeve bibliografije, kao i odličan pregled osnova učenja buddhističkog kanona theravadske baštine kojoj je Veljačič pripadao.

Photobucket
Rada Iveković


NESTAŠNI DJEČAK ZAPADNE ZEN-BUDDHISTIČKE SCENE


Photobucket
Alan Wilson Watts (zen)
Alan Wats uvelike ocrtava tipičan lik britanskog gospodina srednje klase, svojevrsnog tvrdoglavog pustolova, pobunjenika, mistika, putnika u daleke zemlje i pisca koji je život posvetio istraživanju nepoznatih, još i danas uvelike nejasnih i zapadnom čitatelju nedokučivih područja istočnih filozofija. Rođen je iste godine kao i naš Veljačić (1915.), ali je umro gotovo 25 godina ranije (1973.), proživjevši mnogo kraći, ali vjerovatno mnogo uzbudljiviji život putnika, filozofa i istraživača svjetskih religija. Za razliku od našeg Veljačića kojem nitko nije mogao naći zamjerku u poštivanju redovničke discipline i pravovjernost u slijeđenju jedne od najizvornijih škola buddhizma, Wattsova opredjeljenja su često bila osporavana od strane samih velikana zen misli. Usprkos tome, njegova su djela na Zapadu učinila ogroman napredak u širenju istočnjačke misli među običnim ljudima. Vjerovatno je tome pogodovala i činjenica da se njegovo najplodnije razdoblje poklopilo s usponom hippy naraštaja i naglašenog traganja zapadnog čovjeka za izvorima istočne duhove misli.
Njegova prva mistična iskustva sežu u razdoblje djetinjstva, kada je tijekom jedne bolesti (groznice) uslijed visoke vrućice imao vizije zagonetnih predjela u Kini i Japanu. Već tijekom osnovnoškolskog uzrasta, na jednom od svojih ljetnih raspusta, dječak dolazi u vezu s Francisom Croshawom, britanskim filozofom sklonom buddhizmu i zapadnom ezoterizmu, pod čijim utjecajem postaje buddhist. Tako već sa 16 godina starosti (1931.) Watts postaje tajnik Londonske buddhističke lože koju su osnovali i vodili britanski teozofi te počinje s vježbanjem raznih vidova buddhističke meditacije. Nakon studija na Oxfordu Watts se zapošljava prvo u tiskari, a potom u banci, ali svo svoje slobodno vrijeme provodi u Buddhističkoj loži družeći se s osobenjacima koji su se tada vrtili oko teozofskih krugova u Londonu. Tako na njega značajan utjecaj ostavlja i poznanstvo sa stanovitim Dimitrijem Mitrinovićem, jednom zagonetnom figurom - malo poznatim bosanskim Srbinom koji je prije izbijanja Prvog svjetskog rata djelovao kao član (ili u najmanju ruku simpatizer) tajne organizacije Mlada Bosna (iste one koja je ubila nadvojvodu Ferdinanda), a od 1914. se nalazio u Londonu. Mitrinović je studirao filozofiju i umjetnost u Rimu, Madridu, Munchenu, Parizu i Tubingenu, a na srpski je jezik prevodio Rg-vedu i Virgilia, družio se s Uspenskim i Guruđijevim te slikarima poput Kandinskog. Tako je svoje veze i znanja Mitrinović je prenio na mladog Wattsa. London je nudio i mnoge druge prilike za osobni razvoj, pa je uz pomoć predsjednika Buddhističke lože Christmasa Humphreysa stupio u osobnu vezu s poznatim ličnostima poput Sarvepalli Radhakrishnana i Daisetzeom Teitaro Suzukijem. Sve ovo je osposobilo mladog Wattsa da postane jedan od boljih zapadnih poznavatelja istočnih filozofija.
