nedjelja, 05.04.2009.
Popularno znanstveni dokazi o izabranju Hrvata
Mi Hrvati smo poseban narod. Kako bih to dokazao posegnuo sam za mnoštvom stručne literature i znanstvenih članaka te sve dobro proučio. Slijedi ono što sam objektivno uvidio i prosudio.
Prosječni Hrvat je medijski jako senzibilan i kritičan. Dok svijetom vlada opća kriza novinarstva, tabloidi su krave muzare, a istina je potisnuta i marginalizirana, Hrvati s time nemaju poteškoća. Prosječni Hrvat voli svoje medije, ali iz objektivnih razloga – pružaju mu istinu i samo istinu, a Hrvat to uviđa i cijeni. Tako, primjerice, najčitanije dnevne novine su one najmanjeg formata sa najmanje teksta kako bi zaposlen i obvezama pretrpani Hrvat velikom brzinom bio kvalitetno i istinito obaviješten te upućen u dnevno politička i gospodarska zbivanja. Jednom kvalitetno obaviješten, Hrvata je teško obmanuti. Televizijski program je strogo pod kontrolom profesionalaca psihologa, pedagoga i ostalih struka kako bi odgajali zdrave ljude. Nasilja se na TV-u gotovo ne može vidjeti, osobito ne u najgledanijim terminima, a odmah nakon centralnih informativnih emisija na ekranima se mogu pratiti zanimljive dokumentarne emisije, politički magazini, umjetnička ostvarenja filmske industrije te kvalitetne emisije o kulturi, dok su razni CSI-ovi, plitki filmići i ostali šund uvijek emitirani u kasne sate, pa tko voli neka izvoli. Hrvata je nemoguće izmanipulirati, a na reality showove se uvijek prijave zatrovani primjerci iz dijaspore!!!! Tako smo odgajani od malih nogu i cjelokupna politika i opća djelatnost je usmjerena tom pristupu.
Prosječni Hrvat je jako pametan, na stranu sa činjenicom da je samo 7% visoko obrazovanih, školstvo nam je tako i tako izvrsno. Ako se usporedimo sa Amerikancima mi već u osmoškolki znamo gdje je njihov glavni grad, a oni naš ne znaju ni sa pedeset i sa tri završena fakulteta. Prema tome, naša osmoškolka = američki fakultet, ako ne i više. Hrvatskoj inteligenciji u prilog idu i mnogi stručnjaci svjetskoga glasa: Paar, Đikić, Paladino, Tesla, Gundulić, ovaj, onaj. Ako je neki genijalac izniknuo u našem vrtu to je istinski znak da naša krv ima plemenitog željeza u sebi. Hrvati drže svjetski vrh, ali nismo prepoznati od svijeta. Da je jedan Krleža bio Englez danas bi gledali 56. nastavak Glembajevih u Holywoodskoj produkciji sa Meryl Streep u ulozi barunice Castelli, ali ne, mi moramo gledati neke tamo doktore Živage, indijske milijunaše ili Sherlocke Holmese! To je tako kad smo Bogu mili. Svijet ne podnosi Božje miljenike, baš kao onomad Izraelce. Otkada su Hrvati preoteli taj sveti status (računa se tamo negdje sa papom Ivanom VIII) Židovi uživaju naklonost svijeta, a Hrvati grcaju u problemima. Više ni Srbina ne smiješ ubiti a da te ne progone, a pogledajte Židove – kolju po pustinji ko sumanuti, a deve i dalje prde.
