Luksuz i potrebe - koliko malo/puno nam treba?
 (c) Oleg Malashevich Šetala sam nekidan gradom i gledala ljude oko sebe. Sve neka šmensi robica, dizajnerske naočale, ulalala torbice i cipelice, muški obavezno najnoviji model mobitela i ključevi od što boljeg auta u rukama... Dok je s druge strane jasno da treba zategnuti pojaseve i stisnuti zube. Čini mi se da nam je nekako u ovoj zemlji navika "keeping up appearances", mora se pokazati da se ima, nedaobog slučajno imati gori auto od susjeda, ne-dizajnerske krpice ako svi okolo imaju dizajnerske, ako treba i cijelu plaću potrošiti u jedan dan "kad je bal, nek je maskenbal"... A bolje bi nam bilo da priznamo sami sebi (od ljudi na najvišim vrhovima do nas obične "raje") da imamo gaće na štapu i da nam je bolje živjeti umjereno i štediti novac za nešto bolje. Tu se povlači pitanje što su potrebe, što nepotreban luksuz, a što "potreban" luksuz. Ok, hranu i režije moramo platiti, tu nema pitanja. Dizajnerska majica s potpisom? Nepotreban luksuz. Kvalitetna, malo skuplja majica, koja će preživjeti nebrojena pranja bez rupa i izblijedlih boja? "Potreban" luksuz! Postoji izreka "Nisam dovoljno bogat da bih kupovao jeftino." Bolje je kupiti čizme koje ćemo nositi 3 sezone i tako 3 zime preživjeti bez mokrih nogu i prehlade, nego jeftinjak čizme koje će propuštati vodu nakon dva nošenja i potpuno se raspasti još prije kraja zime. Nažalost u današnje vrijeme logotip poznate modne kuće nije nikakva garancija kvalitete. U idealnom svijetu bi tako prilikom kupovine odvagnuli argumente: cijena, kvaliteta, zadovoljstvo koje će nam donijeti... A ne koliko ćemo "kul" ispasti pred prijateljima. (I ako sami ne znamo kad treba štediti a kad trošiti, teško možemo bilo što prigovoriti političarima kad se ponašaju kao alkoholičari u birtiji kad stigne penzija...) Za inspiraciju preporučam gledanje dokumentarca No Impact Man. Ponekad ide u ekstreme, ali eto, žive bez TVa i shoppinga i dobro im je. Ako mi ne vjerujete, pogledajte scenu kad 3-godišnja kćerka prvi put u životu vidi krijesnice i počne doslovno skakati i vrištati od oduševljenja. Neprocjenjivo! PS. Ako vam se čini da u ovom postu naslućujete određene frustracije trenutnom gospodarsko-političkom situacijom u zemlji, to vam se samo čini. ;) Duboko dišem i govorim ommmmmm.... |
