Kraljevina za crijevo
|
Mali Brijun. Tvrđava Minor. Kralj Lear. Osim prostora za predstavu, svugdje je tama, slabo obasjana refleksijama predstave. Potpuna je tišina, šest stotina gledatelja opčarano zapiljen promatra sam kraj predstave. Može se čuti lepet krila noćnog leptira negdje iznad obližnjeg grma. Kulminacija. Ubijaju se. Raspliću se nasljedstva, patnje vladajućih dinastija, dvorskih savjetnika. Na pomolu je veliki rat, sukob vojski dviju velikih imperija, sukob raskoljnika unutar vladajuće dinastije jedne zemlje. Ljubavna priča, preljubi, trovanja. Slijepi otac pronalazi sina, borba s urotnikom, plaćenim egzekutorom... Klimaks. I onda krene, negdje s lijeva. I sve jače i jače. I za koji tren shvatimo svi što je. Nekome su crijeva opako kruljila, bez skrupula spram svog vlasnika, svog domaćina. Kruljila su podugo, bez prestanka, postupno se pojačavajući, uz povremene oscilacije dok je "domaćin" pokušavao prekinuti taj neprekinuti niz naglim stiskanjem želuca. Ništa nije pomoglo - želudac je odsvirao svoj ditiramb u tihoj noći s povijesnim usklicima Radeta i njegove ekipe, kao da želi reći da mu je pet sati posta previše, a hihot okolnih gledatelja na tren je razbio povijesnu melodramu na starim obrambenim bunkerima austrijske države. :-) |
