![]() |
| prosinac, 2007 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
MI!
Cim sam ovo zasluzio(li)?
Mesec je mlad, a noc je vrela.
Padaju zvezde padalice.
A meni kaplje znoj sa cela.
Mrak je i ne vidim ti lice.
Dole pod nama cuje se kako
skripe tockovi nocnih sofera.
A ja te volim u mrklom mraku,
na zadnjem spratu solitera.
[ Lyrics found at www.mp3lyrics.org/cBZ ]
Poljubi me, dotakni me usnam.
Sa usnama ko zgazenim tresnjama.
Mesec je mlad, a noce je vrela.
Zvezde se roje iznad glave.
Vece mirise na pozno leto,
a ti na retke poljske trave.
Ponekad kada blesne svetlo,
velike neonske reklame,
ugledam tvoje macije oci
kako me miluju iz tame.
Poljubi me, dotakni me usnam.
Sa usnama ko zgazenim tresnjama.
od sjutra necu da te pustam.
Jos samo malo. Nadam se da se nece upropastiti ovo sto mjesecima planiramo.
Uopste nismo ni svjesni koliko malo treba da se umre. Samo truncica nepaznje. Nije da mozemo da biramo kad cemo da umremo ali mozemo dosta da uticemo.

Ne znam koji kurac ljudi seru po njemu. Vise pricaju o njemu kakav je(kao da ga znaju) a totalno zaboravljaju njegove pjesme, koje su po mom misljenju prava mala remek djela, pogotovo '1' i 'Rekvijem'. Sad se ceka objavljivanje knjige i treceg albuma.
Mi smo, beše, radnička deca što imaju zavet
Da sjebu male bogataše time što imaju pamet?
„Oni su fensi-govnari jer im je tatko punog džepa,
Oni su gotovni, a mi za svoje gulimo dupeta!“
Sad te nije sramota da sereš o promeni sveta
Kad funjarski živiš ko oni, od tuđeg budžeta???
Ti ćeš da mi doneseš novi svet, bre pička ti materina?
Uzmi radi nešto slepče, nije te stid pred matorima!
Nemaš ti problem, čim daješ sebi tolko oduška.
...Ja radije biram pokušaj makar ispao popušaj, kapiš?
I evo prodje i ovaj dan. Nije bilo dosadno ali bilo je nekako prazno. Nisam te vidio. Neizmjerno se radujem Zabljaku.
Lijepo je srest ponekad kompaniju iz srednje. Cudno je nekako kako periodi prolaze a opet... 10 sati svakodnevnog druzenja, klosarenja, ispijanja piva se svelo na slucajno srijetanje po gradu i standarne crne price kako je na fax, ima li sto zensko, i to. Ponekad se baci neka fora i onda se na tren sjetis svih onih provala iz zadnjih klupa na srpski ili ubijanje od dosade na sociologiju... Jbt... Vidjeh Da$una i Iva pa onda Vuka s ribom, Losmija i Luku(kakvi klosari)... Da mi je opet onaj jedan cas u ucionici i poslije klosarenje kroz dg bez cilja. A nekad smo jedva cekali da zavrsimo...
Stvarno postoji. U vazduhu. Treba je samo osjetiti. Odista sam srecnik.
Znas, poslije vise od godinu dana s tobom, i dalje jedva cekam da te vidim i dolazim 5 minuta ranije.
Nije tesko primijetiti, da je svako slovo, svaka misao, svaki udisaj, svaki tren, svaki treptaj, cak i ovi postovi... sve je posveceno Tebi.
