2 teorije o modernom pisanju članaka
 (c) Solveig Haugland Ne znam da li ste i vi to primijetili, ali u zadnje vrijeme mi se čini da je velika većina članaka napisana u stilu "10 najboljih načina da...", "7 najčešćih grešaka...", "20 savjeta za..." Sve neki brojevi i nabrajanje. Sve je manje 'eseja', članaka koji imaju još nešto osim uvoda i niza natuknica, nekakav logičan slijed i razvoj teme. Možda griješim, ali mislim da svoje prste u tome imaju Word i ostali moderni programi za uređivanje teksta. Znate onu ikonu s kojom se u Wordu prebacite u tzv. "outline" način rada? Kad je kliknete, sav tekst se promijeni u natuknice, raspoređene u različitim nivoima. Pa tako upisujete samo naslove poglavlja, početke odlomaka, par riječi tu i tamo koje kasnije namjeravate promijeniti u potpune rečenice... I ne morate se opterećivati s povezivanjem pojedinih natuknica, jer su samo to - natuknice. I tako većina pisaca izgleda nikad ne pretvori natuknice u članak, nego ih ostavi nabacane i nepovezane. S druge strane, vjerojatno toj pojavi doprinosi i sve manja sposobnost da se stvarno koncentriramo na nešto. Priznajmo, kad ste zadnji put od prve do zadnje stranice pročitali novine ili neki časopis? Uglavnom samo preletimo naslove, koji su ustvari sažetak članaka, da uhvatimo ono bitno. Članci s nabrajanjem nam tako nude samo "naslove", sažetke raznih sadržaja, s možda jednom ili dvije rečenice detaljnijeg opisa. To su moje teorije i kao što sam napisala, možda griješim. Koje su vaše 2, 3, 5, 7 ili 10 teorija? ;) |
