31.12.2004., petak

Sifra za lose proljece
(onoj koja je pod zemljom a nikada ne uspijeva umreti)

Suncu nijesam dao u nas dom
Dovoljno je bilo
da ona udje.
Nocu smo se igrali skrivalica.
U toj igri
Priznavali smo samo
Poraze.
Pobjede se uvek sanjaju
Navikao sam je na darove
Istinski bjese
Zlatan sat
Sa obicnim kaisem.
Sat je bacila u smece.
Kais s ruke
Nikada nije skinula.
Za njen stoti rodjendan
Koji smo pamtili po tisini
(ona je vjerovala da smo se voljeli citav vijek)
poklonih joj prepariranog galeba.
Nosila ga je svuda gde nas je put vodio.
Jednom je u brodskoj kabini
namjerno ostavila
otvoren prozor
Cudila se dugo
zasto nije hteo
da poleti.
(Bila je to godina smijeha
ili svjetlosna godina)
Samo je jednom bila tuzna
Tog dana
U zatamnjenom kutku
hotelske sobe
ne dajuci mi ni da privirim
Cekala je satima svoju kisu
Tada sam o krajeve usana njenih
Vezao dva velika balona
I tako
Izazvao osmijeh
Koji sam volio
U prvo svitanje
Godine iste
Nemirni djecaci iz susjedstva
Gadjajuci ptice
(koje su po svoje zito
slijetale na njen dlan)
Probusise balone preciznih hicima
Jedva su joj promasili oci
I ponovo se tuga uselila
u njeno tijelo
Vodio sam je u lov
Punila mi je pusku corcima
promatrala je dok sam nisanio
Nije dala prstu ka obaracu
Potom bi
Neizmjerno srecna
Moj lovacki torbak
Punila liscem
i travom
Naga je ulazila u jezero
(podatljivo i njezno)
kao da ulazi u najtopliju postelju
Brda su se prikradala vodi
Nijesam znao da plivam
Pratio sam je s camcem
Mahao joj veslima
razagonio radoznale ribe
Zaticao bih je
kako zaneseno
Miluje glatku povrsinu
Rekla bi: da se moj lik
ocrtavao
Na vodi
Nijesam vjerovao
Zabranio sam joj to jezero
Tih dana je neko planinom
pronio pricu
kako u svitanje
Jezero
Posjecuje Utva Zlatousta
Samo sam ja
Tajnu jezera
Znao
O ljubavi nijesmo nikad
ni rijec
ni o ljudima
Voljeli smo da ih presrecemo
Kao najposteniji drumski razbojnici
Prasnjave i umorne
Da im oduzmemo dragocjeno vreme
Da ih nagradimo smijeskom
Koji je crveneo
Ili da im ponudimo kofu
Izvorske bijele vode
Pili bi
Ako su ljudi
Neki covjek nas je kradom fotografisao
Dok smo nepazljivo
Ispijali
Ucaureno nebesko plavetnilo
Strasno smo bili ljuti
Na covjeka tog
Sto je uhvatio nas obnazeni pogled
Stradao je u saobracaju
A mi smo
Imali tajnu vise
Cigani nam bjehu jedini susedi
Mnogo su nas postovali
Ja sam voleo cerge
a ona cigansku decu
Jednom su nas divno ugostili
Ispijali smo prvjenac
Nas je tridesetak oko vatre
uz pjesmu jelo
Peceno pile
Tada mi je prisapnula
Da je na bogatiju gozbu
Nijesam vodio
Kada su ih cuvari suma
Svojim mrgodnim licima
Protjerali u drugi svijet
Ostavise nam cergu
I njen cudni pepeo
Bili smo neizmjerno srecni
i ostajali nijemi
Do svjetlosti
Zima nije mogla da zakorovi
u nasa orijentalna jutra
U zivot smo se kleli jedino zvijezdama
Bjezali smo u snove
Za dlaku neostvarene
U ljepotu
Koju smo tako bojazljivo cuvali
Pocelo je nenadano da zlovremeni
Trazili smo sifru
Za lose proljece
I ponovo klanjali zvijezdama
Ni sanjali nijesmo
Onako mlada
Da ce ona prva
Ka njima
A svemu je kriv
Pogani vjetar
Sve cesce sam stavljao obloge
od svog tijela
Privijao na njene upaljene grudi
Hlada cela
Opasni nemir ociju
Cemernu nevjericu usana
Onoga jutra
Kada joj je na raspukla usna
Pokuljala
Crvena lava
Pijavicavim poljupcima sam uzaludno
zaustavljao
Njen kasalj
Iz bolnice su je donijeli blijedu
I necujnu kao samocu
Izvadili su mi srce
jednostavno je rekla
I kad god je potom sunce umiralo
od zapada se otvarala
i crvenjela
njena rascvjetana rana
Setajuci alejama
Zatvorenih ociju
(sljepilo je postalo
moja druga velika bolest)
pronadjem je uvijek po mirisu
Tamjana
Njeno toplo tijelo
Ni u smrti nije moglo
Da se ostudeni
Znam to pouzdano
Jedino je zimi
Na cijelom groblju
Njena humka
Bez snijega...


- 15:15 - Komentari (0) - Isprintaj - #

  prosinac, 2004 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Poezija i filosofija zivota i ljubavi. Za sve one koji umeju da sanjaju ili zele nauciti to.