Prosječni Hrvat je kulturno jako uzdignut. Kazališta zjape puna jednih te istih, a politika je oduvijek imala sluha za kulturni identitet. Prosječni Hrvat se jako trsi oko svoje kulturne baštine. Pokrenuta je velika vojna oko tamburice. Čija li je? Turci tvrde da je njihova. Lažovi, smutljivci. Zna se da je tamburu napravio Toma Mirković iz Čepinskih Martinovaca, a Leo Fender 50-ih pokrao dizajn glave te konstruirao najpopularniju gitaru svih vremena. Turci se mogu sakrit, bolje da nam pošalju kontejner nosača zvukova svojih izvođača, tambure su ionako naša kultura, mi sve znamo o njima, ne trebamo ih još i slušati. Nadalje, sigurno niste ni znali da je melodiju za Njemačku himnu Joseph Haydn pokrao od Gradišćanskih Hrvata. Jel' to ista ona himna koja je inspirirala naciste da gorljivije provedu svoj plan? Nebitno. Prosječni Hrvat je i nadprosječno načitan. Djeca u Hrvatskoj u prosjeku najbrže nauče čitati od svih svojih vršnjaka u Europi. To nam stoji na čast. Ipak, gadno je gledat američki film, a ne shvatit što kaže striček Vil Smit. Kad smo već kod Amerikanaca, Hrvatska djeca znaju odlično engleski jezik, čak štoviše, malo koji narod se može pohvalit da im stanovnici govore bolje strani od materinjeg jezika. No, to je nužno, jer kako bih znao na šta ili gdje moram ići ako ne bih znao što je event, stage ili pub. Da ne govorim o drugim stvarima. Zamislite razumije li najbolji svjetski frizer što znači riječ produžeci??? Naravno da ne, dok naša svaka frizerka ko iz topa zna objasnit što su extenzije.....a govorimo samo o frizerkama!!!! Dakle, nije se za šaliti sa nama Hrvatima. Svaki nađe posao u inozemstvu i još ga nahvale da malo tko zna toliko koliko on zna. Nisu li pola Njemačke izgradili hrvatski arhitekti, Hrvati iz Hercegovine? U Hrvatskoj nema toliko stranaca, nisu dovoljno dobri, a i oni koji dođu brzo odu jer se prepadnu konkurencije. Ostali su samo neki vlasnici banaka, top menadžeri i još neki gubitnici. Kulturni izričaj prosječnog Hrvata je u odnosu na ostatak svijet prilično napredan, a analogno tome i neshvaćen. Mnogi kulturni performansi i instalacije su osporavani diljem svijeta. Uzmimo samo primjer performansa na nedavno održanoj nogometnoj utakmici Andora – Hrvatska gdje su kulturno osviješteni pojedinci obojili stadion u crveni dim, pritom vješto ciljajući da ne pogode igrače pomagalima koja rade na 500 – 1000 celzijevih stupnjeva. Vještina i smisao vrijedni divljenja, ali ponovno neshvaćeno. Ili, prisjetimo se umjetničke instalacije na jednom od talijanskih stadiona kada su vješto koordinirani Hrvati tijelima napravili neogotički križ, pritom podsjećajući Europu na kršćanske korijene, te bili krivo protumačeni i optuženi za nacističko huškanje! Spomenuo bih i narodno sijelo Hrvata i Srba u Sydneyu koje su zapadnjački mediji prenijeli kao, zamislite, tučnjavu!
Hrvatska industrija je tehno boom doživjela još za vrijeme Tesle, dok je izmišljavao struju. Ne bi sad vi čitali blog da se sami struje nismo dosjetili. To da je Tesla bio Srbin je čista laž, čiji je kruh jeo? Hrvatski samokres domišljatog imena HS je jedan od najboljih na svijetu, čak ih i Izraelci kupuju od nas za svoje etnocidne paintball igrice, a to ipak nešto znači u svijetu naoružanja (da se idete grudati od koga bi ste kupili snijeg, od Norvežana ili Egipćana???). Hrvatski tramvaji slove za najbolje na svijetu, nažalost niti jedan nije prodan u inozemstvo, a sve zbog proklete papirologije, to zlo sve pokvari. Hrvatski izumi zauzimaju posebno mjesto među izumima. Uzmimo kravatu – bez tog odjevnog predmeta čovjek bi sličio majmunu ili iguani, no srećom hrvatske su žene svoje muževe kitile tom divnom tkaninom i postale pionirke hrvatskog dizajna. Danas cijeli svijet zna za kravatu, a posebno se ponosimo imenom „kravata“ koje potječe od riječi Hrvat (eng. Tie).
