Trakošćan - Ravna gora - Trakošćan

Izvještaj sa izleta 17.06.2012. (JM)

Iako desetkovani Zagrebačkim prajdom, odnosno popratnim bančenjem i ljenošću da se jutro kasnije u 8 sati krene na planinarenje, krenuli smo s jednim autom i to u sastavu 3 visokopozicionirana funkcionera Uroborosa i moje malenkosti. Put do Trakošćana protekao je bez problema, u atmosferi razbuđivanja i triježnjenja, koja je tek povremeno bila prekinuta uzbudljivim događanjima poput policijskog zaustavljanja (za koje se srećom ispostavilo da je bilo rutinsko) ili skakutanja košute i Bambija preko ceste.



Auto smo ostavili kod hotela u Trakošćanu i krenuli na Ravnu goru. Vrijeme je bilo savršeno sunčano, bez oblačka i vruće. The President je odmah pokazao svoju neprofesionalnost samim time što je na planinarenje krenuo u trapericama, koje je povremeno i potfrkavao do koljena. Prva lokalna znamenitost koju smo obišli bila je mala stijena, odnosno vrh Velike pećine s monumentalnim drveno-plastičnim raspelom, dodatno ukrašenim šarenim žaruljama (skoro pa queer raspelo).



Nastavili smo do planinarskog doma Pusti duh, gdje smo malo odmorili, pojeli i popili (koju pivicu).
S Ravne gore pružaju se predivni pogledi za okolne zagorske brege, a dijelom i na susjednu Sloveniju, obzirom da je Trakošćan uz samu granicu.



Nastavili smo do Filićevog doma, gdje smo ponovno malo predahnuli u društvu slovenskih penzionera, za koje je u domu bio pripremljen glazbeno-zabavni program. Putem smo često pozirali ispred mnogobrojnih križeva i raspela ili se kao djeca igrali na ljuljačkama, toboganima i klackalicama.

Prema dolje smo se relativno brzo spustili, put je u početku bio strm, a kasnije ravan te smo prolazili kroz brojne zagorske zaseoke. Posjetili smo i sam dvorac Trakošćan, doduše samo izvana jer smo bili preškrti plaćati ulaz za nešto što je većina već posjetila. Umjesto toga radije smo sjeli na piće u kafić Splav na Trakošćanskom jezeru, neki su i isprobali domaće štrukle. Iako se na kraju nismo odlučili za pedaliranje po jezeru, sa splavi smo promatrali mnogobrojne ribe, a povremeno bi se ukazao i pokoji šaran kapitalac. Naposljetku smo krenuli prema Zagrebu i vratili se oko pola 6.