Euforija...
|
Euforija... Znaš, već se duže vrijeme pitam da li postoji nešto što bi me moglo baciti u euforiju. Nešto što bi me raspametilo, što bi me rasturilo, opilo me i držalo me. Ne sati, dana, tjedana... pa skoro niti mjeseci... Ima stvari koje me više ili manje raduju, stvari koje me rastužuju, ljute... ali... kad bih sad rekao što bi me to oduševilo, naprosto ne bih znao. Možda je upravo u tome i odgovor, jer stvari koje nas oduševe trebaju biti duboke i ni u kojem djeliću patvorene. Upravo stoga mogu biti samo neke potpune, intenzivne, a takve su one koje ne očekujemo, koje se naprosto dogode te se nađemo neplanirano. Onda smo tu u cijelosti, tu smo onda upravo oni Mi, tj. onaj Ja :-), i nemamo predumišljanja da išta hinimo. Iako, možda bi, ipak, svatko trebao imati par stvari za koje bi rekao: evo, samo da mi je imati TO i TO, ili da mi je doživjeti OVO i ONO, onda bih stvarno bio sretan. E, vidiš, ja se toga ne mogu sjetiti. Jest da bih voljeo pravi fotić, i to točno znam koji, i koje objektive s filterima itd, i već sam nekoliko puta bio na kliku do narudžbe, ali... ne da mi se razbacivati novcima u ovom trenutku, već ih radije čuvam za neku stvarnu potrebu koja se može desiti u ovim vremenima... iako ni inače nisam baš razbacivač novcima :) Često se ljutim što takve stvari pričam nepoznatima, a ne znam s kime razgovaram, i što bi od toga moglo proizaći. Možda bih htio i jedan dobar Honda Transalp motocikl. Možda i putovanja na par mjesta (Aljaska, nordija, Kreta...). To je lijepo i ugodno. Volio bih da imam vremena puno čitati. E, to bi me uistinu veselilo. I volio bih više znati. Opet... uvijek treba nešto željeti, kažu, jer onda i život ima smisla i imaš za što živjeti, stvarati, izgarati. I, sad, pitam se - tá gdje mi je taj ugljen..!? :) |