1936. godine Watts objavljuje svoj prvi rad pod naslovom Duh zena, za koji i sam priznaje da je u velikoj mjeri pod utjecajem Suzukija koji je oštro kritizirao njegove kasnije radove. Watts se sa prvom ženom 1938. seli u Ameriku, gdje je živjela njegova punica Ruth Fuller Everett, voditeljica Zen buddhističkog kružoka u New Yorku. Njezin muž je bio poznati japanski učitelj zena Sokei-an Shigetsu Sasaki, koji je izvršio daljnji utjecaj na Wattsa i godinama mu služio kao živi primjer zen učitelja, mada Watts nikada nije formalno postao učenik njegove škole (rinzai škola zena). Kasnije se Watts, nakon razvoda sa prvom ženom, seli u Kaliforniju gdje u Američkoj akademiji za azijske studije u San Francisku uči kineski i japanski, kaligrafiju, kinesku i japansku kulturu, ali se zanima i za vedantu, taoizam, zapadnu filozofiju i mistično kršćanstvo. Watts nikada nije postao pripadnik, a još manje apologeta samo jedne duhovne škole. Sinkretizam i komparativno proučavanje (ali ipak najviše u duhu zena i taoizma) je oduvijek obilježavalo njegov rad. Na taj način je mnogim zapadnim tragateljima olakšao pristup istočnim učenjima, jer ih je znao na pristupačan način usporediti, predstaviti i prenijeti u zapadno duhovno iskustvo (Watts je u Americi diplomirao i protestantsku teologiju te jedno vrijeme radio i kao anglikanski svećenik). Sve njegove knjige odišu domišljatim usporedbama indijskih (najčešće vedante), kineskih (tao i chan) te japanskih (zen) filozofskih uzora sa zapadnim sustavima filozofije i moderne psihologije.
1957. godine izdaje svoju vjerovatno najpoznatiju knjigu Put zena, koja je odmah postala uspješnica i do današnjih dana predstavlja jednu od najčitanijih studija zena na Zapadu. Ova knjiga zajedno sa njegovim posljednjim radom Tao – Put vode, predstavljaju naslove koji su u 20. stoljeću presudno utjecali na upoznavanje najšire zapadne publike s istočnim filozofijama zena i taoizma. Zajedno sa svojim ocem početkom 1960'tih posjećuje u Švicarskoj i poznatog evropskog psihijatra Carl Gustava Junga, čiji je rad na povezivanju i usporedbi zapadne psihologije i istočnog mističnog iskustva izuzetno cijenio. Nakon povratka u Ameriku Watts počinje s do današnjih dana proturiječnim i oštro osporavanim istraživanjem psihodeličnih droga, a zanima se i za upotrebu spolnosti u duhovne svrhe na tragu svojeg zanimanja za taoizam. Pod utjecajem dr. Oscara Janigera počinje s istraživanjem (na samom sebi) meskalina, LSD-a i marihuane. To je razdoblje koje mu mnogi sljedbenici zena i istočnih duhovnosti zamjeraju, a i sam Watts se kasnije ogradio od svojih istraživanja s drogama u 60'tim.
Usprkos tome što je predavao na raznim sveučilištima i akademijama kao gost predavač, od kojih je najuglednije Harwardsko sveučilište, Watts nikada nije postao klasični akedemski pisac, a opet nije nikada postao pripadnik niti jedne određene škole istočne duhovne misli. Uvijek na granici nespojivog, ostao je cijeli život slobodnjak i nezavisni istraživač. Najveće zamjerke su mu upućivali njegov uzor Suzuki, zatim Philip Kapleau (američki učitelj soto i rinzai škole zena) te John Daido Loori (koji je još uvijek starješina jednog soto zen samostana u Americi) tvrdeći da Wattsu nedostaje praktično iskustvo i disciplina u zenu (osobito u zazenu) da bi potpuno razumio prirodu zen buddhizma.
Usprkos tome što su njegovo razumijevanje osnovnih postavki zena oštro osporavali najveći autoriteti poput Suzukija, njegove su knjige mnoge zapadne tragatelje u drugoj polovici 20. st. usmjerile prema zenu, taoizmu i istočnim duhovnostima općenito.

