utorak, 12.05.2009.

Gužva u autobusu ili patnje mladog Mesića

Piše: Domagoj Mesić

Nekada davno sam živio u Centru našeg grada i uživao u svim blagodatima koje taj položaj pruža. Ako sam morao na faksu biti u 08.15 budio sam se u 7.45, a od kuće krenuo u 08.10. Bio je to pravi mali raj, sve je bilo na dohvat ruke… Tramvajem, autobusom ili drugim javnim prijevoznim sredstvima sam se služio, u najgorem slučaju, tek dva puta godišnje. Uživao sam u laganim šetnjama, osluškivao brujanje grada, promatrao fasade i divio se ljepoti Zrinjevca. Skoro nikada nisam kasnio i za sve sam imao vremena.

Prije par godina sam bio prisiljen napustiti svu tu idilu i preseliti se u predgrađe. Na početku sam bio pozitivno iznenađen. Predgrađe mi je pružalo gotovo doživljaj sela pa sam se sada budio uz cvrkut ptica i kukurikanje pijetlova, njušio sam sviježe pokošenu travu i prženu slaninu koja je, kako mi se čini, glavni doručak mojih novih susjeda. Nije mi smetala ni činjenica što se sada moram buditi koji sat ranije, (negdje oko 06.00h sam već na nogama), ni sviježi miris balege koji kadkada zaluta do mog prozora. Jedini problem je bio u prijevozu, u uvijek prepunom ZET-ovom, plavom autobusu!

Problemi se pojavljuju već pri dolasku autobusa na stanicu. Kako je ovo veliko prijevozno sredstvo uvijek dupkom puno raznih ljudi, nerijetko je prava pustolovina pokušati ući. Ako uspijem ući i postati dijelom ove mase čeka me nova pustolovina u trajanju od pola sata, koliko traje vožnja, i tu započinju moje patnje!

Prvi veliki izazov tokom vožnje je borba s raznim mirisima i smradovima koji vladaju ovim prometalom. Kako je autobus pun srednjoškolaca koji putuju do klupa koje život znače, zrak odiše svakovrsnim parfemima, dezodoransima, mirisnim puderima, dnevnim kremama za lice, lakovima i gelovima za kosu i losionima poslije brijanja. Vjerujem da je svaki od tih mirisa vrlo ugodan, no njihovo miješanje postaje pomalo nesnošljivo za prosječno osjetljiv nos. Ovo stanje postaje još manje podnošljivo kada se u ove kraljevske mirise umiješaju i neki smradovi koje dragi putnici marljivo nose sa sobom. Poneki srednjoškolac zaboravi oprati zube, većina penzionera štedi na vodi za kupanje, a vrijedne domaćice nose sa sobom mirisne ostatke doručka. Prženi luk, trula jaja, ustajala odjeća i neoprane noge… slankasti mirisi znoja i mokraće, pohani oslić od petka, malo češnjaka od jučerašnjih kobasica i sve to začinjeno Chanelom No5!



Slijedeća mučna pojava tokom vožnje su zvukovi! Pijev ptica i brujanje grada s početka teksta više ne postoje. Tokom cijele vožnje odjekuje brujenje dizel motora, zvonki pjev auto sirena, mrmljanje putnika i najava novih stanica putem govornog automata. Takva buka je normala iako neugodna. Ono što je nenormalno je buka koju tvore stihovi i taktovi narodnih skladbi koje dotjerane srednjoškolke s prevelikim dekolteima marljivo reproduciraju sa svojih mobilnih uređaja! Zaista mi nije jasno čemu to!? Ako nas je u autobusu 200, zašto svi moramo slušati najnoviji hit Dare Bubamare koji trešti s Barbarinog mobitela dok Martina obijašnjava Svijetlani koji je to dečko iz 3b koji joj se jako sviđa!

U par mjeseci ovakve torture naučio sam sve narodnjačke hitove Mile Kitića, Miroslava Ilića, Ace Lukasa i Nedeljka Bajića Baje. Znam napamet i najnoviju pjesmu vesele Arkanove udovice te termin slijedećeg koncerta dilera droge iz beogradskog podzemlja. Jasno mi je da jednog pjevača, kojem na svu sreću ne znam ime, nije ubilo vino rumeno već ga je ubila njena nevjerna ljubav, nek je zbog toga prokleta. Saznao da venama neke druge pjevačice teče nikotin te da su votka i džin sada in, a Nedeljko Bajić zvani Baja gine da joj skine haljinu što šušti… Ali nema veze i ako pogine, barem će poginuti muški. Nadalje, toj istoj curi, kojoj će Baja skinuti haljinu što šušti, dobro stoji mini suknja pa bi bilo dobro da je stalno nosi, i ljeti i zimi i po vrućini i hladnoći jer joj stoji maksimalno(!). Još bih na kraju htio sve upozoriti da se čuvaju žene zmije koja stoji za šankom, pije svoj viski s ledom i igra se vatrom. Ja je ne bih volio susresti!

Čovjek je davno izumio slušalice i tako omogućio drugim ljudima da diskretno slušaju svoju omiljenu glazbu ne smetajući drugima. Trebalo bi ove mlade upoznati s tim čudom napredne tehnologije!! Zaista nemam ništa protiv toga da svaki od nas bira svoju kulturu, omiljeni glazbeni izričaj, filmski žanr i književnu vrstu koju će najčešće čitati i tako oplemenjivati svoj duh. Namam ništa protiv ako netko zaboravlja na osobnu higijenu, jutarnje pranje zubi i večernje tuširanje poslije radnog dana. Nema ništa spornoga ni u korištenju raznih mirisa, deodoranata, mirišljavih pudera i prašaka u cilju prikrivanja svojih osobnih neugodnih mirisa. Ne smetaju mi niti tuđe prehrambene navike pa ne vidim ništa loše u konzumiranju velikih količina aromatičnih začina, mladog, crvenog i bijelog luka (ovog zadnjeg sam i ja veliki ljubitelj). Svatko od nas ima pravo odabrati što slušati i kako mirisati…

Ipak, PROSVJEDUJEM

- 21:54 -

Bubni i ostani živ (6) - Ispljuni na papir - #

<< Arhiva >>

Komentari On/Off


NA OVOM
BLOGU

možete pročitati sve informacije vezane uz Udrugu za poticanje savjesnog informiranja i djelovanja




DOKUMENTI UDRUGE:

Tko smo mi?

Pročitaj MANIFEST udruge za poticanje savjesnog informiranja i djelovanja

Potražite nas i na Facebook-u pritiskom miša na baš ova slova


e-mail udruge:
upsid.udruga@gmail.com




GLAVOM
I BRADOM:



Domagoj Mesić,
predsjednik UPS!D-a

Iva Babić,
potpredsjednica UPS!D-a

Nikola Horvat,
tajnik udruge

Stipe Teodor Odak,
savjetnik udruge

Dejan Šota,
savjetnik udruge

Ana Pletikosić,
članica