O Jugoslaviji (Rade Šerbeždija)
|
Pomalo romantičan intervju s Radom Šerbedžijom, ali zapela mi za oko zgodna izjava na temu mračnih i svijetlih sustava O Jugoslaviji... ----------------- "Dozvoljavam da je netko bio nesretan u toj zemlji. Meni je žao što je taj netko bio nesretan, jer ako je već bio nesretan, valjda je imao i razloga za to. Zaista su se ljudima dešavale neke neugodnosti, kao i u svakoj zemlji i u svakom sistemu. I u totalitarnom, i u demokratskom, i u kapitalističkom, i u socijalističkom. Ali ne mogu dozvoliti da meni iko kaže da sam ja bio nesretan u toj zemlji, i da me ubeđuje u to. Ja sam bio sretan. Živio sam dobro u toj zemlji i volio sam sav taj narod. I mislim da je narod uglavnom živio dobro u toj zemlji. To je bilo vrijeme u kojem smo se mi smijali kad smo odlazili u Mađarsku, Čehoslovačku, Poljsku, Rusiju i bilo nam je teško gledati te naše ljude – braću Slavene – kako su nastradali pod tim ruskim socijalizmom. A mi smo živeli jednim potpuno drugačijim i bogatijim životom. Dakle, zbog toga bi trebalo biti pametniji i iskreniji prema svemu tome što smo ovdje živjeli. Nažalost, došlo je do toga da u mnogim sredinama – jer to tako ispada da uvijek pobjednici pišu istoriju – u mnogim sredinama, o svim stvarima koje se uče o bivšoj Jugoslaviji kreiraju se nove istine, koje žele da se mnoge stvari prebrišu gumicom, kao da se nisu nikada dogodile." O ratu za oslobođenje, ili za nešto drugo... ---------------------------------------------- "Ipak, neću da se dohvatimo bilo kakvih rasprava ili lamentacija o ratu i o ratnim zbivanjima na ovom području, jer nisam ni stručnjak, ni sociolog, ni politolog da to objašnjavam. Mogu samo kazati ono što intimno osjećam: nikako se ne mogu postaviti kao čovjek koji sve zna o tome, koji analizira kako se dogodilo i zašto se sve baš tako dogodilo. Ali moj instinkt mi govori da su zapravo najveći krivci veliki narodi, velike ekonomske i vojne sile u svijetu koje su dopustile da se to dogodi, usred Evrope. To je moje mišljenje. A ove naše barabe koje su u to gurnute i koji su to iskoristili da bi napravili svoje individualne političke karijere – neću im ni imena spominjati, svi znamo kako se zovu ili kako su se za života zvali. Sve što o tome ja imam reći i što treba reći, jeste zapravo ona stara koja kazuje da „kad vojne trube zasviraju, muze zašute“. U tom smislu prošli smo jedan težak dio života, u svakoj toj sredini trubile su ratne trube svoje pjesme, svoje istine, sve je prikazivano crno-bijelo, svi su ostali bili krivci, samo su nacije, naravno njihove nacije, bile ispravne... a to dakako nije istina. U tom ratu je bilo svega i svačega i čovjek koji je bio protiv rata i koji se izdizao na bilo koji način i koji je želio zaustaviti taj rat, i koji je čak samo izrekao svoje javno mišljenje – taj čovjek je postajao neprijatelj u svim sredinama." O EU... (Velikoj trgovačkoj zajednici) ------------------------------------------ "Konačno, evo neće biti granica. Evo sad nema granice između Hrvatske i Slovenije, a brzo će ući i sve druge zemlje u Evropu i biti dio Evrope... ne smem ni da kažem, ali bolje je da smo u Evropi kad ne možemo drugačije. Da, reći ću: ali kad bismo mogli drugačije, bilo bi nam bolje da nismo u Evropi. No, ovako smo svi skupa premali da jednostavno nemaš drugog izbora, ti moraš biti dio te velike trgovačke zajednice. Ali da će nam biti teško kao narodu – to je sigurno. Jako je teško održati se u jednoj velikoj zajednici u kojoj su nemački, engleski i francuski glavni jezici." Izvor: Buka.Buka: Šerbedžija - Bilo bi nam bolje da nismo u Evropi |