Photobucket
Alan Watts i Lama Anagarika Govinda

POD BIJELIM OBLACIMA NA VRHU SVIJETA
Lama Anagarika Govinda - Ernst Lothar Hoffman (vajrayana)

Ernst Lothar Hoffman je rođen 1898. u Waldheimu u Njemačkoj, kao dijete iz mješovitog braka njemačkog oca i bolivijske majke. Umro je gotovo cijelo stoljeće kasnije (1985.) kao svjetski poznat lama i širitelj mahayanskog i vajrayanskog buddhizma na Zapadu. Nakon dvije godine vojne službe u Prvom svjetskom ratu, biva otpušten zbog sušice (tuberkuloze). Nakon rata od 1920. do 1928. boravi na Capriju u Italiji gdje kao nadaren crtač polazi umjetničku školu ujedno boraveći u sredozemnoj klimi koja je pogodovala njegovom liječenju od sušice. U tom razdoblju se upoznaje s buddhizmom, i 1928. odlazi na Šri Lanku kako bi učio pali kod njemačkog redovnika Nayanatolike There (Anton Geuth, prvi zapadni theravadski redovnik ne-britanskog porijekla). Uskoro pristupa cejlonskom theravadskom monaškom redu kao pripravnik i uzima duhovno ime Brahmacari Govinda. Posvećuje se učenju Abhidhamme, usavršavanju palija i pisanju.

1931. godine odlazi na buddhistički skup u Darjelingu, Indija, kao predstavnik theravadske tradicije, riješen da zastupa čistoću theravadskog buddhizma pred zastranjenjima mahayane, ali tom prilikom upoznaje svojeg budućeg tantričkog gurua, tibetskog lamu Tomo Geshe Rimpočea i postaje njegov učenik. Prima inicijaciju u Gelug-pa školu tibetske mahayane (kasnije i u Karg-yu i Nying-ma škole) te narednih gotovo 30 godina provodi u sjevernoj Indiji (uglavnom u predjelima planinskih gradova Almore i Rišikeša) te Tibetu, putujući od samostana do samostana, pišući, crtajući i usavršavajući se u svojim duhovnim praksama. Iz tog razdoblja potječe njegova odlična putopisna i biografska knjiga Put bijelih oblaka. Tijekom Drugog svjetskog rata biva kao njemački državljanin uhapšen od strane britanskih kolonijalnih vlasti i deportiran u logor za ratne zarobljenike. No već nakon puštanja iz pritvora 1946. putuje u Tibet, gdje boravi s dužim ili kraćim prekidima sve do kineske okupacije Tibeta (osobito u razdoblju 1946-49.). Lama Anagarika Govinda se 1947. ženi s britanskom fotografkinjom perzijskog porijekla Lee Gotami s kojom nastavlja svoja putovanja po Tibetu i sjevernoj Indiji.

Već 1933. za vrijeme svojih prvih posjeta Tibetu, Lama Anagarika Govinda je osnovao red Arya Maitreya Mandala (kao i Tibetsko palijsko društvo čiji je cilj bio povezivanje mahayanske i theravadske tradicije). Arya Maitreya Mandala je do današnjih dana ostao aktivan red posvećen očuvanju i širenju tibetske duhovne i kulturne baštine. Prvi ogranak je osnovan 1952. u Njemačkoj, a dva desteljeća kasnije i u Americi. Za vrijeme svojih boravaka u Indiji poznati orijentalist Mirče Elijade se osobno upoznao i surađivao s Lamom Govindom, jednako kao i poznati orijentalisti John Blofeld i W.Y. Evans-Wentz u čijoj je kući u Almori Govinda živio dugi niz godina.

Photobucket
Lama Govinda

Od 1960. počinju njegova značajna putovanja na Zapad koja su trajala sve do konca 70'tih godina, a tijekom kojih je posjetio gotovo sve važnije zemlje svijeta držeći predavanja o mahayanskoj i vajrayanskoj filozofiji i duhovnosti. Vrijeme između međunarodnih turneja je uglavnom provodio u Kaliforniji, boraveći u kući Alana Wattsa s kojim se sprijateljio, a nakon Wattsove prerane smrti boravi u Mill Valley u blizini San Franciska. Govinda je u San Francisku i Mill Valleyu utemeljio ogranke svojeg Arya Maitreya Mandala reda, čiji su meditacijski centri tako postali prvi ogranci mahayanske škole yogacara izvan Tibeta.