Honey you are a rock
Upon which I stand
And I come here to talk
I hope you understand
That green eyes, yeah the spotlight, shines upon you
And how could, anybody, deny you
I came here with a load
And it feels so much lighter, now I’ve met you
And honey you should know, that I could never go on without you
Green eyes
Honey you are the sea
Upon which I float
And I came here to talk
I think you should know
That green eyes, you’re the one that I wanted to find
And anyone who, tried to deny you must be out of their mind
Cause I came here with a load
And it feels so much lighter, since I met you
Honey you should know, that I could never go on without you
Green eyes
Green eyes
Honey you are a rock
Upon which I stand
Posebnost...koliko puta dnevno čujemo tu riječ.On je meni poseban...Ako je neko nekom poseban da li to znači da je “iznad” ostalih ljudi?Ako su dvoje ljudi posebni jedno drugom,a u našem društvu postoji dosta ljudi koji su posebni jedni drugima,opet se vraćamo u tu “masu” posebnih ljudi.Da li onda postoje ljudi koji su posebniji od drugih?Koji su kriterijumi posebnosti?Svaki čovjek je individua za sebe I ima neku posebnost u sebi koju nosi,ali možda on to ne zna dok ne upozna odredjene ljude,u čijem će prisustvu ta njihova posebnost doći do izražaja.Po toj teoriji smisao života je naći što više osoba kojima ćete biti posebni.Ali da li čovjek prvo mora biti poseban sebi da bi bio poseban drugima?Možda.Jer on nekad ne može da vidi ono što neko drugi vidi u njemu.A možda ako je svjestan svoje posebnosti može doći do kompleksa više vrijednosti I svojim pristupom I ponašanjem pokvari svoju sliku u očima drugih ljudi.Postoje li kriterijumi I stepeni po kojima je neko više ili manje poseban?Pitanje od prije.Ja lično mislim da ne postoje stepeni al postoje odredjene osobine koje čovjeka čine posebnijim.To je opet sve individualno jer ako neko iz nekog zna da “izvuče” sve najbolje ne znači da će mu to uspjeti sa nekom drugom osobom.Znači li to onda da bi ti neko bio poseban mora imati slične osobine kao ti?Definitivno da!Sad se opet vraćamo u masu posebnih ljudi.Po meni, neke “duhovne” osobine su mnogo važnije od ostalih vrsta osobina.Jer ipak, na kraju krajeva duhovnost nosiš u sebi dok neke druge osobine možeš steći vremenom.Mene posebnost više interesuje sa nekog mikro aspekta tj. osjećaj posebnosti izmedju dvoje ljudi.Šta navodi na to da neko nekom bude poseban?Ako je jedna osoba posebna drugoj da li to znači da mora biti I obrnuto?Kao što sam gore već rekao osjećaj posebnosti se radja izmedju ljudi koji imaju slične osobine.Medjutim posebnost ne mora u svakom slučaju biti obostrana,jednostavno možda ta druga osoba ima one osobine zbog kojih je za vas jedinstvena,a sa druge strane vi niste neko ko bi nju zaintrigirao.E sad koji su to razlozi zbog kojih će neko nekom postati poseban?Postoji dosta razloga koji utiču na to al kao što već rekoh,po meni,najvažniji su ti “duhovni”.Ako neko osjeća da shvataš njegovu bit,ako možeš nedvosmisleno shvatiti nečije najdublje misli I pročitati sledeću misao,onda si definitivno poseban za tu osobu.Te misli većina ljudi ne shvata zbog čega I dodatno postaješ važniji toj osobi.I naravno te dvije osobe su posebne a da to do tada možda nisu ni znale.
Posebni ljudi sa,makro aspekta,ne postoje.Možeš biti poseban za jednu ili više osoba,a svaka osoba u suštini ima osobe za koje je po nečem posebna,samo što neke osobe upoznaju više a neko tokom života ni jednu osobu kojoj je poseban.Tako na globalnom nivou,posebnost ne postoji jer niko nije poseban svakoj osobi.Mi smo samo još jedna osoba u masi posebnih ljudi I ma kolko mislili da smo nešto posebni nikada to nećemo biti.Mislim da je svako poseban onoliko koliko ima osoba za koje je poseban I u tome treba da bude najveća čovjekova posebnost!
Ostavili pastetu otvorenu u konzervi u frizideru i da ti niko nista ne prigovori.
Ostaviti peskire na podu nakon tusiranja i da ti niko nista ne prigovori.
Spremiti sobu kad ti vidis da je nered.
Dovesti djevojku u stan a da se ne cimas oce li neko banuti slucajno.
Piti sa drustvom i ostaviti boce na stolu do ujutru.
Do tada... zivjela zajednica. Cheers'!
Sto je moja svrha postojanja? Kako je nastao kosmos? Dugi niz godina sam postavljao ova pitanja samom sebi. i pokusavao naci odgovor. Knjige, dokumentarci, internet, price sa profesorom filosofije ali uzalud.
I onda, jednog devetog decembra saznao sam odgovor na prvo pitanje. Ti. Ti si moj razlog postojanja. A kosmos... stvorio sam ga. Nas kosmos.
Ponekad se bojim da te ne izgubim. Jednom si mi rekla 'Pa ljubavi, nisam ja kljuc od kuce pa da me izgubis'. Nisi. Samo ne tako ponekad stignu ti trenuci zbog svega sto nas ceka u buducnosti. Ali necu te nikad pustiti, prevrnucu cio svijet naglavacke, ako treba, samo da budemo zajedno.
Dobio je Real sinoc. Spavao sam 14 sati. Sad odbrojavam dane do zabljaka.
Ceskiti te dok ne zaspes, miris tvoje kose, ono nesto izmedju nas kad si tu blizu, gledati te kako spavas, priviti te uz sebe, poljubiti te za dobro jutro... voljeti te.
Sve bih dao da svaku noc spavam s tobom.