06.08.2012., ponedjeljak

Učini, seronjo!

Esbjörn Svensson Trio: "Serenade for the Renegade"

Često sam s ocem odlazio u prirodu. Šetali bismo po šumama, istraživali zanimljive šumarke, duboke tame, proplanke, livade. Predivan doživljaj koji živo pamtim bio bi mi kad bismo iz nekog polja uzeli zrele kukuruze i kasnije ih ispekli na nekom drugom mjestu. Tata je običavao stavljati kukuruz u pepeo, da dobije malo drugačiji gušt. Govorio je da će biti ukusniji. Nakon 2-3 klipa na vatri, zaoštrena šiba na kojoj smo pekli nataknute klipove osušila bi se i pukla pa bismo stavili novu.

Među takvim našim lutanjima jednog smo dana zastali na jednom potočiću, koji je prolazi kroz šumarak i križao puteljak kojim smo šetali. Zastali smo u šumarku, tik uz vodu. Iz vojničke torbe, prepoznatljive maslinaste boje, redovito zabačene preko ramen prateći nas na našim izletima kao vjerni suputnik, tata je uzeo sklopivi nožić, rastvorio ga i odrezao šibu jedne mlade vrbe.
"Zasadit ćemo ju. Posjetit ćemo ju kad izraste."
Gledao sam presretan, u tišini, ispunjen osjećajima, osjećajući se ugodno i zaštićeno u prirodi, uz potok, u šumarku. Žuborio je potok.

Vratili smo se kroz neko vrijeme... možda par mjeseci kasnije. Vrba se primila u vodi, počela je rasti. Vodostaj je bio nizak.
Uz vrbu tata je zabio jednu očišćenu granu, s ostavljenim rašljama. Uzeo je drugu grančicu sa strane, rasjekao ju na sredini, u križ, i kroz te razrezotine stavio dva plosnata lista. Taj kotač stavio je u rašlje.
Naša vodenica vrtjela se do prvog jačeg vala porasta vodostaja. Posjetili smo je još nekoliko puta u međuvremenu...
Od tada se vrtjela u sjećanju.

* * *

Nedaleko našeg životnog prostora bile su dječje ljuljačke, uz igralište. Određenim aktivnostima Nenad, naš sustanar, uspio je pridobiti novce od gradske uprave, od nekoliko natječaja i pravnih subjekata, omogućujući time uređenje igrališta i okolnih prostora. Uredio se i prostor oko ljuljački. Zbog lijepo uređenih golova i koševa, od tada je puno više djece posjećivalo te prostore.
Same ljuljačke bile su trokutastog oblika, sa dvije strane okružene drvoredom te malom šumicom. S treće strane je bila ulica, tj. parkiralište i zgrade preko puta ceste.
Otprilike u tom istom periodu, Nenad je uočio kako je ljeti sunce na sredini ljuljački, upravo tamo gdje bi trebalo štititi djecu od vrućine i sunca. Isposlovao je da se nabavi i posadi jedno stablo, točno na sredini, na imaginarnom središtu trokutastih ljuljački.
Stablo je bilo još uvijek malo, trebalo je tek da pusti korijenje i ojača, no upravo tog ljeta nastupila je iznimna suša. Drva su se počela sušiti, ponajprije ovo mlado stablo. S vremenom su se lišća potpuno sasušila i osmeđila te beživotno visila. Kad je vidio da se Drvo počinje sušiti, Nenad je s komunalnim poduzećem dogovorio da se drvo zalijeva 2 do 3 puta tjedno, da preživi ljetnu sušu. No, svega par dana nakon toga nastupila je redukcija vode, a i samo zalijevanje zelenih površina je zabranjeno.
Trajala je takva teška situacija tjedan dana, a suša i vrućine nisu posustajale. Nenadu je palo na pamet da po noći dođe s kanisterima i zalije Drvo, da ga takvim zalijevanjem drži na životu do prvih kiša.

I upravo tog vikenda imao je druženje s prijateljima. U razgovoru oko raznih tema, Neven, jedan od prijatelja, koji je znao za Nenadov angažman oko ljuljački i drveta, rekao mu je da se prije koji dan, u prolazu, zaustavio kod ljuljački i proćakulao sa ženama koje su tamo bile s djecom.
I baš tada su ga upitale poluljutito "zašto ne zalijevaju drvo", jer će se svo posušiti.
Upitao ih je na koga to točno misle, na što su mu odgovorile: "oni iz grada".
"Zar vi ne znate tko je zasadio to drvo?!", odvratio im je Neven.
Odgovorile su "da, znaju".
"Kakve to onda ima veze s gradom?" dodao je i nastavio: "Vaša djeca se tu igraju, a upravo radi djece je to i zasađeno. Odnosno, netko drugi je to zasadio - osoba, naš sugrađanin, a ne ustanova ili "grad". Zašto ga onda vi ne biste mogli sami zaliti? To je samo kanister vode svakih 2-3 dana..."
Okrenuo se i otišao, a iza njega ostala je tišina, a samo koju sekundu ranije čangrizavo njurganje. Neven je odlučio zaliti Drvo prvom prilikom idućih dan ili dva.

