Muškom stazom!

Izvještaj 29.01.2012. (MT)

Našli smo se u prohladno nedjeljno jutro na Britanskome trgu. Osmero nas popilo je kavu i sjelo na bus za Šestine gdje su nas, na radost sviju, veselo dočekale majušne pahulje snijega nošene ledenim sjevernim vjetrom. Odredili smo trasu uz kartu Medvednice pokraj Šestinskog Lagvića i, debelo obučeni, krenuli smo u novo osvajanje Sljemena.

Šuštalo nam je lišće pod nogama i pahulje nas tapkale po tjemenu dok smo se poučnom stazom Miroslavec divili zimskoj idili medvedgradske šume. Potok Kraljevec nam je tiho šumio pokraj staze, a pri prvom odmaranju, neki su se i odlučili uslikati pokraj zamrznutih okrajaka potoka…

Do Kraljičina zdenca trebalo je još par minuta…
„Jedne godine bila su usahnula uslijed velike suše sva vrela i zdenci okolice, osim dubokog zdenca u Medvedgradu, kojim je tad gospodarila Crna Kraljica. Narod izmučen od žeđi uputi se k Crnoj Kraljici u gradini i zamoli od nje vode, koju im ova uskrati. Narod sav zdvojan proklinje gradinu te se baci na milost i nemilost u šumu, koja je tada bila puna medvjeda i drugih divljih zvijeri. Kad je narod došao do ovog mjesta, spazi to vrelo, koje prije nije postojalo, dok u isto vrijeme zdenac u Medvedgradu presahnu“ (N. Bonifačić Rožin, Bijeli Zagreb grad, rukopisna zbirka).

Napuštajući jedno od najposjećenijih i najpoznatijih odredišta na Medvednici, glad nas je tjerala dalje – putem do planinarskog doma Grafičar.
Na jednom dijelu staze, iznad nas začusmo neku viku i postarijeg gospodina kako nam maše i navija da krenemo za njim.
– „Brže ćete do Grafičara, kraća staza, ali je muška! …ali je muška!“ vikao je on,
a mi, znatiželjni, krenusmo za njim nepoznatim putem.

Korak po korak, strmom smo se stazom, uspinjali sve više i više, dok su nam mišići gorjeli iznutra. Nekima je išlo teže, nekima lakše, no svi smo priznali da je novootkriveni put dobro mjesto za nabijanje kondicije za buduće veće izlete. Odahnuli smo na kraju toga puta na vrhu Velikog Plazura gdje je smještena kapelica Sv. Jakoba (869 m).
Nismo bili daleko od uzvisine Rudarsko sedlo gdje se smjestio dom Grafičar, no na dolasku u dom smo shvatili da ćemo glad morati smiriti negdje drugdje zbog prevelikog broja ljudi koji je nedjeljni ručak htio obaviti baš tamo…
Nastavili smo put kružeći oko Sljemena da bismo došli na proplanak Pongračevo, gdje je 1955. godine osnovan dom Risnjak (724 m). Ugodna atmosfera uz toplu peć i vesele ljude, prefini grah, čaj i piva (čak i voda neobično travnatog okusa) natjerali su nas da u domu ostanemo duže od planiranog...

Zbog slabe opremljenosti baterijama i u strahu od ozljeda na ledu (koji se podmuklo skrivao na putu ispod lišća i svježeg snijega) morali smo ostaviti vrh Medvednice za ljepše dane te smo se nakon ručka odlučili vratiti nazad u grad.

Još jedan lijepi planinarski izlet našeg zmaja s nekoliko starih i nekoliko novih članova je iza nas. Kao i uvijek, bilo je zabavno, veselo i zanimljivo, a nedjelju nismo mogli iskoristiti bolje.