srijeda, 03.06.2009.
Sreća: kapitalna lovina današnjice + cash mašina za snalažljive
Piše: Nikola Horvat
Zanimljiv mi je jedan fenomen u ovoj našoj banana državi, a to je sve vezano uz vrhunaravni pojam SREĆA! Ova je riječ, uz LJUBAV, vjerojatno najkrivoizinterpretiranija od svih ostalih riječi. Upravo smo svjedoci LOTO manije. Naime, velik broj ljudi sreću najuže povezuje sa materijalnom dobiti, materijalnom sigurnošću. Prolazim neki dan pokraj kioska HL-a i gledam ta lica koja u redovima čekaju da uplate svoju kombinaciju brojeva. Posramio sam se što sam čovjek. No, na stranu sa mojim stidom, zapitao sam se kakav je to megalomanski poriv u nama kada tako manijakalno želimo novac, velike količine novca? Ta zar 5 milijuna kuna, koliko inače iznosi prosječan dobitak, nije dovoljan razlog da netko zaigra LOTO, ako već želi nešto dobiti? Očito da nije. Čini se da prosječni Hrvat kreće u akciju tek kada mu se zagarantira dobitak od preko 20 milijuna kuna. Stavljam se u kožu novopečenih igrača LOTA: da sam igrao prije koji mjesec i dobio 5 milijuna, što bih s njima? Kupio bih kuću, pokrenuo kakav obrt. A da dobijem 25 milijuna? Kupio bih kuću, pokrenuo kakav obrt. Čini se da je logika ista, ali megalomanija u nama nam ne dozvoljava da zbrojimo 2+2.
No, dosta o LOTU, vratimo se na sreću. Ponekad mi se čini da je lov na sreću poput lova na bjelokost, ili dijamante - rjetki ulove dostojnu lovinu, ali ima ih i to nam je nada. Istina je u biti da nitko ne promišlja o tome što je sreća i kako je zavrijediti (ne dobiti ili naći). To je i najveći problem današnjeg čovjeka, osobito Hrvata - ne promišljanje gigantskih razmjera.
Hrvati su i religiozan narod. Duhovni seminari su svakodnevica, duhovna izgradnja je prijeko potrebna i to svi uviđaju pa sukladno tome nam se nude i razne ponude. Nažalost, kvaliteta takvih duhovnih seminara je na razini kakvog osmoškolskog sleta dječaraca koji trče oko lopte (znate ono - svi na jednu loptu). Sudjelovao sam na mogim takvim seminarima i zaključak je da svi ti ljudi kronično traže dvije usko povezane stvari: mir i sreću. Duhovnici ima obećaju mir u Isusu, Bogu, molitvi, a sreću u moralnom životu i Crkvi. Mislim, sve je to divno i krasno, ali, budimo realni, polaznici tih seminara nisu niti mirni, niti sretni. U ostalom tko je ikada rekao da je kršćanstvo religija sreće i blagostanja, ili uljuljkavajući poziv na nirvanu? Nije li i Krist rekao da je donio mač, a ne mir? Postoje još neke elitističke duhovne "sljedbe" koje također nude sreću poput kakvog paradajza na tržnici i polaznici tih "sljedbi" izvrsno glume sreću, ali u očima im vidiš tugu, izgubljenost. Unutar tih zajednica ako netko kaže da nije sretan automatski ga se smatra slabim duhom i nešto definitivno nije u redu s njim. Treba mu pomoći na drastične načine. Zbog tih načina ipak su nakraju svi "sretni" kako ne bi bilo belaja. I iako će svaka katolička zajednica uprijeti prstom u onu drugu i reći "NE, mi nismo takvi!", moje iskustvo ipak govori da ipak sve one traže sreću i mir pod svaku cijenu! Takvi ljudi su izvrsni aevangelizatori koji pošto poto žele ukalupiti sve ljude u njihovu "sreću", tako da se svi skupa možemo plakati od sreće i baciti sa litice u pobiješnjelo more.
Posebna kategorija su oni koji prakticiraju tzv. prosperity gospel. Naime, takvi biseri mir, sreću i materijalno blagostanje usko povezuju sa odnosom sa Bogom. Ukratko - ako si svet imaš, ako nisi nemaš. Ipak, o tom otrovnom fenomenu drugom zgodom.
Može li čovjek u svojoj rastrganosti između veselja i tuge, imaštine i neimaštine, dobra i zla biti sretan? Mora li čovjek da bi bio sretan biti uistinu samo sretan? Treba li se čovjek grebati za srećom toliko da u samom startu sam sebe zakida za toliko željenu sreću?
Moje je mišljenje da su neimaština i tuga sastavni dio sreće. Sreća je u nama, našem pogledu na život, u našem optimizmu i želji za životom, želji za radom. Čovjek je biće koje se ostvaruje kroz mnoge aspekte djelovanja, ali najispunjeniji je kada stvara. Nije li najveća sreća kada čovjek shvati da je majka, otac? Ili, nije li sreća kada unatoč neimanju novaca čovjek iznova otkrije veličanstvenost prirode?
Znam, sa druge strane nameće se pitanje kako biti sretan ako si gladan ili žedan, gol ili bos? Kako se ostvariti radom kada radiš u dućanu 12 sati i sve što vidiš od svoga rada je pišljivih 3500 kuna na kraju mjeseca? Kako otkriti veličanstvenost prirode kada nemaš ni za autobusnu kartu do obližnje šume? Ipak, smatram da sreća pod svaku cijenu zatire svaku mogućnost čak i mrvica sreće, prema tome s odgovornošću tvrdim da su tuga, neimaština i ostale životne nepogode upravo sastavni dio i preduvjet za sreću....koju nemojmo željeti pod svaku cijenu
Kako bilo, uhvatio sam se u koštac sa jako nezahvalnom temom i mnogi se neće složiti samnom. Upravo zbog toga pitam Vas: što je za vas sreća?????
- 19:47 -
Bubni i ostani živ (2) - Ispljuni na papir - #
