srijeda, 29.07.2009.
Pušači - sumanuta kolektivna svijest
Zgražava se: Nikola Horvat
Ovu temu želim pretresti već nekoliko mjeseci, ali nikako da smognem koncentracije i povučem svo ono gnušanje što u sebi gajim spram nekih ljudskih bijednosti. Naime, radi se o pušenju i svim popratnim jadima što prate to zlo. Uopće ne želim pisati o tome kako je pušenje štetno, to već stijene drobe pucajući na suncu. Prošetao bi radije spektrom raznih likova, karikatura, događaja i groteski koje susrećem na svom putu.
Prvo bi se dotakao pušačke ekološke neosvještenosti! Poznajem doslovno 2 pušača koji svoje čikove uredno gase i bacaju u smeće. Svi ostali, a ima ih ko pljeve, bacaju svoje ostatke preuzvišenog užitka na pod. Bez trunke grižnje savjesti ili svijesti o lijepoj nam planeti, bez smisla za estetiku i bez obzira oni svoje čikove nemilice bacaju na podove parkova, šuma, puteljaka, izletišta, trgova, ulica, stajališta, odmorišta, haustora, predvorja, vrtova i ostalih površina. Nema tog prostora koji bi bio dovoljno svet da bude pošteđen čika. Osobito ostajem fasciniran pušačima u žurbi koji trčeći na tramvaj bacaju svoj opušak na pod ko od šale i uletavaju u prometalo. U ovoj kategoriji su mi najdraži biseri koji ulazeći u javno prometalo zdušno uvlače posljednji dim slasne cigarete i zadovoljno otpuhuju svoj smrad unutar zatvorenog prometala - pa ti diši, konjino jedna koja si se našla tamo, u ostalom tko ti kriv što ne pušiš, u tom bi slučaju guštao!!! U ovoj zanimljivoj kategoriji posebno mjesto u mom srcu imaju mlađahni konzumeri dotičnog otrova koji se u noćnim satima okupljaju oko gajbe piva kako bi je opjevali i uzdigli na tron, a sve to na klupicama u parku. Nakon njihovih hodočašća na klupe diljem parkova te iste klupe postaju radioaktivni otpad, a količina čikova, ispod nekoć lijepih klupica, se može uspoređivati sa brojem pokojnih kineza. Taj prizor nije nužno lijep, naprotiv, a osjećaj koračanja po poluižvakanoj, nagorenoj, naslinjenoj prešanoj vati je nadasve simpatičan, u meni izaziva refleks za prisilno izbacivanje sadržaja želuca kroz usta i ponekad kroz nos (definicija preuzeta sa Wikipedije).
Drugo čega bi se dotakao jest lako povredivi ego dragih nam pušača čim im se dotakne njihovo sveto pravo na trovanje sebe i drugih. Nejednom sam izrazio negodovanje u birtijama kada bi mi netko iza leđa puhnuo dim u glavu, i umjesto oprosti dobivao sam prezrive poglede tipa "...pa kaj ti hoćeš, majmun jedan, ak to smeta odi si van, moj tata ima veću kuburu!!". Nadalje, ako si dovoljno drzak pa izraziš zabrinutost za svoje zdravlje te pušačima to kažeš naići ćeš na salve negodovanja. Među najomiljenijim apologijama svog poroka je usporedba sa ubojitim prehrambenim navikama: "pa kaj onda, kad ideš u McDonald's onda se ne brineš za zdravlje!", ili još bolja koja spaja svijest o svesvjetskoj zagađenosti i izvrsno poznavanje kemijskih spojeva i reakcija: "da samo znaš koliko te truju staklenički plinovi i gradski smog!!". Naravno, susreo sam se sa dva primjera u kojima je pušač moju zamjerku ozbiljno shvatio i poštedio me dima, u svim ostalim slučajevima popušio sam, doslovno.....tuđu cigaru.
Treći fenomen koji bi elaborirao je pušačka nonšalancija i drskost. Naime, volim jesti i kada se fino papa to mi predstavlja pravi mali gušt i ne volim kada me se smeta dok jedem. I tako, potaknut onom starom da i cucak ima mira dok ždere, umislio sam si još jedan grijeh predragih nam pušača. Sporo jedem, uvijek posljednji završim, ali prije nego što završim uvijek se nađe jedan Borg koji zapali svoj štapić i pokvari mi cijeli obrok. To je već tradicija. Hvala Bogu na novom zakonu, više u restoranima nema terorista koji mi pokade hranu, kao da treba istjerati đavle iz nje. No, kada sam na nekim feštama, svadbama, tulumima obavezno mi zadime i ono malo mira koji sam si rezervirao da okrijepim tijelo kakvim odreskom ili pilećim krilcem. Bujice psovki koje mi tada prolamaju um ne želim dijeliti sa vama, no mogu vam reći da se samoga sebe prepadnem u tim trenucima.
Četvrtu grupu bi nazvao grupa devetokrugašica (prema Danteu). Naime to je grupa pušačica koje puše u trenucima kada im pod srcem raste novi čovjek, aka. mala, nevina, dobra, slatka beba. To je najniži oblik pušača i strogo je rezerviran za žene. I baš kao što žena može biti najdivnije stvorenje, upravo tako, jer se supotnosti jako vole, ona je kadra postati i najveće đubre. Dalje ne trebam razglabati, samo sam imao nasušnu potrebu popljuvati taj šljam!!!
I posljednju, za ovaj članak, podgrupaciju omiljene nam grupe samoubica bih posvetio puačima koji su to po defaultu. Ne znam da li vam se ikada dogodilo da vidite čovjeka, njegovo lice, divan ten, bijele zube i divne prste te da odmah zaključite da je ovaj nepatvoreni autodestrukt? Meni se to često dogodi. Primjetim frajera ili neku tetu i na 37,62 metra VIDIM da je taj/ta zakucan/a jednom rukom na kutiju cigareta. Ti "autodestrukti po defaultu" imaju zajedničku karakteristiku a to je sumanuta želja za samouništenjem i bolnom smrću. To su ljudi koje ja volim protumačiti kao sudbinom proklete i kad se jedno takvo dijete rodi ono mora propušit! U jednoj mislilačkoj epizodi sam skoro izgorio od tjeskobe pitajući se, i ne dobijući odgovor, kako su se takvi ljudi samouništavali prije pošasti cigarete???? I danas me proganja to pitanje i često se budim noću obliven nikotinskim znojem i razrogačenim očima vapijem za odgovorom. Da nisu skakali sa litica, možda su ispijali male količine otrova, ili su išli u lov na zmije, a da ipak nisu hazarderski psovali lokalnom moćniku sve po spisku pa šta bude??? Ne znam, tisuću mu duhanskih listića!!!!
Prečesto sam se sjetio indijančevih majki (mea culpa), a bome i gospođe Columbo razmišljajući o povijesnom putu te biljke. Kako bilo, ne razumijem tu potrebu. Veleumni zaključak koji bi mogao potaknuti na savjesno djelovanje jest da kada sljedeći put uzmete zapaliti - NEMOJTE!!!!! I još nešto, s obzirom da znate tko sam, sljedeći put kada ćemo ispijati kakvo pićence ili glodati neku kost obuzdajte se od zapaljenja, jer sad barem znate što mislim o tome, a ako vam ne ide u obuzdavanju od autodestrukcije ne brigajte, uvijek sa sobom nosim malu količinu cijankalija pa ćemo cugnut koju kap u ime bolne smrti i kraćeg življenja!!!
- 18:02 -
Bubni i ostani živ (18) - Ispljuni na papir - #
