E, kako mrzim kad se zbog nekih ljudi osjećam ko totalni idiot, kad ne razumijem koji se krasan K događa i jesam li nešto krivo učinila. Pa jebemu, daj dođi fino ljudski, pošalji me u toplije krajeve radi toga i toga i da znam. Al nemoj odvratno šutjeti, ostavljati mi osjećaj kao da me ignoriraš, kao da sam nešto zajebala! Pa kvragu i takvi prijatelji, koji "nestanu" a da nemaš pojma kaj se događa! Mislim da to fakat nije lijepo. I čini me posebno tužnom...

Pada snijeg. Hmmm, pojma nemam zašto mi se uvijek umjesto "osjećaja romantike", "ugođaja topline doma", "popluna", "toplog čaja", i ostalih ugodnih stvari, javlja asocijacija na "zima", "blato", "otkopavanje auta s parkinga", "struganje stakla", "bljuzga", "sklisko".
Gdje nestade ugodno, slatko, nježno i milo biće koje je godinama živjelo u meni? Do sada su se ljudi oko mene pitali, a sad se počinjem i ja pitati iz dana u dan sve više... Hm...

Gorane, sretan rođendan... uživajte ti i Nana!!!