Prosječni Hrvat je najljepši među narodima. Dakle, na posebno mjesto bi stavio ljepotu i seks, ta božanstva današnjeg kapitalističkog svijeta. Naime, Hrvatice su najljepše žene na svijetu, a Hrvati su najbolji ljubavnici odmah iza morževa, to već vrapci na grani pjevaju. Svi turisti koji dolaze u našu zemlju ostaju zapanjeni ljepotom domorodaca, kažu – takvo što nismo vidjeli ni na modnoj reviji časnih sestara! Nažalost, mnogi nam zavide na tome, osobito Česi ,Poljaci i Mongoli, također narodi pri samom vrhu u ljepoti, a oni sa samog dna ljestvice, kao što su Tajland, Indonezija i ostali, iz revolta ne dolaze u najljepšu zemlju na svijetu - Hrvatsku. Uzgred budi rečeno, prema znanstvenom istraživanju arheologa, antropologa i bibličara dr. sc. Stevena Imfullofshita na području Hrvatske, negdje oko Daruvara, se nalazio Edenski vrt. Kao krunski dokaz za to priložio je fosilne ostatke velike zmije sa zakržljalim jarčevim kopitima te ugljene ostatke nepoznatog drveta na kojem je bilo urezano oštrim predmetom „Adam i Eva zaljubljeni par“ i to na tečnom hrvatskom.
Prosječni Hrvat je i gorljivi vjernik, najčešće katolik. Svoju vjeru najčešće izražava na svojim bližnjima, kako ukućanima, tako i susjedima, ali i nepoznatima te smo, tome u prilog, svjedoci jako niske stope kriminala i obiteljskog nasilja. Hrvati su najprviji od svih Slavena prihvatili kršćanstvo, a kao takvi su posebno omilili papama sve tamo od stoljeća sedmog. Nažalost, niti jedan papa nije posjetio Hrvatsku do 1994., osim onog jednog što se igrom slučaja nasukao na našu obalu i ubrzo netragom nestao. Unatoč najtežem povijesnom hodu od svih naroda na kugli zemaljskoj, Hrvati su sačuvali stamenu vjeru te nakon provale Turaka odupirali se poturčenju više nego svi narodi koje su Turci gazili. Tome u prilog govore mnoga prezimena domaćih vjernika muslimanske vjeroispovijesti kao što su Filipović, Begović i sl. Nitko nije mogao slomiti vjeru Hrvata. Ratovi, bolesti, glad, ništa nije moglo obeshrabriti prosječnog Hrvata i odalečiti ga od vjere i domovine. Tome u prilog govore i neke povijesne činjenice. 1913. zavladala je velika glad na otoku Korčuli pa su stanovnici Blata odlučili otići u masovni ribolov prekooceanskim brodom, nažalost zapuhala je bura i odnijela njih tri tisuće u Čile. Povijest je zapisala još svega nekoliko takvih slučajeva, ali svi su bili popraćeni velikom pegulom. Vjeru Hrvata su htjeli slomiti i komunisti. Oni nisu bili Hrvati, ali su se pretvarali i zaveli neiskvaren narod. Pedeset godina narod je stenjao pod čizmom nesloboda, ali Hrvati su pokrenuli revoluciju među Slavenima i prvi se dosjetili kako se otarasit komunista. Svijet je slijedio primjer, a ostalo je povijest. 1994. je u Hrvatsku došao papa Ivan Pavao II. Svaki Hrvat je bio uzbuđen, osobito novokrštenici 50-og godišta i stariji. Nakon toga taj isti papa je došao svojim Hrvatima još tri puta od kojih je jednom proglasio svetim kardinala Stepinca, a treći put u Zadru Leopolda Mandića, u Dubrovniku Ozanu Kotorsku i u Požegi Ivanu Merz. Svim Hrvatima je osobito ostalo u pamćenju kada se papa u Osijeku obratio avijatičarima na poljoprivrednom aerodromu, sve ih je ohrabrio i poželio mirno more. Ako bi danas pitali prosječnog Hrvata o tim pitanjima sve bi vam zdušno saopćio. Prosječni Hrvat je također izvrsni poznavatelj Biblije. Svako kućanstvo ima barem po jedan primjerak i često ga čita. Tome u prilog idu kvizovi