Prvi izlet u povijesti društva

Bilješka sa prvog izleta našeg društva
Čučerje - "Lipa-Rog" - "Gorščica" - Vidovec 28.08.2010. (JĐ)

Jutro toga dana, iako je bilo ljeto, svanulo je mračno, tmurno.
Prvi izlet je bio dogovoren.
Nije se moglo odustati.
Tu počinje priča o našem društvu.

Tog jutra nas četvorica našli smo se na okretištu u Dubravi. Četvorica potpunih stranaca spremnih na hodanje po planini. Trebao je to biti samo jedan izlet. Pa ćemo onda vidjeti što dalje. Hoće nam se uopće dati ikada više ići hodati? Ikada više zajedno? Tko su uopće ti biseri koji će se u ovakvo tmurno jutro okupiti kako bi hodali po planini? To sigurno ne može biti netko normalan... (?!), misli su to koje su se motale po glavi i autoru ovog teksta.

A ideja o planinarenju nastala je spontano, slučajno na forumu jednog portala. Na inicijativu našeg današnjeg precjednika okupila se nekolicina zainteresiranih i dogovoren je prvi izlet na istočnu Medvenicu. Ideja je bila plemenita: planinarenje, hodanje i razvijanje ljubavi prema ovom načinu rekreacije, ali i druženje i međusobno upoznavanje.

Dakle, na autobusnoj stanici u Dubravi pojavila smo se nas četvorica.
Nebo koje je sada već bilo crno-crno i preuzimalo cijelu Medvednicu zlokobno je prijetilo, kao da nas je htjelo omesti u našem planu. Uz dozu nepovjerenja stisnuli smo si ruke, stranci koji se prvi put u životu vide, samo što su ovog puta stranci kretali u nepoznato - u planinu. Nategnuta situacija, kao pri svakom upoznavanju. No nelagoda je brzo nestala. U busu koji nas je vozio prema Čučerju gdje je bio početak našeg planinarskog puta započeli smo razgovore o planinarenju i planinama i odmah se vidjelo da nas to zaista interesira, da nam je zaista stalo do toga. Oni koji su već nekamo planinarili prepričavali su događaje sa svojih putovanja. Već tada su se počeli i stvarati planovi za neke naše buduće izlete.

Bus do Čučerja došao je brzo, a blizu stanice počinje planinarski put koji vodi prema planinarskom domu koji se nalazi na uzvisini koju zovu Rog na 709 metara nadmorske visine, pa se taj dom ustvari zove dom „Lipa-Rog“. Do doma nas je pratila kiša koja je na trenutke pljuštala tako jako da je izgledalo kao da se priprema opći potop – bilo je to pravo vatreno krštenje za naš prvi izlet. Pomagali smo se kabanicama i kišobranima. No pred domom kiša je stala. Ušli smo u topli dom, ugrijali se i osušili. Nakon oko jednog sata odmora krenuli smo prema domu Gorščica (740 mnv). Tamo nas je čekala planinarka čije ime je bilo Željka (koju sam ja zvao Vesna). Ona je iskusna planinarka, ali se dovezla do nas automobilom jer njoj je ovo bio prejednostavan izlet. Htjela je svojim dolaskom pružiti potporu našoj ideji i inicijativi za organiziranje planinarskih izleta. U ugodnom društvu, uz grah, sendviče i naravno pive, vrijeme je prošlo brzo, pa smo krenuli prema gradu i spustili se u Vidovec gdje nas je čekao bus koji nas je vratio do Dubrave. Stisak ruke na rastanku i obećanje da ćemo se opet uskoro vidjeti na izletu. Tako je i bilo.

Kada danas 1.01.2013.g. objavljujem ovu bilješku sa prvog izleta koje je naše društvo održalo, sve ovo mi se čini kao naš veliki uspjeh jer i nakon gotovo dvije i pol godine od tog prvog izleta naše društvo dobro funkcionira, rekao bi - bolje nego ikad do sad, sa izletima koji su češći nego ikad do sad. Od prvog izleta do danas sklopljena su iskrena prijateljstva, rodile su se ljubavi. Bilo smo na više od 50 izleta. Kroz društvo je na planinarskim izletima sudjelovalo više od 70 mladića i djevojaka. Proživjeli smo zajedno niz avantura. Osnovali smo naše planinarsko društvo Uroborus koje planiramo razvijati i dalje. Planiramo nove izlete i aktivnosti. I jedva čekamo svaki sljedeći izlet...