Svakog dana u svakom pogledu sve više napredujem

Da li i vi svake Nove godine odlučite što ćete promijeniti u životu? Ili možda najesen, pred početak nove školske godine, odlučite kako ćete biti bolji učenik, student, profesor... Obično sve te odluke izgledaju nekako ovako:

- smršaviti 10 kila
- prestati pušiti
- dobiti odlične ocjene/povišicu

itd. Da li se možda i vama te odluke čine nekako preopćenite?

Čak i ako si zadamo neke ciljeve, često napravimo greške pritom: zadamo si preopćenite ciljeve, bez roka do kojeg ih želimo ostvariti, nemamo kriterija po kojem možemo procijeniti da li smo zaista ostvarili cilj (npr. kako odlučite kada ste postali bolji prijatelj?). Savjet stručnjaka je da sve svoje ciljeve učinimo "pametnim", tj. "smart" na engleskom. SMART je zapravo kratica za:

S specific - specifični
M measurable - mjerljivi
A achievable - dostižni
R realistic - realistični
T time-based - vezan na vrijeme

Specifični ciljevi su suprotnost od općenitih: "nazvati tri prijatelja na tjedan" je puno bolji cilj od "biti bolji prijatelj", "trčati 3 puta tjedno i ići u teretanu 2 puta tjedno" je puno bolje od "biti u formi".

Mjerljivi ciljevi vam daju neki način da izmjerite napredak. Recimo mršavljenje je u ovom slučaju vrlo dobar primjer, jer nam vaga točno i bez sumnje daje informaciju o tome koliko smo (ili nismo) smršavili. Za druge ciljeve je rješenje možda da odredite koliko puta dnevno ili tjedno ćete nešto napraviti, i onda pratiti koliko puta ste to zaista i napravili. Npr. učenje jezika - da li ste barem 3 dana u tjednu barem 15 minuta posvetili čitanju, slušanju i učenju?

Možda nam se čini da se samo po sebi podrazumijeva da ciljevi moraju biti dostižni, ali nerijetko zaboravljamo na taj "detalj". Ako imam toliko posla da jedva nalazim vremena za pranje zuba i osnovne higijenske navike, teško ću uspjeti otići u teretanu svaki dan ili učiti po dva-tri sata nakon posla. Ako imam 50 kila viška, teško ću u mjesec dana smršaviti do idealne težine.

Realističnost je povezana s dostižnim ciljevima. Osoba bez odgovarajućih glasovnih mogućnosti nažalost neće moći postati operni pjevač, ali zato može ostvariti karijeru u operi kao npr. dirigent, producent ili režiser, ili naprotiv, ako je veseli pjevanje a ne opera sama, kao pjevač u amaterskom zboru.

Ako ciljevi nisu vezani na vrijeme, nećete biti tako uspješni u njihovom ostvarivanju. U ljudskoj je prirodi da odlažemo zadatke koliko god možemo, pogotovo ako nemamo zadanih rokova. Osim toga, zadaci koje biste trebali obavljati do kraja života često djeluju mrvicu zastrašujuće.


Budite pametni, zadajte si pametne ciljeve!

Korak po korak - 1. dio


Ljudi vole grandiozne planove. Žele već sutra postati bogati, slavni, promijeniti svijet, spasiti milijune života… Dok smo kao tinejdžeri sanjarili o budućnosti, vjerojatno nitko nije razmišljao »Hm, želim imati dosadan posao, životariti od prvog do prvog, imati život s kojim neću biti zadovoljan i tako pregurati većinu svojih dana«. A ne, ne!

Ali, ako izaberemo cilj poput »postati bogat«, kako ćemo ga ostvariti? To je tako velik i zahtjevan cilj, da uopće ne znamo otkuda bismo počeli. Ako ćemo iskreno, mene suočavanje s takvim ogromnim zadatkom može natjerati jedino da se panično zavučem pod dekicu i ignoriram vanjski svijet. Zapravo, uglavnom se ne usudim stvarno se suočiti s takvim ciljem. U većini slučajeva si kažem: "Da, sutra definitivno počinjem raditi na tome!", zapišem svoj zadatak ("spasiti svijet") na popis stvari koje moram obaviti sutra (uguram ga negdje između povratka s posla i pripremanja večere) i čvrsto odlučim da ću to sutra obaviti! Sutra naravno nakon povratka s posla samo mrtva umorna padnem na kauč dok ne ogladnim dovoljno da iz frižidera iskopam nešto za večeru... Onda si kažem kako ću sutra definitivno raditi na svom cilju, zapišem ga na popis, čvrsto odlučim... I tako iz dana u dan.

Isproban i dokazan lijek protiv panike pred ogromnim, naizgled neizvedivim zadacima, i neprestanog odgađanja tih zastrašujućih zadataka su maleni koraci, tzv. baby steps. Naravno da nikad nećete u jednom popodnevu postati bogati ili spasiti svijet, ali zato možete dignuti telefon i nazvati osobu koja vam može dati ključne informacije, možete poslati mail, možete nešto pročitati i naučiti, ukratko, možete ostvariti jedan mali korak na putu do vašega cilja!

Ako primijetite da stalno odgađate neki zadatak ili da ne znate kako biste nešto obavili, pokušajte ga razbiti na još manje zadatke. Stalno razmišljajte o tome što možete napraviti već u sljedećih 15 minuta - to je prava veličina za vaše korake. Zaboravite na korake od sedam milja, za njih ipak trebate posebne čizme! Za korake od "15 minuta" su dovoljne vaše, sasvim obične, cipele, tenisice ili papuče. :)

Ako se odlučite veselo započeti slučajne susrete, postoji jedna stvar koju obavezno uvijek morate "imati" - nešto čime se možete pohvaliti! Naravno, ne govorim tu o onom napornom hvalisanju kroz koje vam sugovornik (manje ili više uvijeno) poručuje da je bolji od vas. Ne, govorim o bilo kakvim pozitivnim iskustvima, događajima, stvarima, kojima se možete poslužiti da započnete razgovor.

Krasno je imati zanimljiv život pun pozitivnih iskustava koja se događaju kao sama od sebe, bez nekog posebnog truda. Ali u većini slučajeva se za takva iskustva moramo potruditi sami: planirati ih, istražiti, skupiti potrebnu opremu/znanje/ljude/sredstva, sprovesti planove u djela... Ponekad nam se dogodi i da zaboravimo dobre stvari koje nam se događaju, nekako ih smetnemo s uma u svakodnevnoj jurnjavi. Bilo kako bilo, potrudite se malo i nabrojite barem jednu (pozitivnu!) stvar s ovog popisa koja vam se dogodila u zadnjih mjesec dana:

- knjige koje ste čitali
- nešto što ste naučili (tečaj stranog jezika? satovi plesa? sastavljanje namještaja iz Ikee? nov recept za kolače?)
- događaji na poslu
- kulturno uzdizanje (predstave, filmovi, muzeji, izleti, putovanja...)
- osobne vijesti (rođenja, vjenčanja, odmor, selidbe...)

Ukoliko ste nabrojali manje od 3 stvari, morate poraditi na planiranju i ostvarivanju zanimljivijeg života.