Važnija djela:
Psiho-kozmički simbolizam buddhističkih stupa (1940)
Temelji tibetskog misticizma (1960) – kod nas prevedena kao Tibetanska mistika, Grafos, Beograd 1986.
Psihološki pristup rane buddhističke filozofije (1969)
Kreativna meditacija i multi-dimenzionalna svijest (1976)
Unutrašnja građa I Chinga – Knjige promjena (1981)
Neka su predavanja objavljena nakon njegove smrti u dvije antologije Živi buddhizam na Zapadu (1990) i Spoznaje himalajskog hodočasnika (1991)

- 10:00 - Komentari (4) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< travanj, 2009 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      

Kolovoz 2018 (2)
Srpanj 2018 (2)
Svibanj 2018 (1)
Travanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Veljača 2018 (4)
Prosinac 2017 (1)
Listopad 2017 (1)
Rujan 2017 (3)
Kolovoz 2017 (3)
Srpanj 2017 (1)
Lipanj 2017 (1)
Svibanj 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Prosinac 2016 (2)
Studeni 2016 (1)
Listopad 2016 (3)
Rujan 2016 (3)
Kolovoz 2016 (1)
Srpanj 2016 (3)
Lipanj 2016 (2)
Travanj 2016 (2)
Ožujak 2016 (2)
Veljača 2016 (1)
Siječanj 2016 (2)
Prosinac 2015 (2)
Studeni 2015 (2)
Listopad 2015 (2)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (2)
Srpanj 2015 (2)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Travanj 2015 (1)
Veljača 2015 (2)
Siječanj 2015 (3)
Prosinac 2014 (1)
Studeni 2014 (1)
Listopad 2014 (1)
Rujan 2014 (1)
Kolovoz 2014 (2)
Srpanj 2014 (1)
Svibanj 2014 (2)
Travanj 2014 (2)
Ožujak 2014 (4)
Veljača 2014 (3)
Siječanj 2014 (3)
Prosinac 2013 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

  • jelenske teme

    CURRENT MOON


























Linkovi

  • Um je preteča svih stvari, um ih stvara i njima upravlja. Tko sa lošom namjerom govori ili radi, tog patnja prati kao kotač volovsku zapregu.

    Um je preteča svih stvari, um ih stvara i njima upravlja. Tko sa dobrom namjerom govori ili radi, tog sreća prati nerazdruživo kao sjena
    Buddha Sakyamuni

    Onaj tko se svim raspoloživim sredstvima
    Trudi postići zadovoljstva samsare
    I nije mu stalo do nikoga osim njega samog
    Toga se može nazvati Inferiornom Osobom.

    Onaj tko zapostavlja životne užitke
    I okreće se od grešnih djela
    Ali ipak brine samo za svoj osobni mir
    Taj treba biti nazvan Osrednjom Osobom.

    Onaj tko sasvim traži potpuno dokinuće
    Svih patnji svih bića jer njihova patnja
    Pripada njegovom vlastitom toku svijesti
    Taj jest Superiorna Osoba.

    Atisha, "Svjetiljka na Putu do Prosvjetljenja"


    Veliki orao istoka
    Maše krilima i leti s lakoćom
    Lebdeći slobodno na nebu
    Bez ikakva straha od pada.
    Na isti način nevezani yogi
    Prirodno živi u zabačenim i izoliranim mjestima,
    Ne radi straha od buke ili smetnje
    Nego zato jer je to put siddha.
    -Milarepa


    Dok trčiš za svojim mislima
    poput psa si koji ganja bačeni mu štap
    Svaki put kad je štap bačen trčiš za njim
    Umjesto toga budi poput lava
    koji umjesto da lovi štap
    svoj pogled skreće prema bacaču.
    Na lava se štap baca samo jedanput!
    -Milarepa


    Mila'i Mgur Bum, Milarepina Pjesma Ljubavi i Suosjećanja

    Prostirem se pred Marpom Prevoditeljem
    Neka me blagoslovi i čuva od sukoba

    Blagoslov moga lame dopire do mojeg uma
    Nikada me nisu porazile smetnje

    Meditirajući na ljubav i suosjećanje
    Zaboravio sam na razliku između sebe i drugih

    Meditirajući na svojeg lamu
    Zaboravio sam one koji su utjecajni i moćni

    Meditirajući uporno na svoj yidam
    Zaboravio sam na prosti svijet osjetila

    Meditirajući na upute tajne tradicije
    Zaboravio sam dijalektičke knjige

    Održavajući čistu svjesnost
    Zaboravio sam iluzije neznanja

    Meditirajući na osnovnu prirodu uma- Trikayu
    Zaboravio sam svoje nade i strahove

    Meditirajući na ovaj život i onaj nakon njega
    Zaboravio sam na strah od rođenja i smrti

    Iskusivši radost osamljenosti
    Zaboravio sam na potrebu ugađanja prijateljima i rođacima