koje Hrvati jako vole, a najbolje im idu pitanja iz Biblije. Ta tko još od Hrvata ne zna nabrojati evanđeliste, reći ime Davidova sina ili tri kralja??? A kao najpoznavanije pitanje pokazalo se ono kome je posvećena zagrebačka katedrala. Kako je Hrvatska najkatoličkija zemlja u Europi ateizam je marginalna pojava, a moral građana je na visokom nivou. Abortus je dozvoljen, ali je kao čin vrlo rijedak. Doktor Smrtić sa ginekologije u bolnici Saturn je čak izjavio da je zaboravio raditi kiretažu zbog neimanja posla, a praktikanti obavljaju obaveznu praksu na lubenicama ili dinjama, a van sezone asistiraju kolegama sa veterine pri komplikacijama kod kobila. Unatoč 88% katolika u državi Crkva dobiva malu potporu od vlasti te grca u financijskim teškoćama. Kako bi preživjeli crkveni velikodostojnici su se odrekli modnih marki i odustali su od izgradnje golf terena na Ribnjaku, a jedino što ih spašava je milostinja dobrostojećeg puka – bakica, djedica, obitelji sa više djece, studenata i ostalih iz reda stupova gospodarstva.
Prosječni Hrvat je ekološki osviješten. Reciklažna dvorišta su, ako je za vjerovat statistikama sa Interneta, najbrojnija upravo u Hrvatskoj, po glavi stanovnika. U svakom od reciklažnih dvorišta se uredno razdjeljuje plastika od metala, organski od anorganskog otpada, a sve se soritra već u obiteljima te se tako i djeca uče odgovornom ponašanju. Prema podacima državnog ureda za recikliranje najdalje reciklažno dvorište od određenog kućanstva se nalazi u Ličko – Senjskoj županiji, u selu Donji Pripizdevci gdje je kuća obitelji Ekocidović udaljena od reciklažnog dvorišta punih 100 metara koje prosječni član obitelji Ekocidović prevali za 8,97 sekundi (što ujedno govori o Hrvatima kao ponajboljim sportašima). Hrvati mnogo štede i energente, te vodu. Svako kućanstvo ima štedljive žarulje, koje država subvencionira pri kupnji, izo-staklariju i svi peru veš nakon 22 sata kada je struja jeftinija. Hrvati su jako čist narod, što se iz prve ruke može provjerit ako se jutarnjom linijom ZET-ovog autobusa provozate po gradu, ali ne troše vodu u prazno. Tako se zubi peru samo 15 sekundi, ali velikom brzinom kako bi se nadoknadilo vrijeme a uštedjela voda, tušira se jednom tjedno, ali po pola sata, umjesto svaki dan po 10 minuta, te se tako dolazi do ogromnih ušteda.
Prosječni Hrvat je nadprosječno nadaren za sport. Hrvatski sportaši to dokazuju iz dana u dan po svjetskim borilištima. Uz to što promoviraju svoju domovinu po svijetu oni su i pokazatelj hrvatske kulture, a mnogi od njih su i visoko obrazovani ugledni političari. Primjerice saborski zastupnici Arapović i Filipović i mnogi drugi.
Nakon ovog izlaganja vrlo je razvidno da su Hrvati poseban narod: dobri susjedi, altruisti, pomagači, vole domovinu, poštuju tuđe, eruditi, objektivni su i nadasve dobronamjerni. Nažalost, najteža povijest nas nije mazila, ali zato smo danas ujedinjeni poput prstiju jedne ruke, Božji miljenici i izabrani od same Majke Božje i Trojstva ovih 5 milijuna ljudi su stvoreni za velika djela. To dovoljno govori tko su Hrvati i kako bi se svijet trebao odnositi prema nama. Živjela Hrvatska!!!!
****Kako bih izbjegao možebitne nesporazume napominjem kako je cijeli tekst fikcija napisana u svrhu ismijavanja samodopadnosti nas Hrvata uključujući mene samoga,
autor teksta, Nikola Horvat. Hvala na razumijevanju
- 13:32 -
Bubni i ostani živ (16) - Ispljuni na papir - #
