Moj povratak u sadašnjost
utorak, 10.02.2009.
Znamo li "tablicu množenja"
Da, lijepo je kad te sunce ogrije. Ali zamisli ljepotu kad si Ti Sunce i siješ zrake drugima, pa se njihova zora pretvori u sunačni dan koji grije sve....
Nemoj ostati samo na stihovima, Budi Sunce... i sjaj nekom.
Danas će nam to izgleda biti potrebno. Pozdrav Makabejki.
Da li čovjek nešto riješava? Previše toga je uzeo sebi u zadatak riješiti, a nije naučio "tablicu množenja", pa je ta zvjezdana ravnoteža narušena prividno u korist, a stvarno na veliku štetu čovjeka i Planete.
Mnogo toga i ja rješavam nauštrb ljudi i Planete: vozim auto, zaboravim ugasiti svjetlo, grijem više od potrebnog, imam perilicu, mikrovalnu, mobitel, televizor tri kompjutera... neću dalje, malo me sram.
Ipak kod mene se stvari mjenjaju.
Prvo bijaše bicikl. Čudno mi je da me ti pitaš kako imam vremena za to. Pa vremena nema? Zar ne?
Kažu, postojimo samo mi, tu i sad. Upravo zato što sam to praktično shvatio prije nego sam počeo čitati "Moć sadašnjeg trenutka", bio sam oduševljen kad sam takav susatv i pročitao.
Da ne duljim. Ja ne radim baš sasvim sam na sebi. Radim sam s nama. A to znači da ništa od mojih akcija nije usmjereno samo prema meni, već jednako i prema drugima u mojoj okolini. Ne tajim svoje promjene i oni znaju i želim da ih odmah nauče, u nadi da neće trebati u mojim godinama.
Baš kao i što kaže gospon Tolle, nisam si zadao cilj ne piti stalno tablete, nego sam si zadao put, a cilj ni ne vidim, već živim Put.
Uključim Um i usporedim točku M i točku G (ne onu točku G nego drugu, he,he..) i imam podatak što je drugačije. I stvarni je.
U rečenici i mojim postovimaje je sve nagomilano, ali u životu nijedno ne koristim nauštrb drugog. tj. ili je dan za yogu, jedan dan za razgovor s psihologom, drugi samo basket, treći obavljam poslovne sastanke s biciklom, otiđem na yogu s biciklom, sat vremena akupunkturu iskoristim za opuštanje i meditaciju. Ne kupim novi auto, skupu majcu, nemam perilicu suđa, ali platim isprobano korisne stvari....
Ima jedan moj post koji veli:
"Kamenje je nalik ljudima i događajima u životu ljudi, jer e potrebno puno malih da bi podupirali velike i sve zajedno ih držali čvrsto na mjestu gradeći Zid; tj Život.."
Posao i promjene? Ne odvajam posao potpuno od Života. To je bolesno bilo do sad. Manji dio odvajam od života.Imam posao dizajnerskog karaktera. Menađerski dio je bio najteži. Sad se vježbam ne pravit famu oko love, odbijanja, prihvaćanja, konkurencije, oko ničeg. Pa što može biti.
Uvjerio sam se....! NIŠTA!
Još je i bolje.
Nisam ja lova. Ja sam ono što mislim, činim i ne mislim. ako je to u redu ... veliš ti (berix) u postu o molitvi: nekako ovako.... " ionako će se sve posložiti onako kako treba.....ni predobro ni preloše" O nama ovisi kako ćemo doživiti bilo kakvu životnu priliku. Ne o životnoj prilici. Molitva je mantra, pjesma i veselje. Više zahvala i boje djeluje kao zahvala, ne kao prošnja.
Kakvu meditaciju rabim? Onu meditatio vulgaris. Položaj lotusa i smislim najbolje u tom trenutku na što se fokusirati ili se ne fokusirati....Osim na učenju Yoge gdje pratim učitelja.
Sve navedeno vide i moja djeca (oponašaju me jer su u životnom stadiju spužve), moja supruga i ponešto prihvate, ponešto ne.
Ipak najveća radost bliska onoj Prosvjetljenoj je kad su oni sretni jer sam ja bolji...
Pozdrav Berixu, Makabejki
i najvećem borcu Milanu Sopu, koji je "mjerna jedinica" veličine ili manjine, mojih problema i želim mu da mi to više ne bude...
Želim mu Sunce sad i tu.