    Usvojivši učenje u svoj tijek svijesti
    Zaboravio sam upuštati se u doktrinarne polemike

    Meditirajući na ono što ne nastaje, ne nestaje i ne traje
    Odbacio sam sve konvencionalne forme

    Meditirajući na percepciju svih fenomena u vidu Dharmakaye
    Zaboravio sam na sve konceptualne forme meditacije

    Boraveći u nepromijenjenom stanju prirodnosti
    Zaboravio sam putove licemjerja

    Živeći ponizno u tijelu i umu
    Zaboravio sam prijezirnost i aroganciju velikaša

    Načinivši samostan unutar svoga tijela
    Zaboravio sam samostan izvan njega

    Prigrlivši duh radije nego slovo
    Zaboravio sam igre riječima


    Ova priča o oslobođenju Milarepe
    Poput Dragulja koji ispunjava želje sjajeći svjetlom akcije
    Osvijetlila je učenje svih Buddha
    I ispunila nade i težnje osjetilnih bića.
    Neka ovaj dragocjeni dar bude ugodan Buddhama prošlosti.

  • Niti na nebu
    Niti na dnu oceana
    Ni u planinskoj špilji
    Ne može se naći mjesto na svijetu
    Gdje može krivac uteći
    Od posljedica svoje krivnje.
    Buddha, Dh 127

    "Ja nisam, Ja neću biti.
    Ja nemam, Ja neću imati.
    Ovo plaši svu djecu…,
    I ubija strah u mudrima."
    -Nagarjuna


    Uzrok nemira jest egocentrični um. Kada pojedinac
    prihvati ideju o "Ja" egu nema kraja! Samo Buddha je rekao
    da je to "Ja" bez osnove, nitko drugi nije. Prema tome nema
    druge metode osim njegove da se postigne potpuni mir.
    -Kamalasila


    Buddha reče i ovo:

    "Duga je noć onom koji bdije, dug je put budalastome, koji ne zna za zakon istine.
    Ako putnik ne sretne boljeg od sebe ili bar ravnog sebi, bolje je da sam produži svojim putem,
    jer sa budalastim nema korisnog prijateljstva.

    Budalast čovjek koji je svjestan svojih gluposti, mudar je bar u tome,
    ali budala koja sebe smatra mudrim, stvarno je prava budala.
    Budalasti je najveći neprijatelj samom sebi, jer on čini losa djela koja mu donose samo gorke plodove.

    Jedno djelo je loše djelo kada se čovjek zbog njega mora kajati i njegove plodove sa strahom i suzama primati.
    A dobro djelo je ono djelo za koje se čovjek ne kaje i
    čiji plod prima radosno i zadovoljno."

    " Moji sinovi pripadaju meni i ovo bogatstvo pripada meni.
    Ovakvim mislima budalast čovjek muči sebe.
    Pa, on sam ne pripada sebi, kako će onda sinovi i bogatstvo?"

    "Dobro je lako činiti od dobrog, ali teško od lošeg.
    Loše je lako činiti od lošeg, ali teško od dobrog."

    Lice Tibeta se mijenja ali po volji kineskih vlasti. Tibetanci u svojoj zemlji polako postaju manjina. O tome u našim medijima ni slova a predsjednik Josipović, kao i ostali svjetski političari, putuju u Kinu i dive se njihovim dostignućima. Svaka im čast na dostignućima u ekonomiji, ali, po mom mišljenju, u ljudskim pravima su u Tibetu i Xinjiangu danas najbliže fašizmu.
    -Stipe Božić

    Ovo je moja bitka i samo je na meni da snagu svoju usporedim sa snagom tih čudovišta i samo je moja uloga ovdje biti herojem.
    -Beowulf

    Beowulf: kažu da imate čudovište ovdje? Da je vaša zemlja prokleta?
    Vojnik: Zar tako kažu?
    Wiglaf: Bardovi pjevaju o sramoti Hrothgarovoj od smrznutog sjevera do obala Vinlanda.
    Vojnik: Zar je sramota biti žrtva moćnih demona…
    Beowulf: Ja sam Beowulf i došao sam ubiti vaše čudovište.

    …ako umremo bit će to za slavu… ne za zlato!
    Misliš da si ti prvi koji me pokušao ubiti?
    -Beowulf

    Locations of visitors to this page