Krug po Medvednici

Izvještaj sa izleta na Medvednicu 9.04.2011. (MS)
(Foto MS, JĐ)

U ranim jutarnjim satima malo društvo entuzijasta se okupilo na okretištu Mihaljevac i nakon ispijene kisele kave su krenuli prema tunelu koji vodi prema Medvednici. Polaganim tempom smo krenuli na dobro uhodani put prema prvom odmaralištu gdje su neki članovi pokazali da im je dobra kondicija samo riječ na papiru. Nakon kratke pauze dolazimo do malog čistog potoka koji smo uspiješno preskočili te nastavili putem uzbrdo gdje je pobočnik odmah bio počašćen s nekoliko šarenih psovki. Nakon uspona smo došli do lijepe zelene livade zvane Danjke. Ponovni zasluženi odmor za ljude. Uživanje u toplim zrakama sunca i brzi pokret prema odmorištu Hunjka. Popijena pivica i hladni vjetar su nas natjerali na strmi spust prema livadi s koje se pruža veličanstveni pogled na Hrvatsko zagorje, a nakon nje dolaze strašne Horvatove stube. Njih čak 500. Dobro je bilo što smo se spuštali niz njih. Na pola puta smo naišli na dva vidno iscrpljena planinara i ohrabrili ih da su tek na pola puta do vrha.

Pri samom dnu stepenica je tunel kroz stijenu i čim ga se prođe se može čuti žumor obližneg potoka kod Horvatovog odmarališta i urlikanje nekih klinaca.

Zauzmemo mjesto na klupicama i vadimo termosice s kavom koja je bila prezasicena šećerom. Krećemo ponovno uz strmi uspon prema samom vrhu, a pobočnik i dalje trpi novi rafal uvreda i pitanje da li ima još puno do vrha. Članovi su bili bolje volje kada im je slagao da je to odmah iza ugla. Nakon sat vremena uspona vrh se počinje nazirati i snaga se u svakom članu budi. Uspon nam je prekinula srna koja je preskočila preko našeg puta. Nismo je je htijeli loviti iako smo bili gladni. Čekali smo da ona ode svojim putem te nastavili dalje.

Vrh je osvojen kao i ponovni pogled prema Zagorju. I sada se bacamo na ono što najbolje znamo i umijemo. Jest i pit. Neki jedu neki piju. Nakon cuge i klope smo se išli malo izležati na skijašku stazu gdje je gospodična Kostelić razvijala svoj talenat. Taman kada smo svi lagano tonuli u san nas je probudio poziv petog člana koji je išao na vrh, a taj poziv ne znači ništa drugo nego nova piva.

Upoznavanje kolege i nakon stanke krećemo prema Medvedgradu. Duga šetnja ali ovog puta nizbrdo je jako jako osvježavajuča kao i pogled koji puca s Medvedgrada. I moram priznati da je Zagreb jedan jako jako ružan grad, a najviše dio grada Dubrava (olimpijsko selo). Nismo se zadržavali dugo te smo krenuli prema zidinama Medvedgrada gdje je bio parkiran auto od novog člana. I tamo sam naučio da se zidine grada protežu do Črnomerca, ali ajde. Cilj je važan ne put. Pronalazak automobila nas sve jako veseli i nismo mnogo zanovijetali. Vožnjom do Mihaljevca i čekanjem tramvaja završava još jedan uspješan izlet veselog mladog i manje mladog društava iz QSporta.