Nenad je slušao dok mu je to Neven prepričavao. To mu je samo pojačalo uspomene na Drvo, koje je ionako odlučio zaliti drugu večer, pošto je tek nešto ranije toga dana došao s puta. Ova priča dala mu je veći gušt i inat i potvrdila kako je njegova namjera da zalije Drvo bila ispravna.

* * *

Prošao je taj vikend i došao ponedjeljak. U samo predvečerje Nenad je otišao u podrum, izvukao dva velika tridesetlitarska kanistera, napunio ih vodom i autom se odvezao do ljuljački. Dok im je prilazio, ugledao je auto na parkiralištu kako upravo kreće - bio je to Neven. Koje li slučajnosti! Mahnuo mu je kroz šoferšajbu da stane, parkirao auto pored nevenovog, i izašao.
"Što misliš, zašto sam ovdje", upita Nevena.
"Nemoj mi reći da si došao zaliti drvo?!" počne se smijati Neven.
Nenad se nasmije i otvori zadnja vrata, a Neven ugleda dva puna kanistera na zadnjem sicu i počne se smijati na glas. Priskoči autu i uzme jedan kanister, a Nenad drugi.
Polako su zalijevali stablo, lijevajući vodu niz koru pri dnu stabla tako da uđe u zemlju tik uz deblo, kako bi prodrlo čim dublje - do korijenja.

Dok su to radili, sa zidića su ih gledale dvije mame čija su se djeca igrala po ljuljačkama. Potiho, gledajući ih skriveno ispod ruke dok je zalijevao, Nenad upita: "Jesu li to one koje su komentirale za nezalijevanje?".
"Jedna od njih.", uzvrati Neven.

Dok su tako zalijevali stablo, iz zgrade je izašao susjed, jedan od sorte koja stalno gunđa na sve i sva, kojemu je nešto dobro, ali nikad nije dovoljno dobro. Onaj kojemu uvijek treba još nešto napraviti, a nikad nije zadovoljan s učinjenim. S druge pak strane, nikad nije bio spreman volontirati ili učiniti nešto za kolektiv. Štoviše, kod nedavnih aktivnosti uređenja okoliša, igrališta i sprava za djecu, njurgao je da je moglo i bolje, da radovi nisu bili baš najkvalitetniji. Sve s rukama na bokovima, šetajući uokolo.

Susjed je prišao mamama na zidu, sjeo pored njih i počeo čavrljati, nastavljajući onako - s laganim čuđenjem - promatrati ovu dvojicu kako zalijevaju stablo.
"Boh dečki! Kako je? Gre?" upita, pokazujući glavom na stablo.
"Tekuće je." uzvrati Nenad sa smješkom.
"Ča bi reć da zaljevate?! Di su oni "iz grada", niš ih ni vidit; sve je suho"
Neven podigne pogled. "Odlučili smo zalit drvo da se ne osuši, jer je nedavno posađeno".

Promotri susjed koji tren pa doda: "Ste dobri. Meni se ne bi dalo...".
"Evidentno." Nenad će.
"A ča, ni to moje delo..." susjed će, lagano se opravdavajući.
"Nije ni naše. A ipak smo tu. A tebi je ulaz ispred samih ljuljački."
"Znan, znan" susjed će, "Ma za to dajemo šolde u grad, to bi oni trebali napravit.".
"Ovo sam ja dogovorio da se zasadi i našao donatora, jer smo svi vidjeli da treba sjena na ljuljačkama, da se djeca mogu igrati po ljeti u hladu. A nije malo djece u pitanju." Nenad odgovori, već pomalo iznerviran.
"Ben, ma to je onda tvoja odluka, ne rabiju svi delat kao i ti. Ku si ga zasadija, onda si ga i zaljevaj!" bahato će susjed.
Nenad podigne upravo istočen kanister, i pogleda susjeda pa doda: "Mudro govoriš. Samo nemoj onda drugi put njurgat da su ljuljačke zapuštene i da nema hlada. Mislim, onda kad ti se tvoje vlastito dijete bude ovdje igralo, kao što to i čini svaki dan, skupa s ostalih nekoliko desetaka klinaca."
Susjed malo ostane od odgovora i ušuti. Ali već za koji trenutak doda kao opravdanje:
"Lako je tebi govorit, ti gi sve poznaš, a ja ne poznan nikega. Znan da si si dobar š njimi" reče susjed sa smješkom na licu, misleći pri tom na "one" iz gradske uprave. "Ča će nan oni, ko niš ne delaju i ko sve moramo sami?!" zaključi ljutito.
"Zalit će oni, već je to dogovoreno. Ali čim prođe redukcija vode - vjerojatno si čuo za to. No, imam jedan dobar savjet za tebe kako riješit problem zalijevanja drveta za tvoju djecu ovdje."
"Mah, ki zna, siguro će pozabit zalit. Će se posušit." doda susjed rezignirano, odmahujući rukom. "A koji to pametan savjet imaš za mene i zalijevanje?"
"Uzmeš kanister i zaliješ. Seronjo."

- 23:29 - Komentari (0) - Isprintaj - #