srijeda, 29.04.2009.
TRAŽI SE: OBRAZOVNI PROGRAM
Smatram se običnim TV gledateljem, ako bi parametri prosječnosti bili količina provedena ispred malog ekrana ( u prosjeku 2 sata dnevno) i sadržaj emisija koje me zanimaju. Iskreno, volim pogledati Dnevnik te po koju seriju noćnog repriznog programa prije no što zaspim; sve ostalo spada u nekakve izlete interesa i uočene najave emisija. No, također uočavam da tu vlada zakon ponude i potražnje-sadržaj TV programa itekako ovisi o ukusu gledatelja ili onome što urednici programa misle da spada u ukus gledatelja, tako da se sve na kraju svodi na zatvoreni krug u kojem svi šutke prihvaćaju prohtjeve drugih, bez previše korištenja razuma.
Čak i letimičnim listanjem programa 3 televizijske kuće na nacionalnoj razini(lokalne televizije ovdje ne želim niti spominjati niti govoriti o kvaliteti njihovog programa) u tzv. prime timeu može se uočiti kako se javna televizija trudi angažirati na dvije razine: Prvi program je rezerviran za emisije informativnog karaktera u kojima se želi analizirati aktualne probleme, više ili manje uspješno i sa ne baš zamjetnom količinom gledatelja, dok Drugi program sadržajno predstavlja konkurenciju privatnim TV kućama stranim filmovima, serijama i sportskim prijenosima. Privatne televizije, pak, otvoreno djeluju komercijalno, što se, u neku ruku, i može prihvatiti kao produkt poslovne politike i ciljanog gledateljstva koje ispražnjava svoje niske strasti i potrebu za virenjem u tuđe živote u reality show-ovima svakakvih formata, koji nekad i zapanjuju svojom kreativnošću(kome bi uistinu palo na pamet stvoriti emisiju formata Farme??), no s druge strane umnogo smanjuju oštrinu kritičnog uma koju bi gledatelj mogao razviti kad bi mu bio ponuđen intelektualno izazovniji sadržaj.
No, prime time cilja na odraslu publiku, dakle ljude koji već imaju razvijen kritički aparat i, ako ne ništa, slobodu izbora u obliku daljinskog upravljača. Ono što smatram pogubnijim jest jutarnji program, koji je oduvijek, makar u mojoj svijesti, bio rezerviran za emisije dječjeg i obrazovnog programa. Da, obrazovnog programa! Ne samo loše sinkroniziranih crtića tko zna čije produkcije, nego istinski osmišljenog kolaža emisija, priloga, kvizova i kojih li sve već ne formata koji bi bili osmišljeni pod paskom stručnjaka-dakle, pedagoga, psihologa, logopeda i inih struka usko vezanih uz odgojno-obrazovni proces. Kao osoba koja je osnovnu školu pohađala devedesetih godina, ja se još uvijek jasno sjećam obrazovnog programa na javnoj televiziji koji je, kad sada razmišljam o njemu, bio jako dobro koncipiran - u 90 minuta su se izmjenjivali elementi koji su išli iz studija uživo sa kratkim filmovima tematike određene za taj dan, tako da je svaki dan u tjednu bio prilagođen kako dobi tako i granama predmeta koji su bili obrađivani. Tako je ponedjeljak bio rezerviran za razrednu nastavu, dok su ostali dani redom bili rezervirani za prirodne znanosti, društvene znanosti, hrvatski jezik i književnost te strane jezike. Moram priznati da sam ja bila jedna od onih koja bi rado gledala naizmjence obrazovni program i Cartoon Network te usput pisala domaću zadaću te moram zamijetiti da, čak i uz takvo pasivno gledanje, se još uvijek sjećam dosta detalja.
No, što današnja djeca mogu reći o obrazovnom programu? Ništa, jer on jedostavno ne postoji. Želim naglasiti, dakle, da ni prijašnji program tog karaktera nije bio ni terminski ni kvantitativno nametljiv – radilo se o razdoblju od cca 10 do 12 sati ujutro. Današnji program tog termina na 4 nacionalna programa izgleda otprilike ovako:
Prvi program: Vijesti, dokumentarac (najčešće kakav dosadnjikav putopis, nisu ni dokumentarci što su nekad bili), Oprah show (alternativa: emisija o vrtlarenju)
Drugi program: Beverly Hills, srednjemetražni crtić (jasno, sinkroniziran), serija za mlade (produkcija nije bitna, prima se sve od Brazila do Tadžikistana)
Nova TV: Nova lova (koja se može slobodno prevesti u „Pljačkomat“, ali je tu sve po zakonu; jedino se ne poštuje zakon zdravog razuma), IN magazin (mozaična trač emisija s udarnom viješću poput „Jesu li se Nives i Dino Drpić uistinu seksali nasred maksimirskog stadiona ili je to samo još jedan marketinški trik zlih medija?“), Inspektor Rex, Farma (sic!)
RTL: Kunolovac (konkurencija pljački na Novoj TV, no očito ima dovoljno naivnih za zdravo poslovanje i jednih i drugih), Astro show ( u kojem je jako naglašeno da su linije dostupne 0-24), reprize stranih humorističnih serija od jučerašnjeg popodneva (još jedan revolucionaran način popunjavanja programskih rupa- kako li samo toga nema na CNN-u? )
Zaključno, jer ne želim još više ogresti u sarkazam tihe nemoći kada je o ovom problemu riječ, želim istaknuti kako je problem nestanka obrazovnog programa ugrožavanje propagiranja vrednota u medijima – više je nego očito kako se na TV programu svašta nudi, no činjenica da nema sluha za stvaranje alternative gore navedenim ispraznim sadržajima uistinu frustrira. Ova kritika pogotovo ide na račun javne televizije, koja se na sva zvona ponosi svojom pedesetogodišnjom tradicijom u emitiranju, a pri tom zaboravlja dvije stvari: prvo, financiraju je građani RH, a kao drugo javna televizija ne može biti konkurentna s privatnima na njihovoj razini, dapače – javne televizije su one koje kroje standard informiranja cijele javnosti i emitiranja programa za najširu publiku.
Svake porođajne muke su teške, stoga bi tako bilo i sa povratkom obrazovnog programa, no, sve dok se to ne dogodi ili dok se ne pojavi zdrava i glasna građanska inicijativa koja bi stavila naglasak i na tu zvjezdicu na sjajnom nebu problema iznad Lijepe nam Naše, može se samo promatrati kako buduće generacije izrastaju u, da se poslužim rječnikom „Fight cluba“, single serving generaciju – ljude koji informacije prihvaćaju na prvu takve kakve jesu, sterilne i spremne za konzumaciju. No, nakon korištenja one se jednako brzo odbacuju i traže se nove i svježe. S tim da vjerojatno ove odbačene i ne budu reciklirane.
A.P.
- 23:12 -
Bubni i ostani živ (9) - Ispljuni na papir - #
