Parabola
|
Kad stignem, uzmem si na posao hranu za gablec. Ako ne stignem, odem u obližnji restoran. Toga dana uzeo sam si i prutić-čokoladicu od 56% kakaoa i jabuku. Inače, preporučujem čokoladne prutiće od 56%, iz Lidla (mislim da je naziv Venezuela ili slično); ona od 81% mi je isuviše gorka. Dolaze u pakovanju od po tri prutića. Za vrijeme prvog bloka radnog dana izgrickao sam čokoladicu, uz to pijuckao nezaslađeni čaj od mente te dočekao gablec. Na miru sam odgablao klopu i nastavio raditi. Negdje u drugom bloku rada pomalo me počelo pitati da nešto opet ubacim pod zub. Sjetio sam se velike jabuke koju sam sačuvao za te krizne trenutke pred kraj radnog vremena. Bila je točno onakva kakvu volim - zelenkasto-crvena, tvrda, blago kiselkasta, čak i malo nepravilna. Bila je to serija onih dobrih, zdravih jabuka, tvrdih, gdje znate da vas ispod kore ne očekuje gnjecavi sadržaj upitnog okusa. Uzeo sam jabuku iz ladice i krenuo prema vratima. Za igru, bacio sam ju lagano u zrak i onda dočekivao rukama. Međutim, nisam ju uspio uloviti pa je pala na parketni pod uz tupi zvuk. Pogledao sam ju na podu, a zatim se osvrnuo po uredu; kolege su se s laganim osmijehom osvrnuli prema meni i jabuci. Sagnuo sam se po jabuku, podigao ju i nastavio prema vratima. Otvarajući vrata, Poaroovskom dosjetkom sam pokušao zaokružiti situaciju: „Obožavam kompot!“ |
