27.01.2009., utorak

Life's a treat!

Ponekad mi se i samoj to čini smiješno, ali za razne postignute "male pobjede" se obično nagradim gledanjem crtića Shaun the Sheep (ili u hrvatskom prijevodu Janko Strižić). Ma pogledajte ga kako je zabavan, pa kako me ne bi razveselio! :)

He’s Shaun the sheep
He’s Shaun the sheep
He even mucks about with those who cannot bleat

Keep it in mind, He’s one of a kind
Oh...Life’s a treat with Shaun the Sheep




Pogledajte i jednu cijelu epizodu ovdje!

- 11:30 - Komentari (3) - Isprintaj - #   |  



19.01.2009., ponedjeljak

Brigo moja...



Ako trenutno ne živite na napuštenom otoku (pretpostavit ću da to nije slučaj, obzirom da čitate ovaj blog ;)), vjerojatno vam razni mediji svakodnevno serviraju red plinske krize, red financijske krize, red političke krize, red gospodarske krize, pa opet ispočetka. Kao da to nije dovoljno, vjerojatno imate i svojih briga, na poslu, kod kuće, svađate se sa susjedima, kladim se da imate barem jedan birokratski postupak koji stoji u nečijoj ladici i nikako da se pomakne s mjesta, snijeg vam je zatrpao auto, ne znate kako ćete sutra doći do grada i tako dalje i tako bliže.

Netko je davno pjevao "Don't worry, be happy", ali voljela bih da su uz taj savjet bila uključena i malo detaljnija uputstva kako to izvesti! Zato evo nekoliko načina da ponovno počnete normalno spavati noću i dozvolite izgriženim noktima da opet izrastu.

Za početak možete odrediti "vrijeme za nerviranje". Odredite npr. sat vremena svaki dan kad je potpuno dozvoljeno brinuti i živcirati se zbog svih mogućih problema. Kad tijekom dana shvatite da se počnete živcirati, recite si "uopće neću brinuti o tome, jer nije moje vrijeme za nerviranje". Zvuči ludo, ali pali.

Brige koje su posljedica straha pokušajte preuveličavati dok ne postanu potpuno komične. Npr. ako vas je strah sastanka s vašom strankom, nabrojite si kakve vam se sve gluposti mogu dogoditi - pri ulasku u ured se spotaknete, padnete na stolicu na kotačićima koja se odrola do prozora i izletite kroz prozor u kontejner smeća ispod prozora! Nije baš naročito realističan scenarij, zar ne? Nakon što nabrojite nekoliko tako nerealističnih scenarija, bit će vam puno lakše pretpostaviti da će sve biti u redu i da se ništa loše neće dogoditi. Ako ništa drugo, svi realistični scenariji će vam se činiti puno manje zabrinjavajući.

Ako se još uvijek nervirate (i to izvan svog "vremena za nerviranje"!), dozvolite si da jednostavno izbacite sav taj stres iz sistema. Uhvatite nekog tko će vas slušati neko vrijeme (ili otvorite blog ;)) i istresite sve svoje brige, sve što vas tišti i muči i ne dozvoljava vam da spavate noću. Ali postavite si neku granicu! Nakon npr. pola sata takvog jadikovanja, recite si "ok, to je to, idemo sad dalje".

Meni osobno je najlakše riješiti se briga kroz akciju. Kad god me nešto toliko grize da ne mogu spavati, smislim plan kako riješiti taj problem. (Obično to izgleda tako da se do 4 ujutro prevrćem po krevetu, a onda sljedećih sat vremena manijakalno pišem i listam po kalendaru i radim planove.) Plan ne mora biti potpuno izvediv, ne mora biti ni 100% uspješan, ali bolje se osjećam zbog činjenice da nešto poduzimam umjesto da se prepuštam toku.

I onda počnem pjevušiti "don't worry, be happy"... :)
- 12:00 - Komentari (3) - Isprintaj - #   |  



09.01.2009., petak

Novogodišnje odluke


http://www.shrani.si/f/2j/uo/16SMNsld/thats2009.jpg
http://www.flickr.com/photos/b-love/3156891333/
http://www.flickr.com/photos/b-love/
beast love
http://www.flickr.com/photos/eerkmans/2157650756/
http://www.flickr.com/photos/jmtimages/3167997252/
http://www.flickr.com/photos/9009139@N08/2140192229/
http://www.flickr.com/photos/ingas_gems/2151518219/


Odradili ste blagdane, jeli, pili i veselili se, nadam se u okruženju vama dragih ljudi, a sada slijedi povratak u realnost. Posao ili škola, posao I škola ako ste takve sreće, obitelj, prijatelji, obaveze... Brzo prijeđemo u dosadnu svakodnevicu koju odrađujemo na autopilotu. Novogodišnje odluke su nam još na pameti, ali u vrlo kratkom roku ih od tamo izguraju svakodnevne brige i obaveze. Kako spriječiti da za nešto manje od godinu dana ne tugujemo za propuštenim prilikama i opet obećajemo sami sebi da ćemo ove godine stvarno uspjeti?

Za početak - budimo realistični! Ako postavimo preoptimistične ciljeve, vrlo lako nam se dogodi da ne uspijemo i budemo toliko razočarani da se osjećamo još gore nego da uopće nismo ni pokušali. Krenimo s malim stvarima, nešto što ćemo lako ostvariti i motivirajmo se tim malim pobjedama. Kad nam jednom "krene", ni puno veće stvari nam nisu problem.

Važno je i da imate neku vrstu vizije što želite ostvariti u sljedećoj godini - grubi plan o tome što i kad želite. Moja vizija bi bila recimo: nakon što popusti najgora hladnoća počinjem vježbati da bih za ljeto bila u formi, godišnji odmor preko ljeta iskoristim za rad na osobnom projektu za kojeg inače nemam vremena, najesen upregnem sve sile i pokažem kako sam dobar radnik jer razmišljam o napredovanju na poslu za kraj godine. :) Iz takvog grubog pregleda godine napravite plan i odlučite što i kada morate napraviti.

I na kraju - pratite napredak! Zapišite ostvarene ciljeve, dostignuća ili barem napor kojeg ste uložili u ostvarenje svoje vizije. Čak i ako ne pretrčim maraton, uvijek me razveseli pogled na broj pretrčanih kilometara u jednom tjednu, mjesecu, godini. Ponekad je trud uložen u nešto sam sebi nagrada.

A što ako ipak ne uspijete? Sažalijevajte se nad sobom i svojom sudbinom točno pola sata, a onda zaboravite na to i krenite opet prema ostvarenju svog plana! Sutra je novi dan! :)
- 12:30 - Komentari (2) - Isprintaj - #   |