subota, 26.12.2009.

*Baby, shame on you if you fooled me once, Shame on me if you fooled me twice...

neznam kako da pocnem. neznam ni kako da pretocim sve sto osjecam u rijeci, jer neznam uopce da ista osjecam. samo sam prazna. Kao da su se svi osjecaji zbrkali u jedan neodredeni osjecaj. Nemogu plakati. neznam zasto. mozda zato sto sam zbog njega prolila vec i previse suza. Za rastanak nisam nista sacuvala.
Sinoc mi govori da je najbolje da prekinemo. vidicemo se jos kaze i pricat cemo lijepo, necemo preko msna. Podnjela sam to mirno, ni na trenutak nisam osporila njegovu ideju. Pomirila sam se s time. I onda on pocinje odjednom : on se osjeca lose, on mene voli, ne zeli da prekinemo, ali smo previse razliciti, bolje da ne mucimo jedno drugo vise, on zeli da mi ostanemo dobri, on ce uvijek biti tu za mene. ( koja ironija, momak ti prvi put kaze da te voli ujedno kad i prekida s tobom). I rekla sam mu da poslje veze nema prijateljstva. onda je on nastavio sa svojom pricom da on ne zeli da ga ja zamrzim i da budem ljuta na njega, da ni on ne zeli ovo. I na kraju, veliko finale : napise mi da se ide smiriti i da mozda jos mozemo biti skupa?. Otisla sam sa msna. Uskoro dolazi prva poruka : meni je tesko prekinuti s tobom. Na to nista ne vracam. Zar bih ga jos trebala tjesiti zato sto me ostavlja? kasnije salje bezveze poruku : sta ima. Odgovorila sam mu jednom. mozda 2 puta. i nisam htjela vise. I onda mi se opet javlja na msn. kaze mi da nemoze prekinuti samnom, da ga previse toga veze za mene. sutim, napisem mu kakav je on tip, napisem mu sta meni smeta i odem sa msna. salje opet poruku : to nije istina sto ja kazem, on mene nikada nebi mogao na takav nacin povrijediti. salje opet poruku : pita zasto mu ne zelim odgovoriti? odgovaram mu konacno... nekoliko poruka... moja je bila zadnja ipak. Noc. spavanje. i jutros je tu, na msnu. ne pricamo, ne javlja se, ne javljam se. sklonio je status u vezi sa fejsa. I ja sam svoj. I sta sad? pitam se uopce. sta ja zelim? sta on zeli? zbunjena sam ujedno. neznam da li da placem ili da se smijem.
Znam da me ceka jos jedan izlazak, koji cu vjerovatno poceti plakati, a mozda necu uopce moci zaplakati... neznam. vratit cu mu sve sto mi je ikada dao, samo najludja je stvar, sto stvari koje sam ja njemu dala on meni nikad nece moci vratiti.
Nevinost, vrijeme koje ce mi trebati da ga zaboravim, i dio mene koji ce otici sa njim...

srijeda, 02.12.2009.

*Jednom kad sve ovo bude,proslost davna puna tuge,shvatit cemo sreco moja sta je bila ljubav ova...

Proslo je vec dva mjeseca otkad sam s njime. Ova veza me je iznenadila. Kada smo tek poceli ocekivala sam da ce ovo biti samo nesto usputno. A onda me je on iz dana u dan poceo iznenadjivati svime, i malo po malo, pala sam na sve. Fasciniralo me je to sto netko naizgled tako grub moze biti tako drag i njezan. I iako me je toliko puta podigao u sedmo nebo, isto me je toliko puta grubo spustio na zemlju. Ne razumije da neke stvari ne treba reci curi. Da sam ja zensko, a ne njegov najbolji prijatelj. Ali preko tih stvari sam presla, rekla sam si da je on jednostavno takav tip i polako to prihvatila. Presla sam preko puno toga, preko cega nikada nebi presla radi jednog muskarca. Pogazila svoj ponos bezbroj puta. Zato sto mislim da je vrijedan toga, zato sto mislim da je ovaj osjecaj vrijedan toga. I konacno sam dobila ono sta sam htjela. Ludu zaljubljenost, u kojoj ne mislim racionalno. U mom zivotu moja glava vise nista ne odlucuje. Potpuno sam podredena svojim osjecajima, i on je za mene postao centar svega. I nije da ne mogu protiv toga, problem je sto i ne zelim.

smetaju mi igrice u nasoj vezi, to sto stalno moram vagati da li da mu posaljem poruku, malo glumim da sam hladna, pa da mi je stalo. Ne zelim to. Ali jedna osoba mi je neki dan rekla : ako si htjela pravu vezu, onda si trebala naci potpuno drukciji tip muskarca. I mozda cemo tesko opstati na duze vrijeme. Mislim da ne prode dan da se ne posvadamo. Ali volim te svade, i volim pomirenja koja poslije toga dolaze. Volim sve u vezi njega. Mislim da mi je sada najveci strah postao taj da ne izgubim njega. Shvatila sam vec odavno da osjecaje vise ne mogu kontrolirati, i svjesno sam se odlucila pustiti. Bez obzira sto sam se toliko plasila povrijedivanja, izabrala sam to da budem povrijedena na kraju ako treba. Nisam mislila da mogu biti ovakva osoba. Nisam mislila da cu preko noci iz racionalne i razumne cure preci u nesto sto mi je bilo tako nepoznato. Zapravo, nepoznato vec dobre 2 godine.
I nije mi vise vazno sto se svadamo. Nije mi vazno sto cesto mislim da on nije dobar za mene. Nije mi vazno sta drugi pricaju. Ja sam sretna. I kako god ova prica zavrsila, nije mi vazno. Znat cu da je bilo vrijedno svakog trenutka.