01.01.2005., subota

Gabriel Garsija Markes-oprostajno pismo

Oproštajno pismo Gabrijela Garsije Markesa
Spavao bih manje, a sanjao više
Kada bih imao jedan komadic života, dokazivao bih ljudima koliko
greše kada misle da prestaju da se zaljubljuju kada ostare, a ne
znaju da su ostarili kada prestanu da se zaljubljuju
Kada bi Bog za trenutak zaboravio da sam ja samo krpena marioneta, i
podario mi komadic života, moguce je da ja ne bih kazao sve što
mislim, ali nesumnjivo bih mislio sve što kažem.
Stvari bih cenio, ne po onome što vrede, vec po onome što znace.
Spavao bih manje, sanjao više, shvatio sam da svaki minut koji
provedemo zatvorenih ociju gubimo šezdeset sekundi svetlosti. Hodao
bih kada drugi zastanu, budio se dok ostali spavaju. Slušao bih
druge kada govore, i kako bih uživao u sladoledu od cokolade.
Kad bi mi Bog poklonio komadic života, oblacio bih se jednostavno,
izlagao potrbuške suncu, ostavljajuci otkrivenim ne samo telo, vec i
dušu.
Bože moj, kad bih imao srce, ispisivao bih svoju mržnju na ledu, i
cekao da izgreje sunce. Slikao bih Van Gogovim snom, na zvezdama
jednu Benedetijevu poemu, a Seratovu pesmu bih poklanjao kao
serenadu u casu svitanja.
Zalivao bih ruže suzama, da bih osetio bol od njihovih bodlji, i
strastveni poljubac njihovih latica…
Bože moj, kad bih imao jedan komadic života…
Ne bih pustio da prodje ni jedan jedini dan, a da ne kažem ljudima
koje volim da ih volim. Uveravao bih svaku ženu i svakog muškarca da
su mi najbliži i živeo bih zaljubljen u ljubav.
Dokazivao bih ljudima koliko greše kada misle da prestaju da se
zaljubljuju kada ostare, a ne znaju da su ostarili kada prestanu da
se zaljubljuju. Deci bih darovao krila, ali bih im prepustio da sama
nauce da lete. Stare bih poucavao da smrt ne dolazi sa starošcu, vec
sa zaboravom. Toliko sam stvari naucio od vas, ljudi…
Naucio sam da citav svet želi da živi na vrhu planine, a da ne zna
da je istinska sreca u nacinu savladavanja litica.
Shvatio sam da kada tek rodjeno dete stegne svojom malom šakom, po
prvi put, prst svoga oca, da ga je uhvatio zauvek. Naucio sam da
covek ima pravo da gleda drugog odozgo jedino kad treba da mu
pomogne da se uspravi.
Toliko sam toga mogao da naueim od vas, premda mi to nece biti od
vece koristi, jer kada me budu spakovali u onaj sanduk, ja cu na
žalost poceti da umirem…
Markesovo oproštajno pismo prosledio je Milo Petrovic, filozof, koji
je pre izvesnog vremena saznao da je G. G. Markes ozbiljno bolestan.
Pre nedelju dana, posredstvom jednog kubanskog prijatelja, Milo je
dobio i potvrdu te vesti. Markes se povukao iz javnosti, a preko
Interneta uputio je svojim prijateljima ovaj kratki tekst oproštaja.

- 20:58 - Komentari (2) - Isprintaj - #

< siječanj, 2005 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Poezija i filosofija zivota i ljubavi. Za sve one koji umeju da sanjaju ili zele nauciti to.